Patriotizam na kredit

55
????????????????????????????????????????????????????????????

Piše: Gordana Katana

Umjesto velikog i malog ruskog državnog kredita kojim je Republika Srpska trebala postojeće zaduženje koje je doseglo 5,53 milijarde KM, odnosno 57 posto BDP-a vratiti, a potom nastaviti dug otplaćivati pod daleko povoljnijim uslovima, predsjednik ovog bh. entiteta Milorad Dodik koncem prošle nedjelje po povratku iz Rusije saopštio je da će se RS zadužiti za novih 300 miliona američkih dolara, odnosno prema sadašnjem kursu nešto više od pola milijarde maraka.

Novi kredit primarno bi bio utrošen za osiguranje budžetske likvidnosti, odnosno redovnu isplatu penzija i plata budžetskih korisnika i tek dijelom za zamjenu na tržištu kapitala, zbog visokih kamatnih stopa, skupih kredita. Novo zaduženje diglo je na noge javnost RS-a. I to ne bez razloga. Jer RS se, mimo saglasnosti BiH, zadužuje kod potpuno upitne institucije.

Prema škrtim i krajnje doziranim podacima objavljenim u Službenom glasniku RS-a, kao kreditor je naveden američki investicioni fond Global Bancorp Commodities&Investment. Fond je registrovan na Floridi, kao direktor naveden je Rus Aleksandar Vasiliev, a RS bi kredit trebao dobiti po kamatnoj stopi od tri posto na godišnjem nivou uz grejs period od 36 mjeseci.

Kada je Vlada RS-a donijela odluku o novom zaduženju i zašto o tome nije obaviještena Narodna skupština, te zašto je odluka u Službenom glasniku objavljena na dan kada ju je Dodik i saopštio, pitanja su bez odgovora. Jednako kao što ni premijerka ni ministar finansija nisu umjeli odgovoriti na krajnje banalno pitanje kako se zove direktor fonda s kojim su potpisali ugovor. Kada se tome doda i podatak da je taj fond namjeravao kupiti Kreditnu banku Maribor, no da se od tog aranžmana odustalo jer ovlašteni prodavac kapitala mariborske banke nikada od njih nije dobio tražene detaljne finansijske izvještaje, ne treba ni čuditi činjenica da u opoziciji sumnjaju da je riječ ili po RS krajnje rizičnom finansijskom ugovoru u smislu garancija za vraćanje kredita, ili pak klasičnom obliku pranja novca.

Naime, poslanik NDP-a Zdravko Krsmanović navodi da je sasvim moguće da je riječ o kapitalu koji je prethodnih godina aktuelna vlast RS-a izvukla iz ovog entiteta, pa bi sada kroz ovaj kreditni aranžman taj novac da opere. I još malo da zaradi na narodu koji je prethodno opljačkala. Kako god ovakve optužbe grubo zvučale, na njih je opoziciju navelo i kategoričko odbijanje predstavnika Vlade da daju dodatna obrazloženja vezana za način zaduživanja, kao i da se o tome raspravlja na sjednici NSRS-a. Ništa manje problematična nije ni činjenica da se RS ne može zadužiti bez saglasnosti NSRS-a, koji je na ovaj način doveden pred svršen čin, iako bi novo zaduživanje značilo i probijanje zakonom dopuštenog limita za ovu godinu za preko 200 miliona eura.

Namjera da se aktuelna vlast očuva tolika je da je sasvim evidentno da njeni predstavnici neće prezati ni od kakvih koraka kojima bi osigurali socijalni mir u RS-u. Jer nekada onaj “bolji, uspješniji i prosperitetniji dio BiH, koji ima dovoljno novca da za razliku od Federacije BiH egzistira bez zaduživanja” sada je doveden u poziciju da konstantnim trgovanjem hartijama od vrijednosti na domaćem tržištu kapitala i odobrenjima za zaduživanje javnih fondova kod komercijalnih banaka tavori od danas do sutra. I da, iako rastu prihodi i od indirektnih i direktnih poreza, iz mjeseca u mjesec kasni s isplatama penzija, plata i ne isplaćuje brojne naknade koje je budžet RS-a obavezan finansirati. Stoga 43 poslanika parlamentarne većine i pristaju da sami sebe izvrgnu ruglu i postanu tek glasačka mašina Vlade spremna da aminuje sve njene odluke, bez propitivanja koliko je to dobro za RS i njegove građane. Lider NDP-a poručio je da je odluka Vlade o novom zaduženju neustavna i najavio u ime opozicionog Saveza za promjene korištenje svih pravnih sredstava kako bi bila osporena.

Tako i dolazimo do onoga o čemu se prije koji dan u Narodnoj skupštini vodila maratonska rasprava: Ko su patriote, a ko izdajnici u RS-u? O ovom je parlament raspravljao na inicijativu Vlade RS-a sa samo jednim ciljem da “javnost upoznaju o tome kako je Savez za promjene radio prethodnih desetak mjeseci protiv interesa RS-a, dozvoljavajući prenos nadležnosti s entiteta na institucije BiH”. Patriote i jedini ekskluzivni zaštitnici interesa RS-a naravno su, a ko drugi, do kadrovi SNSD-a. To što su svojim patriotizmom, kako je to na sjednici parlamenta izašlo navidjelo, taj isti RS ojadili za stotine miliona maraka, nema veze.

Kao što je nebitno kada Dušanka Majkić u samo nekoliko dana ode u penziju, podigne otpremninu od 27.000 maraka, pa potom ponovo preuzme status plaćenog zastupnika u Parlamentu BiH. I to sve po zakonu, a ko biva taj novac je državni, pa šta ima veze što se malo smaknulo u svoj džep. No od same skupštinske rasprave daleko su tragičniji zaključci za koje su glasala ona 43 poslušnika. Po njima, ni manje ni više trebalo bi izmijeniti i Krivični zakon RS-a i kazneno goniti zastupnike iz RS-a u državnom Parlamentu ukoliko rade na štetu interesa RS-a, odnosno kada glasaju za donošenje nelegalnih odluka. Šta je legalno, trebala bi procjenjivati Vlada RS-a! Ako već političari nemaju elementarnih znanja o funkcionisanju parlamentarnog života u BiH, prosto je nevjerovatno da vladajuće stranke u RS-u nemaju pravnike s trunkom znanja da im objasne da su državni parlamentarci birani na izborima, da ih štiti imunitet u djelokrugu njihovog rada te da se nekoga ne može, na osnovu paušalnih procjena, optužiti i krivično goniti.

Posljednji događaji u RS-u očigledno su prelili čašu strpljenja opozicije. Otuda je sa skupštinske govornice vlasti jasno poručeno da je sasvim evidentno da parlamentarno djelovanje u RS-u više nema smisla. Opozicija najavljuje vaninstitucionalne metode. Vlast je, barem za sada, na upozorenja nijema i gluha. Samo je pitanje šta će uraditi ukoliko je iz letargije trgnu ljudi na ulicama. Kada umorni od praznih političkih fraza, siromaštva, nezaposlenosti, gledajući kako korupcija i nepotizam uzimaju sve više maha i da RS postaje mjesto dobro za život tek šačici povlaštenih, shvate da rušenjem ove vlasti na protestima nemaju šta izgubiti.

 

(oslobodjenje.ba)