Piše Armin Aljović
Milorad Dodik je u utorak dao da se uhapsi Davor Dragičević, koji od marta sa hiljadama sugrađana na centralnom gradskom trgu u Banja Luci traži da vlast otkrije ko je ubio njegovog 21-godišnjeg sina Davida, čiji je leš pronađen u lokalnoj rijeci sa tragovima nasilja.
Devet mjeseci nakon ubistva banjalučka policija i tužilaštvo ne otkrivaju ko su zločinci, premda porodica za saučesništvo optužuje sam policijski i politički vrh u Republici Srpskoj.
Tokom mirnih protesta na trgu u Banja Luci, kojeg su građani simbolično nazvali „Davidov trg“ uhapšena je i majka ubijenog mladića Suzana. Priveden je i novinar Radio Televizije Bosne i Hercegovine jer je snimao hapšenje. Policija je uhapsila i više opozicionih političara.
Dok građani uzvikuju: Ubice, ubice, ubice … policija sa banjalučkog trga ne samo da sklanja demonstrante, već lomi čak i cvijeće koje je simboliziralo smrt mladića – Milorad Dodik ne želi da gleda bilo šta što i na najmanji način simbolizira njegovu opoziciju.
Iako su ga opisivali samo kao pragmatičnog političara koji dobro pliva u eri populizma koji zahvata cijelu Evropu, pravo je vrijeme da se kaže da postupci lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u njemu otkrivaju šizofrenu osobu koja nema empatije prema bilo čemu, osim okorjelu opsesiju za vladanje drugima.
Banja Luka, juli 2018:
Otac ubijenog mladića Davor Dragičević: „Istrgli ste mi dušu i ugasili slavsku svijeću.“
Dodik: „Imaš još jednog sina, imaš kćerku.“
Gacko, oktobar 2018:
Dodik: „Nemoj slučajno da neko ko je zaposlen u Gacku, da glasa za Govedaricu i SDS. Izbacit ćemo ga s posla. A vas molim, koga vi vidite da glasa, a da radi, samo mi javite… Direktore, nemoj mi biti tako ozbiljan, ja ti ovako otvoreno kažem neću više da ih gledam.“
U ovom trenutku ne postoji niti jedna državna institucija u Bosni i Hercegovini koja se može suprotstaviti Dodikovom režimu. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Državna agencija za istrage i zaštitu u slučaju ubistva mladića Davida sve vrijeme se drže po strani. Institucije se ne usuđuju suprotstaviti Dodiku pa čak i kada on direktno udara na teritorijalni integritet i državni suverenitet Bosne i Hercegovine.
“Zamolio bih da se pravo na samoopredjeljenje, koje međunarodni faktor dopušta, prizna i srpskom narodu u Republici Srpskoj. Zamolio bih predsjednika Vučića da u nekim političkim pregovorima ojača taj pristup“, rekao je Dodik tokom sastanaka sa srbijanskim predsjednikom prošlog vikenda.
O režimu Milorada Dodika u utorak su izvijestili veliki svjetski mediji: Ugledni New York Times piše: „Bosanski Srbi uhapsili čovjeka koji je vodio proteste zbog smrti sina“. Vladina Radio televizija Republike Srpske koja je pod strogom kontrolom Dodika i SNSD donosi tekst pod naslovom: „Priveden Davor Dragičević; Neistinite tvrdnje o njegovim povredama.“
Jasno je da se fašistički režim Milorada Dodika neće zaustaviti sam. On ide do kraja. Sve što mu staje na put Dodik ruši.
Dodatni uteg oko vrata Bosni i Hercegovini i njenim građanima je što sa takvim Dodikom zastave veže i lider bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović, čija je vladavina također opterećena brojnim aferama, koje tužilaštva zbog utjecaja politike i dalje drže u ladicima.
Na trećoj stranici tronacionalne Bosne i Hercegovine bošnjačka politička elita predvođena sa SDA zarobljena je oko vlastite gramzivosti i pohlepe da uđe u vlast, pa makar to bilo i sa tako opasnim Dodikom i takvim kriminaliziranim Čovićem.
Problem Bosne i Hercegovine, na dodatnu nesreću, ne dolazi samo iznutra; on je uvijek, dokazano, mnogo više generiran iz susjedne Srbije i susjedne Hrvatske, zemalja u kojima su fašistički režimi u poodmakloj fazi, i jednim i drugim suđeno i presuđeno za ratne zločine u Bosni i Hercegovini s početka devedesetih.
Uz sve, Dodikov režim jaše i na krilima antieuropske politike iz Rusije. U vrijeme protesta u Banja Luci i hapšenja roditelja ubijenog mladića Dodik se susreo sa ruskim ambasadorom u Bosni i Hercegovini Petrom Ivancovom, kao i kompletno političko rukovodstvo tog bh. entiteta, među njima i entitetska predsjednica Željka Cvijanović i novoizabrani entitetski premijer Radovan Višković. Na tom sastanku nije izgovorena niti jedna riječ koja bi na bilo koji način ukazala na apsolutnu ugroženost ljudskih prava u Republici Srpskoj. Sa takvom zaleđinom Dodik se ne libi suprotstaviti i velikim i moćnim zapadnim zemljama. Ambasadore stranih zemalja u Bosni i Hercegovini on naziva marionetama i nižerazrednim političarima, dok istovremeno narušava i Dejtonski mirovni sporazum potpisan prije 23 godine u Dejtonu, i iza kojeg stoje zapadne zemlje.
Pitanje je da li je troma briselska administracija zakasnila sa reakcijama i može li se sada uopće suprostaviti korovu koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu. Na Dodikove direktne prijetnje miru u BiH do sada je reagirala jedino američka administracija stavljajući ga na Crnu listu.
Uđe li Bosna i Hercegovina još dublje u haos, neće moći mirne ostati ni susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska. Upravo zbog toga se čini važna ideja koju je nedavno iznio predsjednik Pokreta slobodnih građana (PSG) Saša Janković – zauzeo se za okupljanje svih političkih predstavnika iz regiona koji susjedne države ne vide kao prijetnju kako bi stvorili protutežu nacionalistima, populistima i ekstremistima.
„Oni jako dobro sarađuju i jedni drugima daju razlog postojanja”, rekao je Janković, upozoravajući da nacionalisti u regionu moraju biti skinuti sa vlasti, i to čim prije.
Nakon hapšenja roditelja ubijenog Davida jasno je samo jedno:
Oni već dolaze po nas.
Neće nas moći pokupiti jedino ako se budemo držali zajedno.
Svi.
I u Bosni i Hercegovini i Srbiji i Hrvatskoj.
(nap.ba)
