Pomoć optuženima

26

Ko brani optuženike za ratne zločine: RS daje milione, Federacija osniva fondacije

U FBiH postoji nekoliko fondacija koje pokušavaju pomoći optuženim, a u RS-u se to radi sistemski i odlukama organa koje se bespogovorno izvršavaju.

Ramadan Dervišević, čovjek koji je preživio genocid u Srebrenici, poslije rata trbuhom za kruhom otišao u Italiju, zamalo nije zaglavio u zatvoru u Republici Srpskoj. Naime, Okružni sud u Bijeljini je u julu 2011. Derviševića osudio na sedmogodišnju zatvorsku kaznu. Prema navodima optužnice Dervišević je u mjestu Ratkovići kod Srebrenice, zaseok Dvorišta, u maju 1992. ispalio više metaka u Milisava Milanovića i njegovog brata Srbislava. Milisav je preminuo, Srbislav pobjegao.

Samodoprinos za optužene

No, Vrhovni je sud postupajući po žalbi Derviševića, ukinuo prvostepenu presudu bijeljinskog Okružnog suda. Isto je napravio i Ustavni sud BiH koji je je utvrdio da je za krivično djelo, koje mu se stavljalo na teret, nastupila zastara!

Drviševićeva odbrana nije bila nimalo jeftina. Zahvaljujući obilatoj pravnoj i skromnoj novčanoj pomoći Fondacije za pružanje pravne pomoći preživjelim Srebreničanima, uspio se odbraniti od optužbi!

-Nije tu riječ samo o Ramadanu. Pomogli smo, pravnim savjetima i novčano, na desetine Srebreničana, Bratunčana…osumnjičenih za ratne zločine. Radi se, mahom, o nezaposlenim ljudima, osobama u čijim višečlanim porodicama rijetko ko radi. Nisu imali novca ni za autobusku kartu do Bijeljine – objašnjava jedan od volontera spomenute fondacije.

U principu, oficiri Armije BiH, osumnjičeni i optuženi za ratne zločine na Sudu BiH, obijali su, saznajemo, vrata kantonalnih i federalnih institucija tražeći novac za plaćanje advokata koji su baš skupi. Naišli su na razumijevanje. I to je sve.

Valjda je, imajući i to na umu, Salko Bukvarević, federalni ministar za boračka pitanja, odlučio formirati Fondaciju za pružanje pravne pomoći na državnom nivou. Vlada FBiH je izdvojila 4.000 KM, ali i četiri boračke organizacije (porodica šehida, zlatnih ljiljana, demobilisanih boraca i ratnih vojnih invalida), za registraciju fondacije, a u budžetu za ovu godinu predviđeno je 100.000 KM za rad ove fondacije.

-Do sada je u FBiH bilo nekoliko sličnih fondacija. Po dvije u Sarajevu, Bihaću, Tuzli…jedna u Distriktu Brčko. Sad, obilazim kantone, razgovaramo da se te fondacije ujedine. Imamo 92.000 korisnika lične i porodične invalidnine, oko 5.000 dobitnika zlatnog ljiljana, zaposlene borce i pozvat ćemo ih da od svojih primanja izdvoje koliko mogu za pomoć ovoj fondaciji. Ja i predstavnici spomenutih boračkih organizacija smo već potpisali izjave i svom računovodstvu naložili da nam od plaće odbijaju izvjesnu sumu i uplaćuju na račun fondacije – objašnjava ministar Bukvarević naglašavajući kako će u fokusu fondacije biti povratnici u RS-u kojima zatreba njihova pomoć.

Kad smo već spomenuli odbijanja od plaća, 2013. su rudari rudnika i termoelektrane Gacko u Fond pomoći haškim optuženicima, ali i Srbima optuženim za ratne zločine pred Sudom BiH uplatili 67.000 KM. Vlada RS-a je 2005. u vidu jednokratne novčane pomoći svakom haškom optuženiku koji se dobrovoljno preda, uplatila 25.000 eura. Ovaj uslov ispunilo je sedam osoba, što je Vladu koštalo ukupno 175.000 eura. Dali su i po 50.000 eura porodicama haških pritvorenika kako bi se osiguralo njihovo “materijalno i finansijsko blagostanje”. Napokon, vlasti RS-a osnovale su 2001, preko Udruženja bivših boraca Republike Srpske, Fondaciju Pomoć i uplatila joj 412.000 eura.

Izdašna Hrvatska

Inače, dvije zemlje koje su izdvojile najviše novca poreskih obveznika na optužene pred Haškim tribunalom su Hrvatska i Makedonija. Hrvatska je na trojicu optuženih (generale Antu Gotovinu, Mladena Markača i Ivana Čermaka potrošila više od 28 miliona eura).

Makedonija je potrošila 9,5 miliona na samo dvojicu ljudi. Srbija je od 2004. do 2013. umjesto na odbranu, 1,7 miliona eura potrošila na lične troškove i doktorske usluge za optužene, kao i na putne troškove njihovih porodica. Uzgred, od od 26-orice otpuženih koje plaća Beograd, 18-orica su bivši oficiri Vojske Republike Srpske koji imaju državljanstvo Srbije, uključujući generala Ratka Mladića.

Prvo zaposlenim

Sarajevska Fondacija za istinu, pravdu i dostojanstvo BiH na svom je računu 2011. imala 235.500 KM. Na naknade zaposlenima u Fondaciji, članovima Upravnog odbora, zakup poslovnog prostora, kupovinu računara potrošeno je 28.770 KM. Porodicama osam uhapšenih boraca iz Hadžića osumnjičenih za ratne zločine (Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović, Nermin Kalember) uručeno je 24.000 KM pomoći, a pomoć od 6.000 KM dobio je general Jovanu Divjak. Za usluge advokata koji su branili Edhema Godinjaka, Sefera Halilovića i Zaima Backovića dato je 62.646,35 KM.

Naredne 2012. fondacija je raspolagala sa 200.000 KM. Sada su porodice osam uhapšenih boraca iz Hadžića i njihovi branitelji dobili 68.800 KM, pomoć porodicama optuženih branitelja u slučaju Trusina je 20.200 KM. Na advokate i pomoć porodicama dato je i 42.500 KM. Advokatske i usluge vještaka poreske su obveznike stajale 5.140 KM (Fikret Muslimović, Murat Šabanović, tužba žrtava rata prema RS-u stajala nas je 24.150 KM, advokat Esad Hrvačić – 23.400 KM…).

 

(faktor.ba)