Piše: Vildana Selimbegović

Usuđujem se ustvrditi da su naši (naročito) entitetski regulatori svoje božanske statuse, da ne kažem zaštićenost na kojoj im zavide medvjedi po ovdašnjim šumama, debelo iskoristili.

Bravo, parlamentarci! Nisam vjerovala da ću i ovo napisati, ali eto dogodilo se: federalni su poslanici – uprkos činjenici da mjesecima nisu ni imali sjednica, a možda baš i željni posla – prošle sedmice odlučili da daju svoj doprinos borbi protiv korupcije u ovom društvu.

I povod im je bio dobar, sastali su se, naime, da u minut iza dvanaest pousvajaju zakone neophodne da Bosna i Hercegovina ne dospije na crnu listu MONEYVAL-a i FATF-a, ali su i ostali posve zaprepašteni spoznajom da u ovoj zemlji, da ne kažem entitetu, postoji i čitava kasta zakonski nedodirljivih funkcionera.

Obećali su obračun sa sramnim zakonskim odredbama koje, vjerovali ili ne, pojedine funkcionere potpuno amnestiraju od krivične pa i građanske odgovornosti.

Upečatljiv primjer u Zakonu o komisiji za vrijednosne papire FBiH podvukao je poslanik SBB-a Faruk Ćupina i odmah zatražio njegovo brisanje, no kako to iz proceduralnih razloga nije bilo moguće izvesti isti dan, najavio je zahtjev za nove izmjene ovog zakona. Zasmetala mu je – kazao je javno – zakonska formulacija koja je svojevrsno obrazloženje nedodirljivosti predsjednika, članova i uposlenika Komisije za vrijednosne papire.

Elem, dovoljno je da postupaju u dobroj vjeri i niko im ništa ne može! Ko je taj ko određuje je li komisijska vjera dobra ili nije, zapitao je u Oslobođenju Safet Kešo, poslanik SDA, konstatirajući božanski status koji je ovim zakonskim članom dobila čitava institucija.

Ali, da KVP čak nije ni izuzetak, ispostavilo se čim je na dnevni red Parlamenta FBiH stigao Zakon o Agenciji za bankarstvo FBiH sa identičnim članom, koji se – u ovom slučaju – odnosi na Agenciju, njen Upravni odbor, direktora i zamjenika direktora, zaposlenike, savjetnike, privremene ili vanjske, posebnog upravnika i likvidatora, kao i druge osobe koje je Agencija preporučila ili imenovala za obavljanje određenih radnji u okviru misije Agencije?!

O misionarima bi se imalo štošta dopisati, ali čemu kad su kao takvi ozakonjeni? Jasmina Zubić, poslanica SDP-a BiH, obznanila je na sjednici da su upravo ovi zakonski članovi bili razlog što je njezina partija još prije godinu zatražila reviziju svih zakona koji se odnose na formiranje agencija, fondova i komisija čiji je osnivač Federacija BiH.

“Tamo su ljudi zaštićeni kao medvjedi, mogu raditi šta hoće i kako hoće sve pod izlikom da to čine u dobroj vjeri”, kazala je za Oslobođenje, napominjući da su isti zakoni omogućili ovim institucijama da i novcem potpuno samostalno raspolažu, što će reći da su nedodirljivi i u trošenju.

Safet Kešo je podsjetio i na razloge zbog kojih su, pri nastajanju ovih institucija, doneseni ovakvi zakoni: cilj je bio obezbijediti političku neovisnost regulatornih tijela, uposlenike i odgovorne dužnosnike osloboditi pritisaka. Koliko (ni)je pothvat uspio, manje-više svi znamo, usuđujem se ustvrditi da su naši (naročito) entitetski regulatori svoje božanske statuse, da ne kažem zaštićenost na kojoj im zavide medvjedi po ovdašnjim šumama, debelo iskoristili.

A političku neovisnost stekli taman toliko da su mahom bili ovisni od svih politika, kad je koja više davala i kad je koja više trebala, naročito da mandatno produži iste te božanske pozicije.
Koliko se zapravo na ovim našim domaćim prostorima neovisnost najradije tumači kao nedodirljivost, moglo se čuti i u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, gdje je samo dan kasnije odbijen – tačnije, nije primljen k znanju – izvještaj Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH za prošlu godinu.

Državni parlamentarci najavljuju i posebnu tematsku sjednicu o pravosuđu BiH i vrlo su precizni: od VSTV-a očekuju da odgovori svojoj misiji, odnosno da svojim radom i angažmanom doprinese kvalitetu domaćeg pravosuđa. Šta državni parlamentarci smatraju kvalitetom rekli su vrlo jasno: obračun sa kriminalom i korupcijom, okončanje istraga koje su pompezno počele, a optužnica ni na vidiku, agilniji rad na slučajevima koji su u ovoj zemlji poreske obveznike koštali milione pa i milijarde maraka.

Riječ je, dakle, o Pandori, Pavlović i Bobar banci, Banci Srpske… Slučajevima kakve godinama skupljamo i zbog kojih živimo sa sindromom kuhane žabe, kako je to slikovito objasnio nekadašnji lider SDS-a Mladen Bosić: narod je ovdje naprosto naučio – poput žabe koja se laganim podgrijavanjem na kraju skuha a da ne iskoči iz lonca – da onaj ko obavlja funkciju u vlasti izvuče milione i da se ništa ne desi, a kamoli da odgovara zbog posezanja u džepove poreskih obveznika.

I VSTV je prošle sedmice imao dvodnevno zasjedanje, a pronašli su vremena i za druženje s novinarima. Priznajem, bila sam nemalo iznenađena kada mi je koleginica, novinarka Oslobođenja, ispričala sa koliko se žara gospođa Jadranka Lokmić-Misirača obrušila na moj tekst objavljen prije 15 dana povodom pisma osumnjičenice u akciji Pravda, bivše sutkinje Lejle Fazlagić koja se u Hrvatskoj krije od odgovornosti pred pravosuđem BiH.

U tekstu sam citirala i intervju koji je za Oslobođenje dao ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, koji ne krije frustriranost neradom domaćeg pravosuđa i koji je – i u tom intervjuu – izračunao da nam MMF ne bi ni trebao sa stotinama miliona kredita da stajemo ukraj onima koji nam milijarde pokradoše. Šta god o tome i o sintagmi pravosudna mafija – a nije da je nemamo, o tome uostalom svjedoče i karijere naših državnih tužitelja, a i posljednja hapšenja – mislila gospođa Lokmić-Misirača, valjda je vrijeme da istini pogledamo u oči.

Ova zemlja može naprijed i to prilično krupnim koracima, no tek kada se uhvatimo ukoštac sa svojim mafijašima, organiziranim kriminalcima, političarima sklonim korupciji i svim ostalim bijelim medvjedima. Zbog toga je više no dobra vijest da su parlamentarci – i federalni i državni – progovorili o potrebi jednakosti svih pred zakonom. A i pravosuđe se počelo trzati, eno nedodirljivog Damira Hadžića kao dokaza ovoj tvrdnji.

 

(oslobodjenje.ba)