Heroji K&K Monarhije
Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Bošnjaci su odvajkada važili za velike junake i neustrašive ratnike. Naše gazije su se 1878. godine suprostavile odlukama Berlinskog kongresa i okupaciji svoje zemlje. Skoro goloruki Bošnjaci su pružili veliki otpor nadmoćnijem okupatoru, kojeg su zadivili svojim herojstvom. Austrougari su zbog toga veoma respektovali i posebno cijenili ratničke vrijednosti dobrih Bošnjaka, kojima su zbog toga dali posebna prava, naročito bošnjačkom plemstvu. Uzrok tog ogorčenog otpora novom okupatoru je ležao u velikom strahu i predrasudama kod običnog, tada većinom nepismenog bošnjačkog stanovništva u BiH. Bošnjaci -muslimani su ranije vijekovima na prvim linijama ratovali protiv tog istog okupatora na strani Osmanskog carstva, braneći osmansku islamsku državu i svoju vjeru islam. Običan Bošnjo toga vremena je očekivao da će mu se taj okupator revanširati za svoje ranije poraze, te da će porušiti sve džamije u Bosni, islam zabraniti, a muslimane natjerati da se krste ili da se isele iz Bosne! Zbog ovih streotipnih predrasuda odnos Bošnjaka prema novom okupatoru u početku je bio veoma rezervisan i sumnjičav. Međutim, novi kršćanski okupator se u Bosni pokazao u sasma drugom svjetlu od onog očekivanog! Moćna K&K Monarhija je bila savremena zemlja toga doba, u kojoj je kršćanski vjerski fundamentalizam već odavno bio potisnut sa scene, a crkva odvojena od države. Ta je država bila sekularna i demokratska parlamentarna monarhija u kojoj su poštovana ljudska i građanska prava, kao i pravo drugih i drugačijih da u njoj žive, bez obzira na rasnu, vjersku i etničku pripadnost. Ove činjenice su predstavljale glavni razlog zašto se odnos Bošnjaka prema novom okupatoru vremenom potpuno promijenio. K&K Monarhija je dala Bošnjacima sva ljudska i građanska prava prema tadašnjim standardima, a naša je zemlja pod njihovom vlašću za kratko vrijeme doživjela veliki ekonomski prosperitet i blagostanje. Prosperitet, izgradnja, privredni razvoj i blagostanje koje je BiH doživjela za samo dvadesetak godina austrugarske vlasti bili su desetostruko veći od onoga što nam je donijelo 350 godina osmanske vlasti! Živeći i radeći u novoj državi Bošnjaci su uvidjeli da je novi okupator za njih potpuno prihvatljiv i snošljiv, te su mu se, po našem „starom receptu“, prilagodili i prihvatili njegovu vlast, iako je on bio kršćanske vjere. Bošnjaci su tako još jednom u svojoj istoriji „promjenili dres i stranu“ !
Mudar i pragmatičan pristup novog okupatora rezultirao je time da su ga Bošnjaci vremenom srcem prihvatili i borili se na njegovoj strani u ratovima koje je vodio. Najbolji primjer takvog rata, u kojem su se bošnjačke gazije posebno istakle u redovima austrougarske vojske, bio je Prvi svjetski rat koji je vođen na više frontova. Među K&K soldatima iz Bosne, koji su se borili protiv Srba u bitkama na Ceru i Kolubari, protiv Rusa na Ruskom frontu u Galiciji, na Karpatima i Bukovini, kasnije na Soškom frontu protiv Italijana, te na kraju na frontu u Transilvaniji gdje su se borili protiv Rumuna, bilo je puno naših Bijeljinaca, kao i srpskih seljaka iz semberskih sela. Među tim ratnicima su se u Prvom svjetskom ratu posebno istakla trojica naših Bijeljinaca, koji su za svoje zaluge u ratu bili nagrađeni najvišim ordenom vojske Austrougarske monarhije koji se zvao „Zlatna medalja za hrabrost“. Borac koji je bio nosilac ovog ordena smatran je herojem K&K Monarhije (slično YU ordenu „Narodnog heroja“ iz Drugog svjetskog rata ili ordenu „Zlatnog ljiljana“ iz rata za nezavisnost BiH). Međutim, vrijeme i istorijske okolosti su učinile to da danas rijetko ko zna za ova tri naša heroja iz doba Austro-Ugarske. Carevina i kraljevina Austro-Ugarska je bila na gubitničkoj strani u Prvom svjetskom ratu, te je zbog toga kao država propala. Na ruševinama te moćne viševjekovne carevine nastala je mala i potpuno nova država –Republika Austrija kao njen nasljednik, a od njenih nekadašnjih kolonija nastalo je desetak samostalnih evropskih država. U ovoj novoj državi se danas naslijeđe prethodne države tek djelimično baštini, dok se tema o izgubljenom ratu, koji je uništio nekadašnju moćnu carevinu – supersilu, danas rijetko spominje i obrađuje. Zato su hrabri Bošnjaci, kao i ostali učesnici ovog rata, danas skoro potpuno zaboravljeni! Tek u posljednje vrijeme rijetka udruženja istoričara koja baštine tekovine Prvog svjetskog rata u Austriji, Sloveniji i Italiji, obilježavaju godišnjice bitaka na Soškom frontu u Prvom svjetskom ratu, spominju pale vojnike i polažu vijence na grobljima širom Slovenije, Austrije i Italije, gdje su oni pokopani.
Navedenom austrougarskom „Zlatnom medaljom za hrabrost“ su u toku Prvog svjetskog rata bili odlikovani sljedeći naši Bijeljinci: Grabčanović Osmanaga, Grabčanović Jusufaga i Harčinović Uzejiraga. Prva dvojica su moji pretci. Osmanaga je bio Jusufagin amidža, kao i amidža moga oca Mustafe, a Jusufaga je bio moj amidža, najstariji brat mog rahm. oca Mustafe. Osmanaga Grabčanović se smatra jednim od najvećih heroja austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Interesantno je da su sva trojica gore navedenih Bijeljinaca, heroja K&K Monarhije, imali užičke korijene! Oni su bili potomci muhadžira protjeranih iz Užica u etničkom čišćenju Knjaževine Srbije 1862. godine, kada je izvršen progon muslimana iz ovoga grada. U ovom ću radu govoriti o prvoj dvojici gore navedenih heroja K&K Monarhije, Osmanagi i Jusufagi Hadži- Grabčanovićima. Da napomenem, prefiks „hadži“ ispred našeg prezimena predstavlja njegovu staru varijantu korišćenu krajem 19. i početkom 20. vijeka.
(nastaviće se)
