Piše: Saud Grabčanović
Vojna obaveza, stvaranje BiH vojske, Bošnjačka regimenta
Naši pretci, koji su služili vojsku K&K Monarhije,bili su pripadnicima tzv. „Bošnjačke regimente“, koju je formiao novi okupator nakon 1878. godine i austrougarske okupacije naše zemlje. Odmah nakon okupacije uvedena je vojna obaveza za sve punoljetne Bosance i Hercegovce. BiH vojska je bila osnovana Vojnim zakonom kojeg je proklamovao car i kralj Franc Jozef 4. novembra 1881. godine. Tim je zakonom bila proglašena vojna obaveza (regrutacija) za sve umno i tjelesno sposobne muškarce u Bosni i Hercegovini koji navrše 20 godina starosti. U početku je ova odluka cara Franje Josipa izazvala veliki otpor, pa čak i oružanu pobunu muslimanskog i srpskog stanovništva u našoj zemlji, posebno u Hercegovini, gdje je i došlo do oružane pobune koja je bila u krvi ugušena. Zbog otpora BiH stanovništva okupacione vlasti su odlučile da sa velikim oprezom pristupe regrutaciji vojno sposobnog stanovništva naše zemlje u svoju vojsku. Na teritoriji Bosne i Hercegovine postepeno je formirano 12 streljačkih bataljona, između 1885. i 1892. godine, iz kojih su 1. januara 1894. godine nastale četiri pješadijske regimente i to: Prva bošnjačka regimenta, koja je bila sastavljena od regruta iz Sarajevskog okruga, a locirana je bila u kasarni u Beču, Druga bošnjačka regimenta, koja je bila sastavljena od regruta iz Banjalučkog okruga, a locirana je bila u kasarni u Grazu, Treća bošnjačka regimenta, koja je bila sastavljena od regruta iz Tuzlanskog okruga, a locirana je bila u kasarni u Budimpešti i Četvrta bošnjačka regimenta, koja je bila sastavljena od regruta iz Mostarskog okruga, a locirana je bila u kasarni u Trstu. Svaka regimenta je imala 4 bataljona, od kojih su 1, 2. i 4. odlazili u garnizonski grad, dok je 3. bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga. 1903. godine formiran je i jedan streljački bataljon, a nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine osnovane su i druge jedinice i bataljoni. Početkom rata 1915. godine osnovana je 5-ta, a u toku rata još i 6., 7. i 8. regimenta.
Bosanskohercegovačke vojne jedinice su bile u Prvom svjetskom ratu raspoređivane na frontovima širom Austro-Ugarske, pretežno na najtežim ratištima. Pored ovih jedinica postojali su i samostalni bošnjački lovački (Jeger) bataljoni, koji su predstavljali specijalne vojne jedinice koje su sačinjavali samo odabrani elitni borci. (Fabian Bonertz, “Remembering the Bosnian Infantry”, University of Regensburg). Osmanaga i Jusufaga su bili pripadnici tih elitnih lovačkih bataljona u kojima su obavljali komandne dužnosti!
Bošnjački vojnici u austrougarskoj vojsci su davali vojnu zakletvu nad Kur'anom, a svoje mrtve su pokopavali kao šehide. Vojna zakletva Bošnjaka glasila je: “Zaklinjem se Bogu Svemogućem da ću biti odan Njegovom Veličanstvu caru i kralju Franzu Jozefu Prvom i da ću slijediti sva naređenja meni pretpostavljenih i viših, čak i u životnoj opasnosti”.
Mnogi Bošnjaci su u teškim borbama u Prvom svjetskom ratu, na raznim ratištima širom Evrope, pali kao šehidi u odbrani Austougarske monarhije. Tu treba posebno pomenuti borbe protiv Italijana na Soškom frontu, gdje su mnogi Bošnjaci izgubili živote i ostavili svoje kosti na vojničkim grobljima Log pod Majnartom i Lebring pored Graca. Među tim palim borcima-šehidima bio je i Osmanaga Grabčanović. Bošnjaci su u svojim jedinicama imali imame i mujezine, koji su, kako se spominje, i nakon povlačenja BH jedinica ostajali blizu fronta i pet puta dnevno učili ezane, kojima su plašili i opominjali neprijatelja da su bošnjačke gazije još tu u njihovoj blizini.
Kakvo je stvarno bilo raspoloženje mladih regruta iz Bosne prema K&K Monarhiji i kajzeru Franji Josifu, najbolje mi je objasnio moj amidža Husejnaga koji je bio Feldwebel (narednik) u austrougarskoj vojsci. On mi je na tu temu rekao sljedeće: „Mi mladi Bosanci bili smo odani samo svojim oficirima i našem caru Franji i ispunili bismo bez pogovora svaku naredbu naših pretpostavljenih. Bez imalo razmišljanja mi smo bili spremni umrijeti za cara i našu Monarhiju! Na ovakvo je raspoloženje kod nas mladih bosanskih regruta, prije svega, uticao je veoma lijep i srdačan prijem od strane mađarskog naroda u Pešti .“
(nastaviće se)
