Kao i mnogi drugi slični gradovi, i Bijeljina je imala svoje čudake, čaršijske zabavljače, duhovite, vedre ljude, koji su tokom vremena postajali simboli čaršije. Njih su svi znali, njihove šale su se prepričavale, njih su svi voljeli. Onako, prostodušno i drugarski, kako je u ta vremena bilo uobičajeno.
Dikana iz Puhara su svi znali. Svirao je svoju staru gitaru po kafanama, za sebe i za druge, bio je tih i nenametljiv i nikad ni od koga nije ništa tražio. Ako ga častite malom rakijom i pet ćevapa u pola lepine, zahvali i odsvira vam nešto. Inače šuti i sjedi na svom mjestu ili razgovara s poznanicima. Bio je muzikalan i duhovit čovjek, omiljen u društvu.
Krojača Velju Drvenicu je znala čaršija kao dobrog majstora-krojača, ali i veseljaka koji je vazda pio bar jednu rakiju previše i na svako pitanje imao brz i duhovit odgovor. U kafani Dašnica volio je pričati vesele priče, pogotovo o ženama koje su mu bile stalna tema i velika ljubav. A kafana je voljela da ga sluša.
Poznat je bio i Aljo Tigar, koji je svoj nadimak izgovarao na njemački način – “Tiger”. On je bio veseljak i ljubitelj dobre kapljice, pića nije birao, pio je sve redom, a imao je rijedak pripovjedački dar. Kad bi on počeo pričati svoje fantastične priče, svi su ćutali i slušali ga. Pričao je o svojim nevjerovatnim putovanjima, o tome da govori sedam svjetskih jezika i da se u stranom svijetu osjeća kao kod kuće, da je imao neviđene avanture, pa je čak bio i šef policije u Čikagu u neko staro doba. A imao je vrlo dobro pamćenje i nije se ponavljao, njegove priče su uvijek bile nove i svježe.
Ne treba zaboraviti ni dobrog čovjeka Ćuneta koji je teško živio radeći razne poslove, a najčešće smo ga viđali s Pitom i njegovom magaricom Micom, koja je vukla stroj za sječenje drva, ili je Ćune sam gurao svoja kolica kojima je prevozio ljudima razne stvari po čaršiji.
Ti su ljudi davali poseban šarm čaršiji koje danas više nema.
Ibrahim Mešanovic, Oregon USA
