Piše: Jusuf Trbić
Na ovom dijelu Balkana prošlost nikako da prođe. S njom liježemo, s njom ustajemo, neke davne bitke, za koje se ne zna ni kad su se, ni da li su se uopšte odigrale, tutnje pod našim prozorima, ono što je bilo i prošlo svakodnevno se prekraja, briše, dopisuje i mijenja, renoviranje traje bez prestanka i ništa više nije onako kako je zaista bilo. Nije ni čudo što smo svi van sebe. U školske udžbenike unosi se frizirana istorija, pa najcrnji fašisti postaju preko noći ogorčeni borci protiv fašizma, daju im se ulice i trgovi, i niko da se bar malo zastidi zbog toga. Potomci onih koje su poklali četnici i ustaše dive se ubicama svojih očeva i djedova, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. A šta tek reći za zločine počinjene u posljednjem ratu protiv Bosne? Najgori zločinci, ubice djece, oni koji su spaljivali žive ljude, silovali, progonili, rušili bogomolje, sav taj zločinački ološ danas je uzor novim generacijama. Potomci njihovih žrtava se zbog toga još tresu od zebnje kad ih vide kako bezbrižno šetaju ulicama naših gradova ili, nasmijani, nastupaju na srbijanskim TV stanicama, nudeći svoju istinu kao jedinu. Ta olovna prošlost nikako da prođe i pitanje je hoće li ikad proći.
Podsjetio je na to i Milorad Dodik, predsjednik entiteta na nedavnoj antiustavnoj proslavi Dana RS-a 9. januara ponovivši, bez imalo kolebanja, staru floskulu o stvaranju države u kojoj će živjeti svi Srbi. Prašina se još nije slegla, a na Dodikovoj ličnoj televiziji RTRS pojavio se izvjesni srbijanski istoričar Aleksandar Raković, poznat po velikosrpskim stavovima, i mrtav-hladan saopštio kako treba ponovo uspostaviti “redovno stanje”, a to njegovo redovno stanje nastaće “ujedinjenjem Srbije, Republike Srpske i Crne Gore u jedinstvenu državu.” Pri tome bi se Bosna i Hercegovina, kako on kaže, raspala “po čehoslovačkom modelu.” Dalje kaže beogradski mudrac da će razjedinjavanje Bosne i Hercegovine biti od koristi za “demokratsku emancipaciju muslimanskog stanovništva i da je to za njih najprogresivnije rešenje“. Ni manje, ni više. Nije se udostojio ni da čuje šta ti “muslimani” o tome misle.
Uzaludno je pitati Rakovića: a kada je postojalo takvo “stanje”, pa da se sad ponovo uspostavi? Radikalni nacionalizam ne poznaje logiku i istinu. Može se samo primijetiti da je narečeni Raković “skratio” stare ambicije, pa “redovno stanje” više ne podrazumijeva sve srpske zemlje, odnosno etničke prostore, po formuli: gdje su Srbi i makar jedan srpski grob – to je Srbija. Nije se sjetio ni one čuvene granice na liniji Karlovac-Karlobag-Virovitica-Ogulin, a, nekim čudom, nije pomenuo ni Kosovo niti dijelove Makedonije. Valjda zna, kao istoričar, da se takve ambicije ne mogu ostvariti bez rata, a da je Miloševićeva armada vodila i izgubila četiri rata za stvaranje države za sve Srbe. Ali, njemu je i to nedovoljno. Pa bi još da ratuje preko tuđih leđa, ne vodeći računa o posljedicama.
A posljedice su vidljive i na prethodnom sličnom primjeru. Hitlerova Njemačka je, sa istom namjerom stvaranja države za sve Nijemce, otpočela Drugi svjetski rat, počinila holokaust i nebrojene zločine, da bi na kraju bila poražena i ostala bez četvrtine teritorije. Srbija je nakon ratova za “Veliku Srbiju” izgubila Kosovo. Šta bi bilo sljedeće?
Najnovija ofanziva odvija se pod motom “srpski svet”, po uzoru na “ruski svet”, zbog kojeg je Putin započeo agresiju na susjednu Ukrajinu, pa sad mnogi predviđaju raspad Rusije nakon rata kojeg sigurno gubi. Neki to zovu i “Otvoreni Balkan”.
Sve u svemu, svjedoci smo novih napora da se oživi mrtvac zvani velikosrpski projekat, i to nije nimalo bezazleno. Posljednji put kad smo povjerovali da, nakon ovakvih izjava, rata neće biti, dogodilo se najgore. Ali, prošlost koja traje uči nas da se ovakvi fašistički projekti nikad ne završavaju onako kako su planirani, jer su, naprosto, suprotni svemu normalnom u današnjem svijetu. Uostalom, oni koji priželjkuju državu za sve Srbe morali bi obratiti pažnju na sličan projekat velikog Vučićevog i Dodikovog prijatelja Orbana, koji propagira državu za sve Mađare. A ta bi država, kad bi bilo moguće napraviti je, uspostavila “redovno stanje” kakvo je bilo prije Prvog svjetskog rata, kad je Mađarska bila neuporedivo veća nego danas i kad je obuhvatala cijelu Vojvodinu i velike dijelove Hrvatske. Srećom, u današnjoj Evropi to su samo pusti snovi.
Odgovor Rakoviću i ostalima, koji planiraju cijepanje drugih držžava da bi se napravila država za sve Srbe, dao je, među ostalima, i poznati kolumnista i pisac Dragan Bursać. On kaže:
“A sad napravimo jedan misaoni eksperiment:
Neka Raković i svi rakovići zamisle kako bi bilo stanovnicima Srbije da im neki imaginarni čovjek sa Zapada kaže, kako je baš Srbija vještačka tvorevina i kako je treba razdružiti i odvojiti je od Sandžaka i Vojvodine i to po čehoslovačkom modelu?!
Ili zamislite, eksperimenta radi, kako bi to bilo da recimo Bugari, ili Rumuni, ili Hrvati kažu da će sebi prisajediniti dijelove Srbije i da će se to desiti kad tad, nekad dugim, a nekad kratkim koracima?!
Zamislite kakav bi to skandal bio!? Ne možete zamisliti?”
Zaista, što današnji nacionalisti mogu reći i učiniti, to niko normalan ne može ni zamisliti. U današnjem svijetu, kojim vladaju pamet i ideje, nauka i informacije, nikome ne treba prazna teritorija. Osim Putinu, Orbanu, Rakoviću i onima koji su slični njima. Umjesto da se okrenemo budućnosti, da sačuvamo to malo što još imamo, da gradimo građanska, sekularna i demokratska društva slobode, reda i zakona, da zadržimo ovaj silni odliv mladih ljudi, da postanemo slični civilizovanom svijetu, mi se, eto, još sporimo oko blesavih ideja koje su u prošlosti donijele toliko patnji, suza i krvi.
A ako nam prošlost još potraje, pitanje je kako će se sve to završiti.
