Ogled o kolekciji fotografija Faruka Ibrahimovića: 

voda, ulje, svjetlost

Piše: Atif Kujundžić

* * *

Vodena masa je kontinuitet kiseonika i vodonika, ulje je kontinuitet različitih organskih, ugljikovih sastojaka, a  svjetlost kontinuitet fluidnog odraza s neke površine. U ovom primjeru, kohezione sile ulje drže u vidu kapi ili lokvi sprječavajući njihovo miješanje sa vodom i tvore oblike sa kojih se odražava svjetlo baš u trenutku dok odbojne sile između vode i ulja djeluju, dok se kapi ulja pretvaraju u dragulje, netom uznemirena voda bistri izgled i svjetlost prenosi promjene.

Svjetlost se odražava kao upravo stvoreni fluid na neshvatljiv način dobijenog bogatstva i obilja draguljnih boja. Tako kapi ulja paradigmatično postaju oblikom suze, a zbirnom slikom sadržajem more – kako volimo reći kada već naiđemo na čudesne pojave u životu i prirodi koje se izjednačavaju mada sasvim različite u sasvim jednakom smislu.

Koloristički gledano telskopom Habll u Kozmosu vidimo mogućnost kojom bismo u fotografskom objektivu i digitalnoj opciji u kapima ulja otkrili vasionu, magline, mliječni put, planete, rasprsnuća i kovitlacu kozmičkih promjena, izjednačili čudo kolorističkih opcija s najljepše izbrušenim raznobojnim draguljima.

 

* * *

Kada ste ispred svega prethodnog kao ko zna kako uvjetovanog sticaja, bezvrijedno je bez zdravog i tragalačkog ljudskog oka i čovjeka s refleksom i prstom na okidaču fotoaparata koji će sticaj ispred nas i  trenutak kojem nazočimo vizualno osmišljeno prevesti u smisao i vid vječnosti, u fotografiju ili na ekran.

Fenomenologijski gledano, Faruk Ibrahimović je emanirao na licu mjesta i trenutku vremena i svojim nikonom čija je digitalna optika proslijedila prizore do nivoa kompjutorske obrade i tako pred našim očima eskalirao je nebroj kozmičkih prizora u najrazgovjetnijem vidu.

Za fotografa Faruka Ibrahimovića, čovjeka s nebroj svjetskih izložbi i referenci, ovdje je vizualno na svome fotografskom poslu i dijelu stvarnog nebeskog i svemirskog puta prepoznatog u odrazu rasprsnutog mašinskog ulja na vlažnoj podlozi, te koheziji i adheziji različitih materijala u međusobnom odnosu i refleksiji na podlozi. Podloga postaje nesaglediva svemirska dubina u kojoj se rasprskavaju i plaminjaju eksplozije, kruže nezamisliva nebeska tijela i oblici, nose nespoznata čudesa.

Ostajemo zapanjeni Farukovim zapažanjem, postignućem i rezultatima, ali i fascinantnom bliskošću ovih odraza svjetla sa kozmičkim svjetovima koje koje smo tek kao zamagljnu slutnju vidjeli posredstvom najmoćnijih elektronskih i na satelite instaliranih teleskopa.

* * *

Sami vrh ovoga Ibrahimovićevog postupka jeste odražena prirodna svjetlost sa uočenih motiva. To je tako visok i blistav sklad i tako visok raspon kolorita i forme kakav drugdje i drugačije ne možemo vidjeti. Ustvari svjetlost i njezina refleksija najbolje se vide u crnoj kutiji ili potpunoj tmini.

Figuraciju određuju rasprsnute, razlivene i eventualno razmazane kapi ulja, njihova dubina i veličina. Sve to što ne možemo dosegnuti okom, razaznati u prostoru, sve to što samo imamo kao slutnju – ovaj put vidimo jasno i razgovijetno kao svoju snovitu želju i ljepotu koja nas u procesu materijalnih i energetskih promjena iščekuje da postanemo njezin dio, kao dio vječnosti koju nikako da shvatimo, a kojoj jedino težimo i pripadamo, koju sobom i svojim svjetovima tvorimo. Jer, samo tako možemo zamisliti vječnost kruženja najrazličitijih oblika i tijela u Kozmosu i atomiziranoj materiji.

To čudo o kojem nismo imali predstavu, otkriva nam invencija i donosi kreacija Faruka Ibrahimovića kao blistavu tvorevinu duha, vještine, ljepote i suvremenih tehnčkih mogućnosti, njegovoga photocomprint postupka, a otkriveno na najprostijem uzorku u najbližem prisutnom svijetu. Kao što je pokojni akademski slikar Stojan Ćelić govorio: slika se misli, tako ovdje možemo reći da inventivnokreativna osoba sliku vidi ako slika doista postoji.