Piše: Saud Grabčanović
Novac Osman-paše Pazvanoglua
Krajem devedesetih godina 18. vijeka je Osman-paša Pazvanoglu postao poznat i na Zapadu. Pošto je želio da se predstavi kao pravi samostalni suveren koji vlada slobodnom državom on je odlučio da stvori i pusti u opticaj vlastitu valutu. U januaru 1798. godine ruske diplomate su izvjestile cara da je Pazvanoglu počeo kovati vlastiti novac uz pomoć nekog venecijanskog trgovca, koji je od ranije bio poznat po falsifikovanju turskog novca. Prema ruskim izvještajima Pazvanoglu ga je pozvao u Vidin i on mu je tamo napravio kovnicu novca. Prema nekim drugim izvorima, austrijska carska kovnica novca kovala je novac za Pazvanoglua. Francuski diplomata koji je tada živio u Istanbulu, markiz de San Sir , opisao je izgled tog novca i kaže da je na jednoj strani novčića na francuskom bio natpis na kojem je pisalo “Postoji samo jedan bog”, a na drugoj strani je pisalo “Sloboda”. Ti su novčići stigli do Istanbula, gdje je tada živio markiz i general San Sir (Saint-Cyr) i bili su, po njemu, ravnopravni u novčanom prometu sa drugim valutama. Ove kovanice su se na bugarskom zvale “pazvantčeta” Autor prvog rječnika bugarskog jezika Naiden Gerov ih naziva : “male mesingane kovanice nezavisnog paše Vidina Pazvanoglua početkom ovoga (19.) stoljeća”. Savremenik Osman-paše Pazvanoglua D. Hadžitošev je zapisao da se u Vidinu i okolnim teritorijama 1803. godine, kad je on bio u posjeti tom gradu, koristio pašin kovani novac zvani “pazvanče” koji je vrijedio 30 osmanskih para. Međutim, taj je novac ubrzo nakon Osmanove smrti izgubio svaku vrijednost i do kraja 19. vijeka. “pazvanče” je potpuno nestalo. Neosporno postojanje Osman-pašinog novca i priroda ideje da kuje svoj vlastiti novac ukazuju na Pazvanogluovu želju da stvori svoju samostalnu držav. Očigledno, Osman-paša nije smatrao svoju vlast samo kao secesionističku , već je na svaki mogući način težio da se legitimira i predstavi pred evropskim silama kao pravi i samostalni vladar jedne suverene države.
Smrt Osman-paše Pazvanoglua i stanje u Vidinu poslije njega
U toku ustanka u Srbiji i ruske vojne intervencije na Balkanu, dešavanja na koja nije mogao puno da utiče, Pazvanoglu se naglo razbolio. O tome je jedan njegov biograf zapisao: „ Paša je bio žučljive/plahe naravi, te se lahko uzrujavao, trpio je mnogo od svoga uzbuđenog duševnog stanja, te mu se, između ostaloga, i zbog toga zdravlje pogoršalo. Na ruci mu se pojavio nekakav čir, on ga proreže, ali za nekoliko dana upali se čitava ruka. Kad Osman-paša vidje da će od toga umrijeti, pozove k sebi svoje najodanije saradnike: Kara Mustafu, svoga ćehaju, koji mu je toliko usluga učinio; Jusuf-agu, zapovjednika Plevne i haznadara Mula-agu, svoga ljubimca, koji je dojurio kada je čuo za opasno zdravstveno stanje svoga gospodara. Osman-paša Pazvanoglu im izloži prilike u kojima se nalazi Osmansko carstvo, a po njemu i Vidin. Zatim im preporuči da se ne dijele. Povjeri im svoga sina, mladića od 15-16 godina, i svoga sinovca. Mula-agi predade privremenu vlast, dok ne dođe zapovijest od sultana.“ Zdravlje Osmana Pazvanoglua se pogoršalo u januaru 1807. godine. Bolovao je od antraksa-crnog prišta i 5. februara 1807. godine vladar Vidinske države je od toga umro. Sahranjen je u dvorištu Mustafa-pašine džamije u Vidinu, zanimljivo – ne pored svoje džamije. Mustafa-pašina džamija je nakon stvaranja slobodne kneževine Bugarske 1878. godine uništena. Međutim, Osmanov je mezar sačuvan. Nakon njegove smrti, njegov nasljednik postao je njegov haznadar Mula-aga, koji se potčinio novom sultanu Mahmudu II. Sulatanovim fermanom postavljen je na mjesto paše Vidinskog sandžaka kao Huršid Ahmed-paša. Na ovaj je način nekadašnja paradržava Osman-paše Pazvanoglua, Bošnjaka porijeklom iz Tuzle, ponovo bila vraćena pod kontrolu Osmanskog carstva kao njegov Vidinski sandžak. Osman-paša Pazvanoglu je iza sebe ostavio bogatstvo u vrijednosti 25 miliona u zlatu i dragom kamenju, ogromna skladišta živežnih namirnica i oružja, 300 topova u arsenalu, do 1.200 konja i značajno bogatstvo u pokretnoj imovini. Njegovo bogatstvo sačinjavalo je gotovo trećinu zemlje kojom je upravljao. Vijest o smrti Pazvanoglua stigla je u Istanbul 15. Zulkade 1221.hidžr.god. (24.02.1807.godine).
Na nišanu Osman-paše Pazvanoglua nalazi se sljedeći natpis:
“On ( Allah) je tvorac svega.”
“Vi koji čitate molitvu za rahmet duša mrtvih, ne tražite drugi savjet od mene, dok god imate priliku, činite dobro ljudima. Znajte da će doći do uskrsnuća mrtvih i suda! Prije nego što se oprostite od tijela, to obećanje možete ispuniti. Sjećanja na dobrog siromašnog Pasbana otišla su za Osmanom (njegovo ime na perzijskom) i stekla vrline! 1221. hidž. ( 1806 – 1807) ”.
(Nastaviće se)