Piše: Jusuf Trbić

Prođoše izbori, ali još ništa nije završeno, vlast se tek sad kroji i prekraja. Ali, kako god da se završi, jedno već sad možemo konstatovati : mi, Bošnjaci u RS-u, a pogotovo u Bijeljini, dobićemo vlast kakvu zaslužujemo,  pa i više od toga. Prvi put od rata do sad najjače probosanske stranke uspjele su se dogovoriti, pa nastupiti zajedno, u okviru koalicije Domovina, i to je donijelo rezultat – pet mjesta u Skupštini entiteta. Jedino SDP nije htio u taj zajednički priojekat, pa je platio cijenu. Moglo je, dakako, i znatno bolje, da su napaćeni i poniženi Bošnjaci digli guzice, pa glasali u većem broju, za sebe, za svoj državu i zavičaj, za budućnost. Ali, uglavnom nisu. Čast izuzecima, poput Janje, u kojoj nikad nije bio veći odziv glasača. Ali, Bijeljina je, po običaju, opet potkazala, blago rečeno. Pogledajte : u gradu Bijeljini  prijavljeno je 7-8 hiljada Bošnjaka i svi oni imaju pravo glasa. Koliko ih je u dijaspori? Uzmimo da je to (samo) 3 hiljade. Od tih 10 hiljada, najmanje je 7 hiljada punoljetnih, s pravom glasa. A glasalo je – 7 stotina njih. Dakle, svaki deseti. Šta reći na ovo?

Sramno, bijedno, razočaravajuće. Toliko, da se opet pitam ima li uopšte smisla činiti bilo šta za taj narod, kad taj narod ne čini skoro ništa sam za sebe. Kako objasniti inertnim, nezainteresovanim, primitivnim Bošnjacima da svako ko ne glasa, svoj glas automatski daje najjačim strankama, dakle SNSD-u i SDS-u? Kako im objasniti da se samo izborima možemo boriti za opstanak u ovom dijelu Bosne, u kojem ubrzano nestaju Bošnjaci? Kako im objasniti da, u našoj situaciji, nije važno ko je od nas izabran, već koliko nas je, koji dio vlasti pripada Bošnjacima i Bosancima, jer to je jedina garancija  našeg opstanka, jedini signal međunarodnoj zajednici šta treba činiti u budućnosti? Ako se učešće u vlasti probosasnkih snaga svede na minimum, mi se nemamo čemu nadati.

Glupi Bosanci se pravdaju da ne izlaze na izbore jer su svi političari isti, pa glasanje nema smisla. Svetislav Basara, najveći pisac ovih prostora, to ponašanje naziva “politikom hemoroida”. U svojoj kolumni on objašnjava da je to “ politika udarničkog sedenja pred televizorom i po kafićima – od toga nastaju hemoroidi – i čekanja da probleme reši neko drugi.” U antičkoj Grčkoj su one koji ne učestvuju u politici nazivali idiotima ( ta riječ nije imala današnje pogrdno značenje), a u ovoj i ovakvoj Srbiji, kaže Basara  (šta li bi tek rekao za nas!), “onaj ko se klonio i kloni političkog angažmana zaslužuje titulu idiot, i to sa pežorativnim značenjem.” A zašto?

 

Veliki pisac kaže : “ Jer, znate šta, prepustiti politiku – i to bez borbe – pokvarenjacima, lopužama, protuvama i mutivodama, pa posle očekivati da pokvarenjaci, lopuže i mutivode naprave stabilnu, ekonomski snažnu državu u kojoj će vladati pravo i zakoni, ne može se nazvati drugačije nego idiotizam. Može se, fakat, nazvati i drugačije : duhovna tromost, kukavičluk, pokvarenjaštvo, ali to neće promeniti stvari.”

Bošnjaci koji neće da glasaju ( ili izađu, pa ostave nevažeći listić, što je posebna vrsta idiotizma) govore kako su naši političari lopovi, pa nemaju za koga da glasaju, mada svaki put na listićima imaju gomilu novih imena. Pa omoguće dosadašnjoj lopovskoj vlasti da serbez nastavi posao. Govore kako njima niko ništa nije dao, kao da je neko dužan da daje baš njima, svodeći svu svoju građansku psihologiju na paket humanitarne pomoći. A ako nema u vlasti onih koji bi možda i učinili nešto za njih, šta uopšte mogu očekivati? Govore kako njihov glas ne može ništa promijeniti, a ne vide da će, bez značajnijeg učešća Bošnjaka u vlasti ovog entiteta, biti nastavljena politika rasizma i aparthejda, koja će polako pomesti sve nas, i da neće biti nikoga da se tome suprotstavi. Govore kako će, eto, izabrani Bošnjaci zarađivati tamo u vlasti velike pare, ali nemaju zamjerki na to da Srbi uzmu svu vlast, pa zarađuju koliko hoće. A ne vide jednstavnu činjenicu: i pet poslanika u Skupštini RS-a može biti itekako značajno, a zamislite da ih je dva ili tri puta toliko, što bi bilo sasvim realno! A ako bismo u Skupštinu BiH izabrali bar tri poslanika, ništa u ovoj državi više ne bi bilo isto.

Ali, kod bijeljinskih Bošnjaka je put od dupeta do glave sve duži, nikako da pamet dođe s jednog na drugo mjesto. I sve dok bude tako, kukaćemo kako je teško, kako ništa ne valja, kako nas vlast krade, ponižava i pritiska, kako nam niko ništa ne daje i ne rješava naše probleme. A na sijelima i po kafanama, pogotovo nakon trećeg piva, niko neće biti pametniji od nas, niko neće bolje analizirati kakva nam je politika i kako treba popraviti državu. Niko neće žešće optuživati i ove i one što ništa ne učine da nam bude bolje. Samo nek nas ne bihuzure.

A ujutro, kad se probudimo, od svega toga  ostaće samo prazna glava. I glavobolja u njoj.