Fijasko koji RS košta više od 20 miliona maraka: Kako srpski lobisti promoviraju BiH

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

U organizaciji vanjskopolitičkog magazina Foreign Policy u Washingtonu, 14. oktobra 2015. održana je konferencija povodom obilježavanja 20 godina Daytonskog mirovnog sporazuma, na kojoj je sudjelovala i predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović. Iako skup pompezno popraćen u SNSD-ovim medijima s ciljem da se građanima prikaže veliki vanjskopolitički uspjeh Dodikove vlasti, na događaju se okupilo jedva dvadesetak ljudi. Moderator skupa bio je predsjednik Foreign Policy grupe i glavni urednik magazina David Rothkopf.

Čitav događaj finansiralo je Predstavništvo RS-a u Washingtonu. Kao što je poznato, RS je posljednjih nekoliko godina otvorio svoja predstavništva u Bruxellesu, Izraelu, SAD-u, Ruskoj Federaciji, Srbiji, Njemačkoj i Austriji. Mada se navodi da im je svrha promoviranje privrede i investicija u manjem entitetu, diplomatski krugovi upozoravaju da je primarni cilj predstavništava ostvarivanje uvjeta za odcjepljenje RS-a. Za razna lobiranja potrošeni su deseci miliona maraka, a nije poznato da je time osigurana ijedna investicija, privreda RS-a i dalje grca u blatu, a režim Milorada Dodika ne može se pohvaliti ni da je za uloženi novac dobio bilo kakve vanjskopolitičke signale o mogućem odcjepljenju. Godišnji je budžet Predstavništva RS-a u Washingtonu 2,5 miliona KM, što je dvostruko više od budžeta Ambasade BiH u tom gradu. Pored toga, direktno se uplaćuju visoki iznosi lobističkim tvrtkama kao što je Dewey & LeBoeuf, a koje osiguravaju aktivnosti poput one u plaćenoj režiji Foreign Policyja. Podaci dostupni medijima govore da je za potrebe predstavništava iz budžeta RS-a izdvojeno 7,5 miliona KM 2010. godine, a 9 miliona KM 2011. godine. Aktivnosti su nastavljene i 2012. s potrošenih 5,6 miliona KM, a u 2013. godini, prema podacima Fondacije “Sunlight”, Vlada RS-a samo za Washington izdvojila je 3,5 miliona KM – što je postavlja na nevjerovatno osmo mjesto rang-liste vlada koje ulažu u lobiranje u glavnom gradu SAD-a.

No, prošlu sedmicu učinilo se da pljačkanje građana manjeg entiteta donosi plodove te su Dodikovi mediji objavili prilog u kojem je Željka Cvijanović iz Washingtona poručila građanima da je RS garantirana Daytonskim sporazumom. Deseci miliona maraka uzetih od siromašnih građana RS-a, dakle, poslužili su da premijerka konstatira ono što je nepromijenjena činjenica posljednjih 20 godina. I ništa više.

Ono što građani nisu mogli saznati jeste da se u SAD-u odvijala prava mala drama te da je konferencija doživjela potpuni fijasko. Među malobrojnim učesnicima koji su se odazvali pozivu bili su i nekadašnji američki ambasador u BiH Richard Kauzlarich (1997–1999) i profesor na Univerzitetu “John Hopkins” Daniel Serwer. Oni su fokus debate usmjerili na pogubnost najavljenog referenduma o Tužilaštvu i Sudu BiH kojim prijeti Milorad Dodik zadnjih mjeseci. Dayton je nazvan „kulom od karata“ koju će „Dodikov ilegalni referendum potpuno uništiti“, a Srbi su optuženi da ponižavaju institucije BiH, da imaju secesionističke namjere i slično. Dvojac je kritike uputio i na račun Harisa Silajdžića, koji je po njihovom mišljenju najzaslužniji za miniranje Aprilskog paketa. Uz to, u kuloarima State Departmenta kružile su informacije o održavanju konferencije, ali s uputstvom da se ona mora ignorirati, što se na koncu i ostvarilo. Stoga je umjesto očekivanih garancija o budućoj nezavisnosti RS-a premijerka dobila poruku da bi raspisivanje referenduma značilo negiranje Daytonskog sporazuma i time same Republike Srpske. Konsekvence bi takvog avanturizma na koncu „bile zastrašujuće“.
Nije tajna da osim Rusa Dodik nema sagovornika u međunarodnoj zajednici te da ubrzano gubi podršku glasača u RS-u zbog brojnih korupcijskih afera. Ako bi se ovaj trend nastavio, Dodik bi nakon sljedećih izbora svoje politikanstvo mogao nastaviti iza rešetaka. Da bi izbjegao taj scenarij, potrebno mu je „čudo“. S obzirom na to da je sasvim sigurno da Avramova ikona u banjalučkom Sabornom hramu Hrista Spasitelja neće proplakati milijardu eura, izvjesnija je referendumska kriza, odnosno sukob. Ili bilo što drugo što bi skrenulo pažnju s neizbježnog procesuiranja predsjednika RS-a za pronevjere i uništenje privrede. Ono što je vjerovatno u vezi s najavljenim referendumom, ako je do sada i bio samo prijetnja i politička trgovina, sada bi iz očaja korumpiranog političara mogao biti i održan.

Dodatni efekt konferencije u Washingtonu, koji je prešućen, jeste da je uredništvo Foreign Policyja odlučilo o svom trošku organizirati novi skup koji bi uvažavao poglede političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka. Toj odluci uglednog magazina pogodovao je veliki pritisak bošnjačkih udruga i aktivista u SAD-u koji nisu štedjeli energiju da alarmiraju o događajima. Iako je RTRS prenio da su američki Bošnjaci pozvani te da su skup u Washingtonu minirali, možemo zaključiti da su posve ispravno reagirali, prepoznavši diplomatsko kukavičije jaje kroz konferencijski „jednostrani pogled“. Doista, zar neka dijasporna udruga može i treba biti ekvivalent premijeru i ministrima Federacije BiH ili Vijeća ministara BiH?! Kako god bilo, zahvaljujući Dodikovim predstavništvima i njihovim lobistima, BiH će u novembru dobiti mnogo više pažnje američke javnosti.

 

(faktor.ba)