Piše: Saud Grabčanović

Biografija Jusufage Grabčanovića

Jusuf aga (Hadži) Grabčanović rođen je 1891. godine u Bijeljini, a umro je od raka pluća 1967. godine u Sarajevu. Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu. Otac mu je bio Ibrahimaga Grabčanović, bogati trgovac kožom i kožnim prerađevinama iz Bijeljine, užičkih korijena, a majka mu je bila Emira Hadžisalihović iz Bijeljine, rođena sestra Ibrahimage Hadžisalihovića, čuvenog gradonačelnika Bijeljine. Pored Jusufa, Ibrahimaga je imao još šest sinova i tri kćerke iz dva braka. Jusufaga je po profesiji bio trgovac. On je završio Trgovačku školu u Bijeljini i Višu Trgovačku akademiju u Beču 1911. godine! Nikada se nije ženio i nije imao svog potomstva. Pored Trgovačke akademije Jusuf-aga je završio i Školu za vatrogasne inspektore u Lozani, Švajcarska. Bio je Viši vatrogasni inspektor za vrijeme Kraljevine i Titove Jugoslavije. On je bio počasni član upravnog odbora Evropske asocijacije vatrogasaca. Učestvovao je na vježbama i smotrama vatrogasaca širom Evrope. Poznat je kao čovjek koji je u bivšoj Jugoslaviji za svog života dobio i u svojoj kolekciji imao najveći broj odlikovanja i ordena! Odlikovan je sa više od 200 ordena, kako jugoslovenskih, tako i ordena kojima je odlikovan iz raznih evropskih država! Prije posljednjeg rata njegova su odlikovanja bila izložena u vitrinama na ulazu Vatrogasnog doma u Bijeljini.

Jusufaga Hadži-Grabčanović je bio učesnik Prvog svjetskog rata u vojsci Austrougarske monarhije. Bio je pripadnik BH FJB, BH lovački bataljon 1., 1. Kompanija. U austrougarskoj vojsci nosio je čin Stab Oberjegera (štabskog narednika lovaca). Bio je veliki junak tadašnje austrougarske vojske, zajedno sa svojim amidžom Osmanom. U borbama se isticao kao neustrašiv borac koji besprijekorno izvršava sva naređenja svojih pretpostavljenih starješina. Jusufaga je za svoje zasluge u ratu i iskazanu hrabrost dobio najviše odlikovanje austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu „Zlatnu medalju za hrabrost“. Pored te medalje on je ranije bio odlikovan i „Srebrnom medaljom za hrabrost“. Nekoliko puta je u Prvom svjetskom ratu bio ranjavan, a najteže u bici na Piavi 1915. Godine, kada je pukom srećom preživio, ali je ostao težak invalid! (Verlustliste Nr. 301. 1915-10-26).

U austrogarskom vojnom arhivu je u vezi njegovog liječenja zabilježeno sljedeće : „Grabčanović Jusuf Tit Oberjäg bh FJB ErsKomp Bijelina 1892 krank Alig Krankenhaus Filialspital Männci­­neim in Wien XX.“  Nakon bolničkog liječenja u vojnoj bolnici u Beču Jusufaga je bio otpušten iz austrougarske vojske kao nesposoban.

Jusufaga  se zajedno sa svojim amidžom Osmanagom spominje u knjizi: „Bošnjaci dolaze“ ( „Die Bosniaken kommen“ ) koju je napisao Werner Schachinger .

Ja se mog dragog rahmetli amidže Jusufage jako dobro sjećam. Amidža Jusuf nas je redovno posjećivao u našoj kući prilikom svojih dolazaka iz Sarajeva u Bijeljinu. Sjećam ga se kao markantnog i uglađenog gospodina, starijeg, veoma visokog i krupnog čovjeka, pravog gorostasa sa velikim šakama „kao lopate“ i bujnim dugačkim brkovima „ala turko“. U ustima je stalno držao tompus koji je pušio. Jusuf je uvijek nosio u desnoj ruci štaku na koju se  oslanjao, pošto je osjetno hramao na desnu nogu (vjerovatno je to bila posljedica njegovog ranjavanja na Pijavi). Što se tiče naravi tog gorostasa od čovjeka, mog amidže Jusufage, on je po prirodi bio veoma miran, ljubazan i tolerantan čovjek, prava dobričina. Bio je sušta suprotnost u odnosu na mog  rahmetli oca Mustafu i rahmetli amidžu Husejnagu, koji su po svojoj prirodi bili jako „ters“, drski  i grubi u svom odnosu prema okolini. Za mene je danas prosto nevjerovatna činjenica da je jedan tako miran čovjek kao Jusufaga u ratu mogao biti tako veliki ratnik i junak !

O vremenu kada je Jusuf bio vatrogasni inspektor govore nam ovi članci iz novina:

Vatrogasno slavlje na Vratniku, inspektor g. Jusuf Grabčanović Sarajevo:

Dobrovoljna vatrogasna četa na Vratniku vrlo svečano je proslavila polaganje zakletve 20 novoprimljenih izvršujućih članova, kao i polaganje završnog stručno-vatrogaskog- ispita 25. članova. Ovoj svečanosti kao izaslanik bana prisustvovao je ban. inspektor g. V. Dramišić; kapetan prve klase g. Milutin Lilić kao izaslanik vojske, ispred Vatrogasne zajednice starješina g. dr Ivan Pavičić i inspektor g. Jusuf Grabčanović, ispred Gradske općine prisustvovao je zapovjednik sarajevske zvanične vatrogasne čete g. M.Krivošić. Ovome slavlju bio je prisutan veliki broj građama, stanovnika V kvarta. Poslije pozdravne riječi i dobrodošlice,  koju je gostima uputio starješina vratničke dobrovoljne čete g. H. Sijerčić, upućeni su pozdravni telegrami Nj.V.Kralju i protektoru Nj. V. Kraljeviću Andreju, nakon čega je vojna muzika intonirala himnu. Poslije izvršenog svečanog akta polaganja zakletve, starješina Drinske vatrogasne zajednice g. dr. Pavičić je održao lijep govor. Kao ispit 25. vatrogasaca poslužila je vježba na Višegradskoj kuli. Nakon toga je u kasarni i bašti čete nastavljeno vatrogasno slavlje, koje je potrajalo do predveče. Jugoslovenska pošta 13.08.1940.

Nadogradnja zgrade Dobrovoljne vatrogasne čete na Vratniku:

Prije nekoliko godina, zauzimanjem inspektora Vatrogasne zajednice za Drinsku banovinu g. Grabčanovića, osnovana je na Vratniku Dobrovoljna vatrogasna četa. Za vrlo kratko vrijeme, članovi čete okupljeni u dosta velikom broju pokazali su u radu takvu volju, da im je pored Vatrogasne zajednice punu pažnju poklonila i Gradska opština. Sa rijetkim požrtvovanjem, članovi čete, u nekoliko navrata, pružili su svoju pomoć pri gašenju požara i u gradu, a u kvartu Vratnik, na svome području, vršili su svoju napornu dobrovoljnu dužnost tako brzo, da je bila nepotrebna intervencija Gradske vatrogasne čete kojoj je dolazak u kvart Vratnik skopčan sa velikim naporima. Ovakav rad ne samo da nije ostao nezapažen, nego je i od nadležnih pohvaljen i u punoj mjeri pomognut. Pored nabavke najmodernijih sprava potrebnih za gašenje požara i za slučaj drugih nesreća, Dobrovoljnoj vatrogasnoj četi ustupljena je jedna opštinska zgrada kako za spremište, tako i za dom. Međutim, razvijanjem rada a i okupljanjem sve većeg i većeg broja članova, nedavno se ukazala potreba za proširenjem doma Dobrovoljne vatrogasne čete na Vratniku. Starješina čete, zbog toga, obratio se nadležnim za pomoć za proširenje doma. O molbu agilne čete sa Vratnika nije se niko oglušio. Prva koja se odazvala molbi čete bila je Gradska opština. Pretsjednik opštine g. Zlatar jučer je potpisao riješenje kojim se za radove na proširenju doma Dobrovoljne čete Vratnik iz opštinske kase daje suma od 24.900 dinara, koliko je predviđeno po proračunu. Sa ovom sumom opština će izvršiti sve što je potrebno na proširenju i uređenju doma. Od pomoći drugih, četa je odlučila da kompletira svoje spremište. Jugoslovenska pošta 25.10.1940.