Mnogo godina je prošlo otkako odosmo daleko iz Bijeljine, od svojih domova, rastureni po cijelom svijetu. Dok veoma mali procenat Bošnjaka ostade u Bijeljini, da živi na svom rođenom ognjištu i da se bori da dokaže šta je učinjeno tamo od 1992. pa sve do danas. Mi ostali, koji pamtimo to vrijeme i ne želimo da ga zaboravimo, možemo samo da se sjećamo i da pokušamo ta svoja sjećanja zapisati, da to ostane i generacijama koje dolaze. I da svoj zavičaj nikad ne zaboravimo.
Još su živa sjećanja na ljude, škole, na sportske klubove i takmičenja, parkove, pijace, noćni korzo, kao i vrijeme kada smo sa oduševljenjem posjećivali kino- predstave, koje su nam ostale u dubokom sjecanju. Tako pamtim i Kino “Radnik” Bijeljina.
Sadašnje generacije teško mogu shvatiti kako je uopšte bio moguć život bez interneta i televizije, koja je bila rijetkost, a da smo ipak bili sretni. I zbog čega su upravo kino- predstave gledane sa velikom radošću. Poznato da je prva filmska projekcija u istoriji održana u Parizu 28. decembra 1895. godine, kad su prikazani kratki filmovi čuvene braće Limijer. U BiH je prvi film viđen u Sarajevu 27. Jula 1897-me, a godinu dana kasnije, u ljeto 1898. godine, i Bijeljinci su mogli da vide to svjetsko čudo. Hroničari kažu da je prvo kino otvoreno u našem gradu 1909. godine, a da je sadašnja zgrada napravljena 1951. godine, bila je to prva faza, da bi današnji izgled dobila deset godina kasnije. Za sve nas je gledanje filmova bilo izlet u neki drugi, bolji svijet, pa je sala redovno bila puna.
U sjećanju mi ostadose oni koji su radili u Kinu Radnik : Boca, Dragan, Smajo Polovka, Tihić, prodaju karata je dugo radila Lepa, a kasnije i Nedžmija. Kino je imalo mnogo gledalaca, tako da je većinom za dobro gledane filmove bilo veoma teško obezbjediti kartu. Tamo su uvijek bili tapkaroši (preprodavci karata). Ponekad su i duple cijene plaćane tapkarošima da bi se gledali filmovi.
Filmske predstave su bile većinom noćne. Predstave su počinjale u 5:30-7:30 i od 8:00- 10:00. Ispred kina su se prodavale košpe (sjemenke). Tamo je bilo nekoliko prodavaca sjemenki sa korpama. A najbolje sjemenke su svakako bile od prodavca Sadika.
Veoma popularni filmski likovi su bili: Herkules, Spartak, Tarzan. Dosta se gledalo indijskih ljubavnih filmova, a jedan od njih je bio “Sjeti se moje pjesme” koji je svakome ostao duboko u sjećanju i uvijek se pričalo o tom filmu. Od naših domaćih filmova bili su rado gledani: “Bitka na Sutjesci” “Bitka na Neretvi” “Kozara””Užička republika” i drugi. Takodje su rado i sa velikim interesovanjem gledani filmovi čuvenog Bruce Lee-a. A u poslednje vrijeme su gledani i Kusturičini filmovi. Jedan od njih je i “Dom za vješanje”, a jednu od glavnih uloga je igrao Husnija Hašimović, Bijeljinac.
Većinom se poslije fimskih predstava odlazilo u Gradski park, gdje se tih davnih godina gledala i slušala živa muzika u centru parka, poznate su bile i šetnje parkom, uz nezaboravna druženja i ljubavi. A drugi su išli na korzo,u slastičarne, ćevabžinice ili otvorene kafane i uzivali u noćnim čarolijama.
Ibrahim Mešanović USA