Piše: Saud Grabčanović

II.  GLAVNI AKTERI OPSADE BEČA I RATA KOJI JE USLIJEDIO

U ovom poglavlju upoznaću vas sa glavnim akterima opsade i rata koji se  vodio u neposrednoj blizini centra današnjeg grada Beča 1683. godine i sa onima koji su vodili te ratne operacije, kao i sa njihovim saveznicima u ratu. Glavni akteri ovog rata su bili osmanski sultan Mehmed IV, habzburški car Leopold I, Veliki vezir Kara Mustafa-paša, poljski kralj Jan III Sobjeski i hercog Karl von Lotahringen….

Sultan Osmanskog carstva Mehmed IV

Sultan Mehmed IV (2.januar1642-6. Januar 1693.) je postao sultanom Osmanskog carstva 8. avgusta 1648. godine, i to nakon smrti svog oca sultana Ibrahima koji je bio ubijen u krvavom puču. Mehmedov otac, sultan Ibrahim, smatran je i nazivan ludim sultanom, te u toj činjenici treba tražiti razloge njegova smaknuća. Mehmed je stupio na osmansko prijestolje kao mali dječak star jedva 6 godina! Pošto je Mehmed bio maloljetan, u početku njegove vlasti Osmanskim carstvom je upravljao kao regent Veliki vezir. Kada je sultan Mehmed 1661. godine napunio 19 godina i trebao preuzeti vlast, došlo je do velike pobune protiv njega inscenirane od strane njegovog regenta i osmanskih moćnika koji su bili željni vlasti. Brzom akcijom svoje majke, koja je u pomoć pozvala njoj odanog pašu Mehmeda Ćuprilića (Köprülü ), porijeklom Albanca, mladi sultan nije bio ubijen u toj pobuni. Veliki vezir je uhvatio glavnog buntovnika, Abaza Hasana, te ga živog oderao i napunio slamom, a druge zavjerenike obezglavio i tijela poslao u prijestolnicu Istanbul. Na taj je način osigurana vlast za mladog sultana. Ako gledamo njegovu vladavinu ne obazirući se na posljednjih 5 godina on je bio jedan od najuspješnijih sultana svih vremena. (Mehmed IV Ottoman sultan Encyc. Britannica). Poslije turskog osvajanja Krita,Venecija je bila prisiljena da u potpunosti napustiti Egejsko more prepuštajući ga Turcima. Sličnu sudbinu, samo na drugim područjima, doživjeli su Transilvanija i Poljska u ratovima koji su slijedili. Nakon ovih pobjeda on je bio uvjeren  u svoju nepobjedivost i u superiornost Osmanskog carstva, pa je objavio rat Austriji 1683. godine. Sama ideja o ratu nije bila njegova, nego njegovog velikog vezira Kara Mustafa-paše. Do tog je rata došlo u znak podrške mađarskim pobunjenicima protiv austrijske vlasti. Poraz kod Beča 1683. Godine, zajedno s još nekoliko drugih koji su uslijedili, doveli  su do dvorskog  puča 1687. Godine, kada  je bio smijenjen i stavljen u kućni pritvor. (Povijest: Mehmed IV, sultan koji je zapovijedio opsadu Beča 1693.) .Na osmanskom prijestolu Mehmeda  je naslijedio njegov brat Sulejman II, kojeg su pobunjenici oslobodili iz prinčevskog kafeza u kojem su osmanski sultani držali svoju braću u zatočeništvu i postavili ga na tron. Očevici tog čina su zapisali da je poluludi Sulejman na sav glas plakao dok su ga stavljali na prijestolje. Dugogodišnji boravak u zatočeništvu i izolaciji  ostavio je teške tragove na psihu novog sultana koji je bio nesposoban da obavlja vlast. Janjičari koji su izveli dvorski puč istovremenosu  u taj kafez smjestili i zatočili zbačenog sultana Mehmeda IV, koji je u kafezu proveo sve preostale godine svog života, do smrti početkom 1693. godine. Da napomenem, prinčevski kafezi u koje su smještani sinovi prethodnog sultana, a braća novog halife i sultana, uvedeni su u osmanskoj državi tek od vladavine sultana Ahmeda I. U ranijim vremenima sultan koji bi došao na osmansko prijestolje bi, po starom turskom običaju, pogubio svu svoju braću! Ovaj gnusni čin potpuno suprotan islamskim propisima i Kuranu osmanski sultani su praktikovali da bi spriječili svoju braću da im otmu vlast.

Preseljenje prijestolnice iz Istanbula u Edirne po Mehmedovoj želji

Nekoliko godina nakon ustoličenja Mehmed je odlučio staru prijestolnicu osmanskih sultana Edirne (Hadrijanopolj), gdje su počivali posmrtni ostaci njegovih pradjedova, ponovno učiniti središtem carstva. U sklopu tog preseljenja naredio je da se u Edirne prenesu i dragocjenosti iz palate Topkapi saraja. Zašto je Mehmed to učinio, danas se tačno ne zna. Ja mislim da se on na to odlučio iz nekoliko razloga. Najvažniji razlog za to je bio taj što je preseljenjem prijestolnice u Edirne Mehmed bio bliže Srednjoj Evropi koja ga je najviše zanimala i gdje je planirao nova teritorijalna proširenja. Drugi razlog je moguće bio taj da se u Istanbulu nije osjećao sigurnim, a treći razlog je bio njegov omiljeni sport kojim se bavio. Poznato je da je sultan Mehmed većinu svog  slobodnog vremena provodio u lovu i da je zato dobio nadimak „lovac“. U to je vrijeme okolina Edirne bila sva obrasla u guste šume koje su bile pune razne divljači, što je za Mehmeda predstavljalo pravi lovački raj! U Edirneu je sultan Mehmed za Velikog vezira postavio Fazil Ahmeda Ćuprilića, koji je bio sin Mehmeda Ćuprilića, njegovog spasioca. On je na ovaj način htio da se zahvali svom spasiocu. Mehmed je  novom Velikom veziru predao i zapovjedništvo nad vojskom kako bi mu donio slavu.

                                                                       (Nastaviće se)