Piše: Jusuf Trbić
Nacionalisti ne odustaju od namjere da nas, sve zajedno, vrate u prošlost i to prošlost nanovo skrojenu, po njihovim mjerilima. Drugi svjetski rat ne izlazi iz mode, a naši vladari opsjena i iluzija uporno nastoje da ovdašnje narode premjeste iz tabora pobjednika u tabor gubitnika, iz društva antifašista, čime smo se ponosili, u društvo najgorih fašista koji su poraženi i osramoćeni do kraja svijeta. I mi to uglavnom gledamo nijemo, kao da nas se ne tiče.
Oživljavati i veličati ustaštvo, danas, toliko godina nakon poraza fašizma, to je, verujem, neshvatljivo za svakog normalnog čovjeka. Rehabilitovati četništvo, čak i sudskim presudama, nije ništa manji apsurd. Zato se krojači nove prošlosti služe različitim manipulacijama da bi ostvarili svoje mračne ciljeve. Jedna od njih je pokušaj izjednačavanja fašista i antifašista, kao u slučaju četnika. Tvrdnja kako su Srbi imali dva antifašitička pokreta, četnike i partizane, nije samo budalaština, već i opasno negiranje temelja antifašizma kod nas. Jer, u partizanskom pokretu nije bilo nikakvih zasebnih srpskih, hrvatskih ili nekih drugih antifašista, već su svi bili okupljeni pod zajedničkom, jugoslovenskom zastavom. Uz to, čak ni najzagriženiji ljubitelji četništva ne znaju reći koje su to bitke četnici vodili protiv Nijemaca, zašto su se odmah stavili pod komandu okupatora, zbog čega su usko sarađivali sa NDH i, na kraju, šta je bilo s njima na kraju rata – jesu li bili s ruskom Crvenom armijom kad je ona, zajedno sa saveznicima, oslobađala Evropu, ili su pred njom bježali, skupa sa ustašama i Nijemcima?
Toga se nisu sjetili političari u entitetu RS kad su nedavno usvajali dokument o osudi ustaške ideologije, niti kad su zatražili da se to isto usvoji na nivou države. Naravno, osuda fašizma u bilo kojem obliku danas je za sve nas nasušna potreba, samo to treba da se odnosi na sve fašističke pokrete, ideje i obilježja. Ustaše i četnici su sarađivali u ratu i zajedno su i bježali pred pobjednicima, pa treba da budu zajedno i u jednom ovakvom dokumentu. A s njima i svi ostali koji su bili na strani fašista.
Dragan Čović i njegov HDZ nastupili su, po običaju, perfidnije – predložili su da se donese deklaracija o osudi svih totalitarnih režima dvadesetog vijeka: fašizma, nacizma i komunizma, po uzoru na neke evropske desničarske krugove koji su uspjeli takve ideje progurati čak i na nivou EU. Namjera je jasna: ako bi se izjednačili fašizam i komunizam, izjednačili bi se i fašisti i antifašisti, pa bi ispalo da su ustaše i četnici jednaki partizanima, Ali, osnovne ideje fašizma bile su rasna nadmoć i pravo „više“ rase da vlada drugima, pravo da se stvara država za sve pripadnike jednog naroda i to zločinom, genocidom i istrebljenjem nepoželjnih, U temelju fašizma bili su zločin, nejednakost ljudi, mržnja prema drugima, uništenje, holokaust. i to je, po oštem mišljenju, najmračnija ideologija u istoriji. Komunizam je počivao na ideji o jednakosti ljudi, na borbi za slobodu i internacionalizmu, što je praksa, pogotovo u Staljinovom SSSR-u, pretvorila u nešto sasvim drugo. Ali, to nije razlog da se negiraju i antifašizam, i uloga Crvene armije, i partizanski pokret, najveći i najznačajniji antifašistički pokret u Evropi u Drugom svjetskom ratu. Uz to, Titov komunizam je bio daleko od rigidnog sistema u SSSR-u i zemljama istočnog bloka i to se ne može sakriti nikakvim isfabrikovanim deklaracijama. Apsurdnost takvog „poduhvata“ je toliko očigledna, da mi nije jasno zašto toliko ljudi pristaje na to, a među njima su i potomci ustaških i četničkih žrtava. Po logici krojača nove istorije, kako kaže Gordan Duhaček, „ispada da su jednaki oni koji su Auschwitz osnovali i oni koji su ga oslobodili. Sve to ne znači da ne treba osuditi zločine staljinizma, što su činili i čine brojni ljevičari, već da je manipulativno preko staljinizma komunizam sam po sebi proglasiti zločinačkom ideologijom i staviti ga u isti koš s nacizmom, koji jest zločinački sam po sebi… Što se tiče toga kako se u EU gleda na nacizam i na komunizam, dovoljno je podsjetiti da su nacističke stranke zabranjene, dok komunističke nisu. Primjerice, komunisti su gradska vlast u austrijskom Grazu.“
Jasno je da je inicijativa HDZ novi korak u pokušaju opravdavanja ustaštva, jer bi to, kao i u četničkom slučaju, bilo i opravdavanje svih zločina učinjenih u agresiji Hrvatske i Srbije na BiH. Tako bi ustaški i četnički koljači, uključujući i one koji su stradali na Blajburgu, mogli biti proglašeni „nevinim žrtvama“ i onda bi se mogla pisati nova, sasvim drugačija istorija Drugog svjetskog rata, u kojoj se više ne bi znalo ko je žrtva, a ko zločinac, ko je koga napadao i ko je pobijedio, a ko izgubio. A onda bi i Čović i njegovi sljedbenici mirne duše mogli i dalje slaviti svoje učesnike Udruženog zločinačkog poduhvata, što je kod sljedbenika četništva već odavno normalizovano. Sve uz „rodoljubive“ pjesme Tompsona i Baje Malog Knindže.
Njihova ideja je jasna: ako nisu krivi ustaše i četnici iz Drugog svjetskog rata, nisu ni ovi novi, koji su razorili Bosnu. Ako nisu krivi Pavelić i Nedić, nisu ni Tuđman i Milošević, ako nije kriv Draža Mihajlović, nisu ni Karadžić i Mladić. A ko je onda kriv? Pa, krivi su Bošnjaci, što nisu mirno pristali na to da budu pobijeni i protjerani. Pa ih zato treba opet optužiti da planiraju da pokolju cijelu Evropu, pa i šire, a nove ustaše i novi četnici sad, eto, štite Evropu i Zapad od njih.
E, pa, to neće proći, kao što nije prošlo ni u Drugom svjetskom ratu ni u ratu protiv Bosne. Dok je onih koji BiH smatraju svojom domovinom. A njih ima, i biće ih sve više.
