Piše: Jusuf Trbić
Uspješni sportisti su najbolji ambasadori svojih gradova, opština, država – ta stara istina potvrđena je mnogo puta. Sport je planetarno popularan, od zabačenih afričkih sela do najvećih svjetskih gradova, od siromašnih do najbogatijih zemalja. U vrijeme kad završavam ove tekstove, u Bijeljini je još aktuelan izbor najboljih sportista opštine, to jest Grada Bijeljina, i taj izbor pokazuje koliko je široka lepeza sportova kojima se Semberci bave. Najbolji u 2015. godini, po ocjeni stručnog žirija, bio je odbojkaš Vladimir Milićević, koji je po drugi put dobio ovo priznanje, drugi na listi je fudbaler Radnika Samir Memišević a treći Đorđe Stevanović, član tekvando kluba Sokol. Na listi je, na četvrtom mjestu, članica ženskog fudbalskog kluba Radnik Valentina Šakotić, a slijede još jedan fudbaler, pa košarkaš Građanskog, zatim džudistkinja, pa mladi košarkaš, na kraju i rukometaš i košarkašica. Inače, ovo je bio 39. izbor najboljeg sportiste, i tek četvrti put da neko ponovo osvoji ovo priznanje. Do sad je tri puta pobjeđivala rukometašica Admira Gurdić, a košarkaš Nebojša Lazarević dva puta. Rekorder je karatista Milan Lazić sa šest titula najboljeg sportiste, što će teško neko premašiti u dogledno vrijeme.
Svjetska klasa
Milan Lazić je rođen u Bijeljini 1980. godine, tu se školovao, a Fakultet za fizičko vaspitanje i postidplomske studije završio je na Univerzitetu Istočno Sarajevo. Karate je rano počeo da trenira, u bijeljinskom Partizanu, a prvu medalju osvojio je već u pionirskoj konkurenciji na prvenstvu BiH 1989. godine. Sportsku karijeru nastavlja u klubu Panteri u Bijeljini, i od 1993. do 2006. ostvaruje niz uspjeha. Osvajao je prva mjesta na prvenstvima RS-a u svim starosnim kategorijama, a bio je prvak i u tadašnjoj SR Jugoslaviji od 1993. do 1996. godine, sa izuzetkom 1997-me, u konkurenciji kadeta i juniora. Od 1996. je bio reprezentativac SR Jugoslavije, i 1999. godine osvojio je zlatnu medalju na Balkanskom prvenstvu za juniore, a zatim i bronzane medalje na Evropskom i Svjetskom prvenstvu, takođe za juniore. Nakon toga – i bronzanu medalju u seniorskoj konkurenciji na Balkanskom prvenstvu.
U reprezentaciji RS-a 2001. godine, na svjetskom prvenstvu za seniore u Aberdinu, osvojio je bronzanu medalju u pojedinačnoj, i zlatnu medalju u ekipnoj konkurenciji, zatim 2004. godine sa ekipom osvaja zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu, takođe za seniore, a 2005. godine treće mjesto i bronzanu medalju u pojedinačnoj konkurenciji. Godinu dana kasnije na Evropskom prvenstvu za seniore bio je prvi – osvojio je titulu evropskog šampiona.
Danas radi kao trener, i siguran sam da ima čemu naučiti svoje mlade učenike.
Još jedan mladi sportista dostigao je već svjetske visine. To je košarkašica Marica Gajić, najveća današnja zvijezda ženske košarke u BiH. Rođena 1995-te, sa samo 20 godina postala je najveća uzdanica ovoga sporta i najzaslužnija za uspon ženske košarke u našoj zemlji. Za nju se čulo kad je Košarkaški savez BiH dobio bitku sa Slovenijom, koja je bila zainteresovana da Marica zaigra u dresu slovenačke reprezentacije. Ona se opredijelila za svoju domovinu, i nije pogriješila. U ljeto 2014. godine na Evropskom prvenstvu do 20 godina B divizije blistala je sa prosjekom od 20,2 poena, 14, 4 skoka i 2,2 asistencije po utakmici, a naredne godine je naša reprezentacija superiorno pobijedila sve rivale na šampionatu u Crnoj Gori i ušla u A diviziju. Marica Gajić je ponovo bila najbolja, sa prosjekom od 20,1 poena, 15, 5 skokova i 3,3 asistencije. Tada je uslijedio i poziv iz najjače lige na svijetu – iz WNBA. U trećoj rundi drafta nju je izabrala ekipa Vašingtona, ali je ona, zbog obaveza u reprezentaciju, odgodila za godinu dana svoj debi u WNBA.
Ova 190 cm visoka igračica počela je igrati u ekipi Budućnosti u rodnoj Bijeljini, igrala je zatim za Banoviće, i sa samo 14 godina izabrana je za najbolju igračicu seniorskog prvenstva BiH. Bilo je to svojevrsno košarkaško čudo. Prešla je zatim u redove slovenačkog prvoligaša Celja i bila najbolja igračica Regionalne ženske lige i bila je prva s ovih prostora koja je direktno draftovana za WNBA. Iz Celja je otišla u Tursku, u redove ekipe Jakin Dogu. U novembru 2015. godine debitovala je za seniorsku reprezentaciju BiH, i u prvim utakmicama ostvarila zavidnu statistiku – prosjek od 11 koševa i čak 19 skokova po utakmici.
Sjajni rezultati, a budućnost je tek pred njom.
Mirza Begić stariji je deset godina od Marice Gajić i ima bogato košarkaško iskustvo, ali još nije rekao svoju posljednju riječ na košarkaškim terenima. Ovaj Bijeljinac, visok 220 centimetara, od djetinjstva je privlačio pažnju košarkaških stručnjaka. Počeo je u Slobodi iz Tuzle, a kad je, zbog rata, izbjegao s porodicom iz rodnog grada, otišao je u Sloveniju, gdje je zaigrao za Union Olimpiju. Zatim se redaju velika klupska imena – Virtus iz Bolonje, slavni Real Madrid, grčki Olimpijakos, pa član NBA lige u Americi New Orlenas Pelicans. Na žalost, tu se kratko zadržao, pa se vratio u Evropu, najprije u španski Laboral, pa u Bilbao. Dugogodišnji je reprezentativac Slovenije.
Dječaci koji obećavaju
Još tri mlada košarkaša zaslužuju da se pomenu. Miljan Šarić, igrač bijeljinske ekipe Građanski, juniorski je reprezentativac BiH, učesnik polufinala Evropskog prvenstva, a dvojica dječaka proslavila su se na Evropskom prvenstvu Evrope za kadete. Njegoš Sikiraš i Nikola Đaković su članovi zlatne bosanskohercegovačke kadetske reprezentacije, koja je na prvenstvu u Litvaniji pokorila Evropu. Obojica su prve košarkaške korake napravili u ekipi Budućnosti iz Bijeljine. Sikiraš ( rođen 1999.) je, uz Džanana Musu, izabran u prvu petorku šampionata, a zatim i među deset najboljih mladih igrača Evrope, koji su dobili poziv da idu u kamp slavnog Majkla Džordana. Danas on igra za ekipu Stella Azzurra iz Italije. Nikola Đaković (rođen 2000.) bio je najmlađi igrač te slavne kadetske reprezentacije, a i on je zaslužio poziv za Džordanov kamp. Čini se – pred tim sjajnim mladim košarkašima je blistava budućnost.
( nastaviće se )
