Piše: Saud Grabčanović
Knez Radoslav Pavlović, neuspješni naslednik kneza Petra I.
Ubijenog Petra Pavlovića je na mjestu kneza Pavlovića zemlje naslijedio njegov mlađi brat Radoslav. Nakon preuzimanja prijestolja Kraljevine Bosne novi-stari kralj Tvrtko II. Je, zajedno sa Osmanlijama, izvršio veliki pritisak na Radoslava Pavlovića i Sandalja Hranića da se pomire. Do pomirenja između bosanskih plemićkih porodica Pavlovića i Hranića je došlo u jesen te godine, čime je ostvareno jedinstvo vlastele oko Tvrtka II. U ovom izmirenju između bosanske vlastele Osmanlije su imale glavnu ulogu. Ovo je pomirenje Pavlovića i Hranića stvorilo pozitivnu klimu kod Dubrovčana, kao i u Bosni. Međutim, Radoslav Pavovlić je 1430. godine izazvao sukob, poznat kao Konavolski rat, optužujući Dubrovačku Republiku za njega, te je time izgubio sav svoj politički kredibilitet. Pošto je ostao bez unutarnje podrške, Radoslav je zatražio pomoć i podršku od osmanskog sultana. Dubrovčani, Sandalj Hranić i kralj Tvrtko II. bili su spremni napraviti koaliciju protiv Pavlovića, međutim oni su od toga odustali zbog svojih veza sa Osmanlijama i njihove otvorene podrške Radoslavu. Za svaki takav potez je trebalo odobrenje Osmanlija, koje je trebalo posebno platiti sultanu! Sredinom 1430. godine ova koalicija je odlučila da kupi posjede Radoslava Pavlovića za 70.000 dukata, od čega je 9.000 išlo Osmanlijama. U međuvremenu je Radoslav tražio pomoć od Osmanlija, ali poslanik Ostoja Paštrović nije uspio dopremiti očekivanu pomoć. Ipak, skrenuo je pažnju na aktuelna dešavanja. Osmanlije su odlučile da se sve još jednom provjeri u Dubrovniku, poslije čega su Dubrovčani pred osmanskog poslanika stavili povelje i dokumente koji su dokazivali krivicu Radoslava Pavlovića, čime je Radoslavov pokušaj da vrati svoj dio Konavla bio ništavan. Poniženi Radoslav je pod sultanovim pritiskom bio primoran da pristane na mir sa Dubrovnikom. Posebno se našao u teškom položaju kada su Dubrovčani od njega zatražili ratnu odštetu. Međutim, on je uz pomoć kralja Tvrtka II, koji je kao vazal imao dobre veze kod osmanskog sultana, uspio ovo da izbjegne. Tako je uz kraljevu pomoć Radoslavu pošlo za rukom da očuva svoje posjede u Humu, koji su bili predmet ratne odštete (Trebinje, Vrm i Klobuk). Mir između Radoslava i Dubrovačke republike je zaključen 25. oktobra 1432. godine, međutim uvrujeđeni Radoslav se nije smirio. Kada se ponovno na političkoj sceni Bosne pojavio krajem 1432. godine Radivoje Ostojić, kao pretedent na bosansko prijestolje, Radoslav ga je među prvim bosanskim plemićima podržao i stao na njegovu stranu. Radivoja su kao pretedenta podržale i Osmanlije, što je predstavljalo ključni momenat. Pod osmanskim uticajem je formirana koalicija protiv Tvrtka II. okupljena oko Radivoja Ostojića, koju su činili Radoslav Pavlović, Sandalj Hranić i srpski despot Đurađ Branković. Pod velikim pritiskom i prijetnjama Tvrtko II. se povukao i Radivoje Ostojić je postao novim kraljem Bosne. Međutim, zbog otpora on nije uspio ujediniti vlastelu i stabilizirati se na tronu. Poslije smrti Sandalja Hranića, Radoslav Pavlović je napustio dobre odnose sa Hranićima sada Kosačama, i tako je ušao u otvoreni sukob sa Sandaljevim nasljednikom , vojvodom Stjepanom Vukčićem Kosačom, kasnijim hercegom. Međutim, u to vrijeme je Radoslav već bio u poznim godinama, a nije imao ni sigurnih niti jakih saveznika. Na drugoj strani, Stjepan Vukčić Kosača je, kao osmanski vazal, odmah dobio pomoć od sultana te je napao posjede Pavlovića u jesen 1435. godine. U to vrijeme ni jedan bosanski velikaš nije se usuđivao suprostaviti Stjepanu Vukčiću Kosači. Svi ostali bosanski velikaši su se u to vrijeme mirili sa Kosačama, jer su Kosače imale podršku Osmanlija. Radoslav Pavlović se nastavio tvrdoglavo odupirati Kosačama, čime je izazvao gnjev kod cijele bosanske vlastele. Pogrešan potez da zarati sa Stjepanom bio je poguban za njega. U tom sukobu sa hercegom Stjepanom 1439. godine, Radoslav je ostao bez svojih posjeda u primorju. Nakon gubitka posjeda u primorju i Humu, kneževina Pavlovića se svela samo na posjede u centralnoj i istočnoj Bosni. Izgubivši najbolje posjede koje su imali, Pavlovići su postali drugorazredna plemićka porodica u istoriji srednjovjekovne Bosne. Nedugo nakon ovog poraza Radoslav Pavlović je umro 1441, godine, poražen i napušten od svih svojih prijatelja i saveznika.
(nastaviće se)
