Piše: Gordana Katana

Centralna izborna komisija BiH objavljivanjem konačnih izbornih rezultata ozvaničila je pobjedu Milorada Dodik u utrci za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska. Njegova partija SNSD i dalje ima najveći broj mandata u Narodnoj skupštini, ali sve to Dodiku je, evidentno, ostavilo metalni okus u ustima.

Kandidata opozicionog Saveza za promjene Ognjena Tadića Dodik je porazio sa jedan posto razlike, a prošlo je i vrijeme kada je mogao komotno formirati parlamentarnu većinu na entitetskom nivou. Pompezno najavljivanje da će za izbor mandatara za sastav nove Vlade RS-a kojeg predloži ruku dići 45 poslanika izjalovilo se. Stoga će za izglasavanje bilo kojeg zakona većini okupljenoj oko SNSD-a, ako je skupi, biti u skupštinskoj sali potreban svaki poslanik, pa nikoga ne bi čudilo da ih i s bolesničke postelje natjeraju da se dignu i dođu na sjednicu.

Ali daleko veći šamar od vlastite tanke izborne pobjede i poraza za člana Predsjedništva BiH njegove perjanice Željke Cvijanović Dodik je doživio nakon što su Savez za promjene, SDA i DF potpisali platformu o programskom djelovanju u vlasti na nivou BiH. Slavodobitna Dodikova izjava nakon mostarskog sastanka s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čović kako su SNSD i HDZ osovina buduće državne vlasti, koja je zapravo formirana, a stavljanje parafa na to od SDA tek puka formalnost, pokazala se neutemeljena. I sama pomisao da bi mogao da izgubi poluge moći u državnim institucijama, izazvala je u prvi mah kod njega tek nevjericu i blagu paniku. Dan kasnije mašinerija propagandista iz Dodikovog kabineta “stvar je preuzela u svoje ruke”. Uredništvo RTRS-a, onog medija koji se, nažalost, kiti epitetom javnog servisa, dobilo je nalog da po svaku cijenu spomenutu platformu diskredituje prije nego i dođe do njene realizacije. I počelo je sa izvlačenjem kostura iz ormara. Svoj prostor da “osude neviđenu i zapanjujuću izdaju Republike Srpske” dobio je i nekadašnji predsjednik SDS-a Dragan Kalinić i asocijacija “Stvaralaca RS-a”. Horskom klepetanju kostura pridružili su se i studenti. Iako, kako kažu, ne znaju šta su potpisali i dogovorili Savez za promjene, SDA i DF, vjeruju na riječ Dodiku i “snažno to osuđuju”.

A ono što posebno smeta Miloradu Dodiku, jeste opredjeljenje potpisnica platforme da od Bosne i Hercegovine naprave funkcionalnu državu. Državu koja bi nakon osmogodišnjeg tapkanja u mjestu i gubljenja energije u praznim raspravama i opstrukcijama konačno krenula na put evropskih integracija. Time i svijetu pokazala da je pogodno mjesto za investicije od kojih zavisi koliko-toliko normalan život svih građana. Samo, u funkcionalnoj državi Milorad Dodik bi se osjećao neudobno, kao u tijesnim cipelama. Jer vladavina prava i provođenje zakona u kojem ne ostaje prostora za korupciju, nepotizam i kumove nisu ambijent u kojem bi Dodik mogao biti i predsjednik i premijer i član državnog Predsjedništva i ministar u Vijeću ministara.

Trn u oku za Dodika i njegovu služinčad i dio je platforme o ukidanju svakog oblika diskriminacije prema građanima bez obzira na to u kojem dijelu države žive. Ravnopravnost konstitutivnih naroda u RS-u je već godinama mrtvo slovo na papiru. Princip konstitutivnosti odavno je izvrgnut ruglu, a diskriminacije na nacionalnoj osnovi. kada su u pitanju Bošnjaci i Hrvati, nisu u ovom bh. entitetu pošteđeni ni najmlađi. Zato bošnjačka djeca iz Vrbanjaca i Konjević-Polja već drugu školsku godinu ne pohađaju redovnu nastavu. Jer na njima su i Milorad Dodik i njegov ministar prosvjete Goran Mutabdžija pokazivali mišiće, da se zna “ko je ko u Srpskoj”. I ko je taj ko u RS-u odlučuje kako će se zvati jezik bošnjačkog naroda i ko će ga i gdje učiti. O diskriminaciji pri zapošljavanju, o ponižavanju žrtava logorskih tortura, o nepravdi nanesenoj Havi Tatarević, majci šest ubijenih sinova pronađenih u masovnoj grobnici u Tomašici, čini se, uzaludno je više i govoriti. Međutim, oni koji su spremni konačno nešto promijeniti izdajice su. Oni, poručuju sa RTRS-a, “prodaju srpski narod, srpske nacionalne interese, oni se poklanjaju u Sarajevu i sa Izetbegovićem i Komšićem žele ukinuti RS”. Zato ih treba na vrijeme razotkriti i u korijenu sasjeći. Žestina s kojom se RTRS obrušio ovih dana na Mladena Bosića, Dragana Čavića i Mladena Ivanića identična je onoj koja je viđena 1997. godine, kada je tadašnja predsjednica RS-a Biljana Plavšić krenula u obračun s Radovanom Karadžićem i paljanskom vrhuškom SDS-a. To podizanje tenzija dovelo je do tolike polarizacije javnosti da je RS bio na korak do građanskog rata. Sada se primjenjuje isti scenario i to sa samo jednom namjerom da Dodiku i dalje u rukama ostanu sve poluge vlasti. Vlasti koja je na izborima sebi osigurala krhku pobjedu i koja ništa dobrog nije napravila za građane. I stoga dok Dodik priča o zaštiti RS-a, jasno je da priča o zaštiti samog sebe i svih onih benefita koje je osigurao sebi i uskom krugu oko sebe.

Otuda i njegova posljednja tragikomična demonstracija moći manifestovana kroz izbacivanje iz takozvane palate predsjednika republike dvojice potpredsjednika i ureda člana Predsjedništva BiH. Poput uvrijeđenog i razmaženog derišta i kao da je dotična zgrada njegova očevina odlučio je Dodik da iz nje iseli “podstanare” jer mu je u kući s njima pretijesno. Izraz je to jadnog jala koji neće moći umanjiti činjenicu da će u državnom Predsjedništvu, umjesto njegove marionete, sjediti Mladen Ivanić. Ramiz Salkić, novoizabrani potpredsjednik RS-a, cijeli je slučaj prokomentarisao riječima da to što jeste, neće biti ni manje ni više zavisno od toga gdje će mu biti smješten ured. I ima Salkić pravo, ali ostaje pitanje dokle može ići osionost jednog čovjeka.

Ali uskoro, vrlo uskoro ispostavit će se da će od toga ko će gdje stolovati, pred Dodikom biti mnogo veće brige. Skrpi li parlamentarnu većinu, nova Vlada morat će iz mjeseca u mjesec smišljati kako osigurati novac za penzije, invalidnine i ina socijalna davanja. U 2015. glavnina budžeta otići će na vraćanje ranijih kredita, a svi oni koji su glasali za SNSD tražit će da se ispune data obećanja. Da povećaju penzije, ne krešu benefite boraca, ratnih vojnih invalida, ne mijenjaju Zakon o radu, nastave zapošljavanje partijskih kadrova u javnim institucijama i preduzećima. I sve to uz prazne, a do grla zadužene fondove, posrnula javna preduzeća, ispražnjene opštinske budžete. Tu je i armija ljudi nastradalih u majskim poplavama kojima vaučeri od 5 hiljada KM, koje će na koncu sami vratiti kroz poreze iz vlastitih plata i penzija, jedva da su pomogli da zimu dočekaju s krovom nad glavom. A ruski kredit nikako da stigne.

 

(oslobodjenje.ba)