Piše: Vildana Selimbegović

Taman kad se učinilo da iz top-vijesti ništa ne može potisnuti najnoviji broj stranica koje Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine prosljeđuje potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo, Rajko Vasić je objavio svoj najnoviji blog sa zahtjevom da Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, odstupi sa partijske funkcije. Dugogodišnja desnica Milorada Dodika, svoj je zahtjev i elaborirao, no prije Vasićevih argumenata, tek podsjećanja radi riječ-dvije o njegovoj biografiji: na poziciju izvršnog sekretara stranke Vasić je dao ostavku u junu 2013, u vrijeme studentske bune u Banjoj Luci, zbog kolumne u kojoj je – poput svog partijskog šefa, koji je onomad jednu studenticu medicine usred TV studija naružio što ga uopće pita šta će on učiniti da djeca iz RS-a ne odlaze trbuhom za kruhom – izvrijeđao studente, braneći vlast. Predratni novinar, učesnik rata, posljednji ministar informacija RS-a, od 2006. bio je portparol SNSD-a i “prvi etablirani političar iz RS-a koji je krenuo u sukob sa OHR-om” (kako se hvali u impresumu bloga). Odmah nakon posljednjih općih izbora, Vasić je napravio analizu rezultata, nedvosmisleno najavljujući dalji pad popularnosti SNSD-a na narednim lokalnim, a potom poraz ove partije na sljedećim općim izborima 2018.

Kao, dakle, neophodan potez koji bi spasio SNSD, Vasić vidi Dodikovo odustajanje od liderske partijske pozicije i njegovu inauguraciju u počasnog predsjednika. Zanimljiv je njegov uvod koji nedvojbeno pokazuje da se i on plaši Dodikove moći, čak i onda kada o njoj piše. Vasić stoga polazi od objašnjenja da je “bez riječi podnio ostavku kada je Dodik poslao visoku delegaciju da to traži”, ne želeći da nanosi štetu stranci, da je ostavkom prihvatio javno poniženje, a 10 godina je gradio stranačke organizacije i nikada nije tražio bilo kakvu poziciju, ni izbornu ni imenovanu (ministar informacija je bio, veli, samo zato što to niko drugi nije htio da prihvati). SNSD je u međuvremenu porastao za 100.000 članova, a sam je proveo akciju 2.000 mjesnih odbora, osmislio i ostvario projekt Info-portala i uz njega potpunu hardversku i softversku nezavisnost, široku stranačku izdavačku djelatnost, oformio Trening-centar za pripremu izbora, omogućio, tehnički i kreativno, da u kampanji svaki kandidat ima dovoljan broj ličnih letaka, samostalno vodio nekoliko pobjedničkih kampanja, projektirao Stratešku članarinu i tako omogućio finansijsku stabilnost, kupio zemljište u centru Banje Luke i sve pripremio za gradnju stranačkog Centra… Sve je prethodno Vasić pobrojao da bi potom napisao ono što je jasno svakom prosječno politički informiranom građaninu BiH i RS-a: SNSD je stranka u silaznoj putanji od 2010. godine, izborni rezultat predsjednika stranke Milorada Dodika također je u padu i izbore 2014. treba tretirati kao poraz.

Kako Vasić nema dvojbi da pravi poraz SNSD čeka za dvije, odnosno četiri godine, on svjesno i savjesno predlaže Dodikovu smjenu, no kao dobar poznavalac stranačkih (ne)prilika ne krije da je tako nešto moguće samo uz Dodikovu dobru volju. Zato ga nagovara na fotelju počasnog, nimalo ga ne štedeći kad je riječ o stanju u SNSD-u. Vasić naime tvrdi da je svaka Dodikova odluka u posljednje tri godine bila pogrešna, a trendovi u stranci su još godinama pogrešniji, zbog čega je SNSD postao “poligon za individualno političko okorištavanje”. Nema tog Dodikovog kritičara koji bi to ljepše i mekše sročio, što zapravo samo pokazuje da je pogrešnost Dodikove politike jasna i nekadašnjim njegovim najbližim i najdražim suradnicima.

S časnim izuzetkom Željke Cvijanović. Nova/stara premijerka Vlade Republike Srpske – nije tajna – u samoj je stranci jedno od najspornijih Dodikovih kadrovskih rješenja. Možda bi jednostavnije bilo reći da se o pogrešnosti njezina izbora slažu i lijevo i desno krilo SNSD-a. Slobodna Bosna je prije koji dan pisala o potpunom ignoriranju kako Nebojše Radmanovića tako i Igora Radojičića svih velikih predsjedničkih sijela u zadnji mjesec, baš zbog premijerke. Ona se sama pak najčešće ponaša kao da je Dodikova portparolka (ako ćemo pravo, svojim izjavama nerijetko nastoji biti veći rajko od samog vasića), u što smo se mogli uvjeriti i prije koji dan, u vrijeme posjete njemačkog i britanskog ministra vanjskih poslova Bosni i Hercegovini.

Steinmaier i Hammond u našu zemlju su došli zbog inicijative koju je Europska unija prihvatila i koja bi trebala pomoći pokretanje BiH iz močvare u kojoj smo zaglavili. Došli su da još jednom kažu da je šansa koju je BiH dobila ovom inicijativom velika i da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupiti na snagu kada politički lideri ove zemlje stave svoje potpise na zajedničku izjavu i obavežu se tako na euroatlantske integracije BiH. Što ne bi trebalo biti sporno jer nema te partije na ovom prostoru čiji se lider ne zaklinje u Europu. I Dodik je beskonačno mnogo puta do sada ponovio kako Federacija koči put RS-a ka EU integracijama, no čim se izjava pojavila, našao joj je dovoljan broj mana. Zbog izjave je Dodik išao i na ispovijest Aleksandru Vučiću i kao i obično iskoristio priliku da se sa beogradskih visina okomi na BiH, dok je Vučić – također kao i obično – ponavljao svoju europsku mantru o maksimalnom poštovanju dobrosusjedskih odnosa.

Valjda je i zato na radnom ručku domaćih političara i ministara iz EU Dodikova leđa čuvala Željka Cvijanović. Valjda je samo zato premijerka Cvijanović, za koju zli jezici tvrde da je ostala gladna, onako portparolski nastupila i vascijelom dunjaluku objelodanila da je izjava manjkava jer je – vjerovali ili ne – izostavljen Ustav BiH. Elem, kada Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine izdajice srpskog roda Mladen Ivanić i Mladen Bosić uvrste u izjavu, ona će biti prihvatljiva i Željki i Miletu i cijelom RS-u, objasnila je Cvijanović, podsjećajući da je SNSD dobio povjerenje Srpske. O povjerenju je dakle riječ: Željka i Mile imaju povjerenja u temeljne dokumente Bosne i Hercegovine, a narod Srpske u njih. Toliko je to povjerenje da je taj omrznuti Ivanić, danas član Predsjedništva, deklasirao i na izborima porazio Željku Cvijanović, a o povjerenju Dodiku bolje je da ne govorim ja – neka se gospođa Cvijanović obrati Rajku Vasiću. Ako je i njemu jasno da SNSD ubrzanim koracima grabi ka sunovratu, ako čak i on od Dodika traži da – u interesu partije za koju i dalje vjeruje da je okosnica srpskih interesa u RS-u – odstupi s mjesta predsjednika, o čemu pričamo? O posljednjoj ofanzivi iz svih Dodikovih uporišta da zaustavi formiranje vlasti na državnom nivou? Zašto, ako je BiH sve ono protiv čega se on i Cvijanovićka bore? Nije valjda da mu je to jedini način da uhljebi kadrove SNSD-a? Ili je kao i obično đavo u detalju, pa se i Dodik i Cvijanovićka boje onog istog Tužiteljstva BiH i SIPA, koji bi mogli i pored Kebine dokumentacije naći vremena da se pozabave i kriminalom i korupcijom i aferom papak?

 

(oslobodjenje.ba)