Piše: Saud Grabčanović

Zarobljeništvo princa Sigismunda i princeze Katarine

Osmanlije su napale Bosnu u maju 1463. godin . Nakon što je kralj Stjepan Tomašević, po nagovoru ugarskog kralja Matije Korvina i pape, otkazao lojalnost osmanskom sultanu Mehmedu II Fatihu i odbio da mu plati dogovoreni danak, Fatih je odlučio da kazni nevjernog kralja i da konačno osvoji i pokori cijelo Bosansko kraljevstvo. Početkom maja 1463. godine velika  osmanska vojska je iz Rumelijskog ejaleta stigla u Bosnu. Turci su najprije napali i osvojili posjede kneza Tvrtka Dinjčića koji su se nalazili u porječju rijeke Drine, a kneza su lako porazili i ubili. Nakon toga Turci su napali na posjede kneževa Pavlovića, Petra i Nikole, i zauzeli ih, a obojicu kneževa su ubili. Ne naišavši na ozbiljniji otpor osmanske trupe su krenule na kraljevsku utvrdu Bobovac i 19. maja je napale. Bobovac se  nakon kraće opsade predao, pa su osmanske trupe na čelu sa sultanom Mehmedom II  el Fatihom nastavile prodirati dalje i stigle su pod tadašnju kraljevsku prijestolnicu Jajce. Nakon kratke opsade Fatih je uspio zauzeti i Jajce, ali bosanskog kralja i njegove porodice nigdje nije bilo. Kralj je, uvidjevši uzaludnost otpora, prvi pobjegao sa svojom svitom i ostavio svoj narod na cjedilu. Uz kralja  su pobjegli i ostali članovi kraljevske porodice na čelu sa njegovom maćehom Katarinom i ženom Marom ( Helenom) Branković. Bjegunci su  očito namjeravala zbuniti Turke razdvajajući se i bježeći prema Hrvatskoj i obali Jadrana u različitim smjerovima. Malodobna djeca ranije preminulog kralja Tomaša, princ Sigismund i njegova sestra princeza Katarina,  bili su odvojeni od majke i smješteni u tvrđavu Zvečaj, između Jajca i Banje Luke. Nakon pada te tvđave u ruke Osmanlija kraljeva malodobna djeca su  pala u osmansko zarobljeništvo. Sigismund je u trenutku zarobljavanja imao 13 godina, a njegova sestra Katarina bila je stara 9 godina.Vrlo brzo nakon zarobljavanja ove kraljevske djece Veliki vezir Osmanskog carstva Ahmed-paša Hercegović, inače  njihov daidža, uspio je da ih zaštiti i preuzme. Ahmed-paša je Sigismunda i Katarinu, djecu svoje polusestre Katarine, doveo kod sebe u Istanbul na sultanov dvor . U toku napada Osmanlija na srce bosanskog kraljevstva- grad Jajce, kralj Stjepan Tomašević je pokušao pobjeći u Hrvatsku, ali je, progonjen u stopu od Turaka, uspio pobjeći samo u grad Ključ, u tvrđavu. Nakon kraće opsade grada kralj se  predao  Velikom veziru Mahmud-paši Anđeloviću uz obećanje da će mu život biti pošteđen. Mahmud-paša Anđelović ga je zarobio i odveo u Carevo polje kod Jajca u sultanov tabor. Sultan Mehmed Fatih II je poništio obećanje koje je Veliki vezir Anđelović dao kralju Stjepanu. Dana 5. juna poslednji bosanski  kralj Stjepan Tomašević je pogubljen u taboru sultana zajedno sa amidžom Radivojem Ostojićem i rođakom Tvrtkom. Istog dana pogubljeno je na tom polju oko 200 bosanskih plemića, cvijet bosanskog plemstva. Kralja Stjepana je pogubio lično osmanski sultan Mehmed II Fatih. Za to vijeme  je  kraljica majka Katarina, Sigismundova i Katarinina majka a kraljeva maćeha, uspjela pobjeći iz Bosne preko Kupresa, Konjica i Počitelja u Ston, a zatim u Dubrovnik.U Dubrovniku je ostavila  srebrni mač svoga supruga kralja Tomaša i naložila vlastima grada da ga predaju Sigismundu, ako ikada bude bio oslobođen iz  turskog zarobljeništva. Iz Dubrovnika je kraljica Katarina sa pratnjom, kraljevskim brodom otplovila u Italiju. Sa sobom je ponijela i bosansku krunu, koju je na kraju testamentom ostavila papi na čuvanje, kao i cijelo Bosansko kraljevstvo. Nakon dužeg putovanja stigla je u Rim gdje je nastavila živjeti. U toku svog boravka u Rimu ona je neprekidno pokušavala  platiti Osmanlijama otkupninu za Sigismunda i Katarinu. Godine 1474. kraljica Katarina je čak otputovala na granicu Osmanskog carstva u želji da uspostavi kontakt sa svojim polubratom Ahmed-pašom Hercegovićem (Hersekzade), koji je mnogo godina ranije prešao na islam i postao osmanski državnik i Veliki vezir Osmanskog carstva. Međutim, njen  plan nije uspio. Ahmed-paša se nije htio sastati sa svojom polusestrom, pa se  ona razočarana vratila nazad u Rim. Nedugo nakon tog putovanja kraljica Katarina se  teško razboljela i  25. 10. 1478.  godine je umrla i sahranjena je u franjevačkoj crkvi Santa Maria in Aracoeli u Rimu. Njen grob i nadgrobna ploča i danas postoje u toj crkvi.

                                                                                                                                    Princ Sigismund bosanski na sultanovom dvoru, prelazak na islam

Zahvaljujući svom daidži Ahmed-paši Hercegoviću, Sigismund i Katarina su na osmanskom dvoru bili jako dobro primljeni i prema njima se  odnosilo kao prema dragim gostima, iako su oni u stvari bili sultanovi zarobljenici-robovi.Vrlo brzo su Katarinina djeca naučila turski jezik i osmanske običaje, pa su se sprijateljili sa Osmanovićima. Išli su u osmanske škole i obrazovali se, a Sigismund je kasnije pohađao i završio Enderun mektebi nedir , specijalnu vojnu školu za osmanske velikodostojnike. Sigismund je ubrzo postao jako blizak sultanu Mehmedu II Fatihu, ubici svog polubrata, postao je Fatihov miljenik! Tako je mladi bosanski krunski princ Sigismund postao pratilac i veliki prijatelj osmanskog sultana Mehmeda II el Fatiha. Kako su to zapisali osmanski hroničari, njih su dvojica uvijek zajedno večerali, a često su igrali tavle i šaha. Sigismund je tokom igre volio pričati i znao zabavljati sultana Mehmeda svojim “sirovim šalama”. Kako su to zapisali osmanski hroničari, sultan  Mehmed je često pozivao mladog Sigismunda da primi islam i da postane musliman. Sigismund u početku nikako nije pristajao na to. Jedino što je prihvatao bila je lojalnost sultanu, a izražavao je i spremnost da se bori na osmanskoj strani. Kako su to zapisali osmanski hroničari, sultan Fatih je često sa mlađanim Sigismundom igrao šah. Prema tim zapisima sultan Mehmed II el Fatih je bio veoma dobar šahista i u svakoj partiji on bi pobjedio Sigismunda, a nakon toga bi mu rekao : ” Musliman uvijek pobjeđuje, ako i ti to želiš, dođi u muslimane”.  Istoričari smatraju da je princ Sigismund  prešao iz rimokatoličke vjere na islam i dobio ime Ishak tek poslije 1475. godine i to onda  kada je propao posljednji pokušaj njegove majke Katarine da plati sultanu otkupninu za njega. Kasnije, kada je postao beg njegovo puno ime i prezime je bilo Ishak beg Kraloğlu (kraljev sin-Kraljević). Ishak-beg-Sigismund je primio islam otprilike u proljeće 1476. godine  u vrijeme kada su Osmanlije ustoličile njegovog rođaka Matiju Ostojića za marionetskog kralja Bosne, koji je bio njegov amidžić. Prijestolnica te marionetske tvorevine je bila u gradu Tešnju. Matija je postavljen za kralja Bosne uprkos činjenici da je legitimni nasljednik bosanske krune bio Ishak-beg Kraljević (Sigismund), ali zbog opasnosti da se Bosna  ne bi „otrgnula“ ispod osmanske vlasti, sultan ga nije htio postaviti na tron te svoje marionetske tvorevine. Nekoliko dana prije svoje smrti, u oktobru 1478. godine Sigismundova majka kraljica Katarina je napisala testament kojim je imenovala Sigismunda nasljednikom bosanskog prijestolja, pod uslovom da se vrati u kršćanstvo. Ali, do povratka Sigismunda u Bosnu i u kršćanstvo nikada nije došlo. Ishak-beg Kraljević, bivši Sigismund,  srčano je prihvatio islam i postao je veliki musliman i gorljivi islamski vjernik kojem ni na kraj pameti nije padalo da ispuni tu poslednju majčinu želju. Do svoje smrti ostao je u islamu i sahranjen je kao musliman.

                                                    ( Nastaviće se)