Piše: Saud Grabčanović
Bijeljinci i Semberci u Bošnjačkoj regimenti u I Svjetskom ratu
Vojni obveznici iz Bijeljine i Bijeljinskog kotara (okruga-sreza) bili su mobilisani i pripadali su Trećoj bošnjačkoj regimenti –domicil Tuzla, koja je bila locirana u kasarni u Budimpešti. Regimenta je osnovana 1894. godine u Tuzli. Imala je četiri bataljona (Baon), od kojih su 1, 2. i 4. bataljon odlazili u odredišni garnizonski grad Budimpeštu, dok je 3. bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga u Tuzli. Štab 1. bataljona se nalazio u ” Nandor-ter 2” –Ferdinandskaserne, 2. bataljona u“ Retek-utca“– Graf Szapáry Kaserne, a 4. bataljona u Andrássy út – Terézvárosi Kaserne. Osmanaga Grabčanović je služio vojni rok odmah nakon stvaranja BiH vojske i to u kasarni u Tuzli, dok je Jusufaga, kao puno mlađi, služio vojni rok u kasarni Treće bošnjačke regimente „Terezvaroš“ u Budimpešti, između 1911 i 1914. godine.
Jedinice iz sastava Treće regimente su bile u Prvom svjetskom ratu raspoređivane na frontovima širom Monarhije: u Srbiji, Bukovini i Galiciji, na Soči i Piavi, regionu Alpa i na Karpatima. Ruski i Soški front su za Treću Bošnjačku regimentu posebno interesantni zbog ogromnih žrtava koje su na njemu pale, a čiji su veliki dio bili naši pretci iz Bijeljine i Bijeljinskog kotara. Pripadnici Treće bošnjačke regimenti su u toku rata dobili 10 zlatnih medalja za hrabrost. Kako sam već ranije rekao, među dobitnicima te medalje bila su čak trojica naših Bijeljinaca: Grabčanović Osmanaga, Grabčanović Jusufaga i Harčinović Uzejiraga.
Uloga i značaj Bošnjačke regimente i u I svjetskom ratu
U Prvom svjetskom ratu BiH regimente su imale napadačku ulogu i smatrale su se jednim od najelitnijih dijelova austrougarske armije, zajedno sa tirolskim carskim strijelcima i nekim austro-njemačkim i hrvatskim (dalmatinskim) regimentama. Na drugoj strani, Vrhovna vojna komanda vojske K&K Monarhije je Bošnjake posmatrala kao „ jeftinu topovsku hranu“ koja je trebala uštedjeti austrijske gubitke, zbog toga su oni bošnjačke regimente obično slali na najteža ratišta. Bošnjačka regimenta je bila posebno uvažavana u K&K Monarhiji, pa je u njenu čast kompozitor Eduard Wagner još 1895. godine komponovao poznati marš koji se zove : “Die Bosniaken kommen” (Bošnjaci dolaze). Pripadnici bošnjačke regimente su nosili svijetloplavu uniformu, u donjem djelu su nosili čakšire u obliku širokih pantalona, a na glavi su nosili crveni paradni fes sa kićankom koji je u ratu bio tamno-zelene, maslinaste boje. Bošnjaci, kao i svi drugi vojnici sebi su kupovali značke koje su nosili na uniformama. Vojnici streljačkog bataljona imali su drukčiju uniformu. Oficiri i kadeti nosili su istu uniformu kao tirolski carski strijelci, dok su obični vojnici nosili sivu uniformu, sa sivim fesom. Bošnjaci su se, pored svojih vlastitih uniformi i posebnih kapa –fesova, isticali i posebnim oružjem. Bošnjaci su bili naoružani puškama modernim za ono vrijeme, sistema Mannlicher, kalibra 8 mm, sa dometom oko 2000 metara. Šaržer te puške je sadržavao pet metaka sa kapislama. Pored pušaka Bošnjaci su u borbi rado koristili noževe (handžare) i buzdovane. U borbi prsa u prsa, kako to spominje Werner Schachinger u svojoj knjizi „Die Bosniaken kommen“ (Bošnjaci dolaze), oni su bili nepobjedivi. On tu posebno ističe Osmanagu Hadži Grabčanovića kao velikog ratnika, koji je ratovao protiv Italijana samo sa buzdovanom i handžarom u rukama!
(nastaviće se)
.
