Piše: Jusuf Trbić

Tihomir Nestorović danas već spada među najstarije aktivne novinare u BiH. Novinarski posao je započeo u Zvorniku sredinom 1974. godine, kao saradnik u lokalnom listu „Glas sa Drine“. Od novembra 1976. godine profesionalno se bavi novinarstvom u tada  osnovanom Radio- Zvorniku. Upoznao sam ga u to vrijeme. Bio je tih i skroman momak, upečatljivog novinarskog rukopisa.

Uz novinarstvo je vanredno studirao srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost u Tuzli.

Već godinu dana kasnije, sredinom 1977. godine, postaje dopisnik Radio-Sarajeva iz Zvornika i tog dijela Podrinja. Nominalno je bio zaposlen u Radio-Zvorniku, ali je, sve do početka ratnih sukoba u BiH, bio medju najaktivnijim i najviše nagrađivanim dopisnicima Radio-Sarajeva.

U tom periodu bio je i honorarni saradnik nekadašnjeg lista za selo „Zadrugar“ iz Sarajeva i lista „Front slobode“ iz Tuzle.

Sredinom 1992. godine angažovan je u Novinskoj agenciji „Srna“ sve do 1999. godine, kada prelazi u redakciju BN Televizije u Bijeljini, a nakon penzionisanja 2012. i dalje je aktivan u toj informativnoj kući kao urednik programa za selo.

Za četrdeset dvije godine bavljenja novinarstvom objavio je preko tri hiljade novinskih, radijskih i televizijskih reportaža, najviše u serijalima „Ljudi i vrijeme“, „Ljudi sa rijeke“, „Rijeka Drina i Podrinje“, „Zapisi iz Semberije“ i „Zapisi“.

U polučasovnoj putopisnoj seriji reportaža „Priče zavičajne“ na BN Televiziji objavio je više od trista nastavaka, i to je jedan od najdužih serijala,  računajući  sve televizijske stanice u regionu.

Za novinarsko stvaralaštvo dobio je niz priznanja i nagrada među kojima su: Specijalna nagrada Međunarodnog festivala reportaže „INTERFER“ u Apatinu za reportažu „Kad je ravnica plakala“ o poplavama u Semberiji 2010. godine, zatim Nagradu za životno djelo Udruženja kulturnih stvaralaca Srbije „Zavičaj“, Zlatnu povelju „Stanko Nikolić“ za doprinos razvoju žurnalizma u Zvorniku, „Zlatno zrno Srbije“ za afirmisanje proizvodnje zdrave hrane i još niz priznanja za reportaže.

 

Novinari od zanata

     Ljubo Ljubojević je novinarsku karijeru počeo u Radio Sarajevu, zatim je prešao u  TV Sarajevo, gdje je radio kao novinar, a vrlo brzo i urednik centralnog TV Dnevnika, zajedno sa Senadom Hadžifejzovićem i Ivicom Puljićem. Ratni vihor odveo ga je ipak na drugu stranu, pa se skrasio u Bijeljini, u Semberskim novinama.

Rođen je 1960. godine u opštini Gradačac, gimnaziju je završio u Brčkom, a Fakultet političkih nauka u Sarajevu. Pored stalnog rada u Semberskim novinama bio je i dopisnik brojnih medija, poput beogradske Agencije „Fonet“, Alternativne televizije iz Banje Luke, Glasa Amerike, Euro-blica i drugih. Objavio je dvije knjige novinskih reportaža.

Emir Musli je dugogodišnji dopisnik Dnevnog avaza, a prije toga je nekoliko godina bio novinar Semberskih novina. Za sve te godine iskazao se kao jedan od rijetkih Bijeljinaca sa moralnim integritetom i hrabrošću da progovori o pravim temama na jasan i beskompromisan način. Dugogodišnji je dopisnik poznate medijske kuće Dojče vele. Za svoj rad je 2008. dobio priznanje za najboljeg dopisnika godine u Avazu.

Posebna priča je doajen bijeljinskog novinarstva  Petar Ilić.

Rođen je 1940. godine u Zagonima kod Bijeljine, a još kao đak počeo je da sarađuje u dječijim listovima. Ljubav prema novinarskom poslu nije ga napustila nikada. Mada je radni vijek proveo u banci, u novinarstvu se iskazao kao rijetko ko. Bio je stalni i pouzdani saradnik u više listova i časopisa i nije bilo novinasrskog posla koji nije znao i mogao uraditi. Posebno se istakao kao sportski novinar. Sarađivao je u Večernjim novostima, Borbi, Sportskim novostima, Oslobođenju, Zadrugaru, Frontu slobode i drugima. Kad je trebalo pokrenuti Semberske novine, imenovan je za urednika prvih brojeva, i svoj posao je uradio veoma uspješno. Bio je i urednik Poslovnog informatora, i listova SIM sport i Šah-mat. Za svoj novinarski rad dobio je niz priznanja. Uz više feljtona, autor je sedam knjiga, a u dvije je bio koautor.

 

Novinarski velikani  

    Za novinarski posao se uvijek govorilo da je to “hljeb sa sedam kora”, što znači : težak i mukotrpan rad, a mala plata i nesiguran život. I ne zna se kad je novinarima bilo teže : nekad ili sad. Govorilo se i  ovako : novinarstvo je dobar posao, pod uslovom da se na vrijeme napusti. Ali, pravi novinari su zaljubljeni u ono što rade i to ne napuštaju čitavog svog života.

Takav je novinar je  Halid Rifatbegović.

 

( nastaviće se)