Piše: Saud Grabčanović

14.) Kraljica Jelena-Gruba

 Poslije njegove smrti kralja Dabiše je Bosnom vladala njegova žena Jelena-Gruba. Kao jedina žena na vladarskom tronu kraljevine Bosne ona je vladala  od 1395. do 1398. godine. Jelena Gruba je po vjerskom ubjeđenju formalno bila katolkinja, dok je u tajnosti bila pripadnica Crkve bosanske koju je simpatisala. Sa kraljem  Dabišom je u braku bila od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Iz njihovog braka rođena je jedna kćerka, Stana. Po Dabišinoj smrti izabrana je za vladaricu od strane lokalne vlastele po oporuci svoga muža. Njen izbor za kraljicu koja će vladati Bosnom bio je, u stvari, dio perfidne taktike ojačalog bosanskog plemstva, posebno patarenskog, koje je sa njenim izborom dobilo potpunu samostalnost i vlast na svojim posjedima. Za vrijeme njene vladavine ojačale su krupne velmože koje su praktično upravljale većim dijelom države. Oni su vodili samostalnu politiku i u sklopu svojih posjeda ubirali su carine, čime su direktno podrivali i slabili centralnu vlast. Njena vladavina okončana je u maju 1398. godine, kada su je bosanski plemići, predvođeni Hrvojem Vukčićem, lišili vlasti proglašenjem Tvrtkovog sina Ostoje za novog kralja Bosne.

15) Kralj Stjepan Ostoja Kotromanić 

    Jelenu Grubu je na bosanskom tronu  zamjenio  nezakoniti sin kralja Tvrtka I Stjepan Ostoja. Po vjerskom ubjeđenju on je bio pripadnik Crkve bosanske, krstjanin-bogumil. Ostoja je bio kralj Bosne u dva navrata, prvi put od 1398. do  1404. godine,  a drugi put od 1409. do  1418.godine. Vlast je izgubio 1404. godine, kada je prognan iz Bosne sve do 1412. kada se ponovno vratio na prijestolje. Nakon što je Stjepan Ostoja bio protjeran iz Bosne, na vlast je došao neiskusni i mladi Tvrtko II Kotromanić, Ostojin polubrat, koji je vladao samo četiri godine, i to od 1404. do 1409. godine. Od 1409. do 1412. godine bio je period dvovlašća,  jer se Stjepan Ostoja vratio u Bosnu i tražio svoje pravo da se vrati na prijestolje. Godine 1412. Tvrtko II Kotromanić misteriozno je nestao, a Stjepan Ostoja je sam vladao Bosnom od 1412. do 1418. godine. Naslijedio ga je njegov sin Stjepan Ostojić 1418. godine.

16) Kralj Stjepan Ostojić

    Stjepan Ostojić je bio sin kralja Stjepana Ostoje i Kujave. Vladao je Bosnom kao kralj od 1418. do 1420.godine. Bio je odgojen kao bogumil, ali je nakon stupanja na prijestolje Bosne prešao u katoličanstvo. Njegov dvorski kapelan je bio  franjevac fra Stjepan. Stjepan Ostojić je bio veoma tolerantan prema Crkvi bosanskoj i njenim sljedbenicima.

17) Kralj Stjepan Tvrtko II. Kotromanić

  On je bio sin kralja Tvrtka I Kotromanića i bugarske princeze Doroteje. Rođen je u Bobovcu oko 1380. a umro je  22. novembra 1443.godine. Bio je odgojen katolički i ostao katolik cijeloga života. On je poznat po tome što je zaštitio franjevce od pritiska sv. Jakova Markijskog. Poznat je i po pismenoj korespondenciji sa  papom Martinom V.

  Bio je bosanski kralj iz dinastije Kotromanića, živio je i vladao u vrlo burnom razdoblju bosanske istorije gdje su se smjenjivali utjecaji dviju sila: Ugarske s jedne strane i rastuće sile Osmanskog Carstva, tako da je vladao u tri razdoblja (1404 – 1409.), (1421 – 1433.) i (1435 – 1443.). Kralj Tvrtko II je zasigurno bio jedan od najvještijih bosanskih kraljeva, ako uzmemo u obzir okolnosti pod kojima je vladao.

18) Kralj ili protukralj Bosne Radivoj Ostojić:

         Radivoj Ostojić, bosanski vojvoda  i protukralj Bosne od 1432. do 1435. godine. Bio je  nezakoniti sin kralja Stjepana Ostoje iz vladarske dinastije Kotromanića. Po vjerskom ubjeđenju bio je sljedbenik Crkve bosanske, krstjanin-bogumil. Poslije smrti svog polubrata Stjepana Ostojića 1421. godine, Radivoj je neuspješno polagao pravo na prijestolje kao protivnik Tvrtka II. Oko 1433. godine proglasio se kraljem i banom Bosne uz podršku Osmanlija, ali većina bosanskog plemstva nije ga priznala za kralja Bosne, pa je on 1435. godine izgubio svaku podršku u zemlji i odrekao se bosanske krune. Poslije smrti Tvrtka II 1443. godine, kraljem i banom je proglašen Radivojev mlađi brat Stjepan Tomaš (1444-1461.). Nakon bratove smrti 1461. počele su kružiti glasine da ga je otrovao Radivoj. U maju1463. godine prekinuo je osmansku opsadu kraljevskog grada Bobovca predavši ga Turcima. Mjesec dana kasnije uhvaćen je u tvrđavi Ključ te je doveden u Jajce u logor sultana Mehmeda Fatiha II. Radivoj je tu bio  pogubljen zajedno sa sinom Tvrtkom i nećakom bosanskim  kraljem Stjepanom Tomaševićem. Njegovog drugog sina Matiju su nekoliko godina kasnije Turci postavili na položaj marionetskog kralja Bosne.

 19) Kralj Stjepan Tomaš

   Stjepan Tomaš je bio sin kralja Ostoje, vladao je Bosnom  od 1443. do 1461. godine. Bio je odgojen kao bogumil, ali je kasnije kao kralj prešao na katoličanstvo na koje ga je obratio dominikanac, hvarski biskup Toma. Nakon toga je papa proglasio njegov prvi brak sa krstjankom-bogumilkom Vojačom ništavnim, pa je on onda uzeo za ženu Katarinu Kosaču, kćerku hercega Stjepana Kosače. Zajedno s njom gradio je po Bosni crkve. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, po Bosni je gradila crkve: crkvu Presvetog Trojstva u Vrlima, crkvu Sv. Katarine u Jajcu, crkvu Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. U braku s kraljem i banom Stjepanom Tomašom kraljica Katarina je rodila troje djece: Žigmunda, kćer Katarinu i još jednog po imenu nepoznatog sina, dok je kralj i ban s bivšom suprugom Vojačom imao i starijeg sina Stjepana Tomaševića. Stjepan Tomaš je 1459. godine po papinom naređenju počeo da vrši pritisak na Crkvu bosansku i njene pripadnike. Tomaševi oštri katolički progoni gurnuli su bogumile u protivnike državnog poretka. Domaća bogumilska vlastela  je tada otvoreno stala na stranu Turaka i pozivala ih je u svoja razračunavanja sa kraljem i njemu vjernim velikašima kao pomagače i sudije. Kralj Stjepan Tomaš je umro početkom juna1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima. O smrti kralja Tomaša postoje dvije verzije: prva da je otrovan i da su ga otrovali ili  brat Radivoj zbog vlasti  ili bogumili zbog progona, a po drugoj verziji on je poginuo u dvoboju sa hrvatskim banom Pavlom Špirančićem.

                                                            (Nastaviće se)