Piše: Saud Gračanović
Poezija Šejha Hasana Kaimije
Kaimija je autor dva divana, dvije zbirke pjesama, od kojih je jedna poznata kao „Divan“, a druga kao “Varidat” (predskazanje, proročanstvo). Prva je napisana na osmanskom turskom,a druga i na bosanskom jeziku. Kaimijine pjesme su uglavnom tesavvufskog usmjerenja, to su ode Allahu Dž.Š kao i osnivaču kaderijskog tarikata Abdulkadiru Gejlaniju. I prva zbirka pjesama Hasana Kaimije „Divan“ je nadahnuta tesavvufom. Prema ocjenama današnjih stručnjaka glavno Kaimijino djelo „Divan“, po koncepciji divanske literature, više spada u žanr „Teke šiiri“ (tekijska poezija), jer su mu pjesme tesavufske ode Bogu i kadirijskom osnivaču Abdulkadiru Gilaniju. Ovo djelo se ne može smatrati čistom divanskom poezijom, jer je ta poezija gotovo bez izuzetaka metaforična i višeznačna i gdje se u prvom sloju čini da se pjesnik obraća voljenoj osobi. Kaimijine pjesme su prepisivane u velikom broju u derviške bilježnice zvane džonkove, zajedno sa pjesmama drugih derviških pjesnika: Ilhamije, Sirrije i drugih, pa se i danas pjevaju na derviškim skupovima. U uvodnoj kasidi „Divana“ pjesnik hvali svoga učitelja koji ga je uputio u tajne misticizma. Kaže za njega da “pravi distinkciju u šerijatu, da razlučuje suštinsku istinu”, zatim, po Kaimiji “čovjeka ne treba gledati po njegovoj spoljašnjosti, ona je nevažna i ko se na nju oslanja, gori na sedam ognjeva”… “Prolazan čovjek vidi svoju suštinu u Istini (Bogu) tada je on faktor u Apsolutnom”.. “oni koji jedanput dođu na ovaj svijet, s apsolutnom istinom postaju stvarni (istinski), bez utapanja u apsolutum oni su nestvarni.” Kaimijin „ Divan“ je bilo vrlo popularno djelo u Bosni sve do kraja 19. vijeka i bilo je mnogo prepisivano. Danas se u mnogim zbirkama orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu nalazi sačuvano oko 80 primjeraka rukopisa toga djela. Druga njegova zbirka pjesama „Varidat“ (Nadahnuća) je zbirka proročanskih pjesama koje je on spjevao u formi kasida, koje su kasnije prepisivane tako mnogo, da ih i danas imamo sačuvane u vrlo velikom broju primjeraka. Ostvarenje nekih njegovih predviđanja historijskih tokova doprinijelo je njegovoj enormnoj popularnosti u 18. i 19. vijeku. Danas imamo prepisane primjerke „Varidata“ čak iz druge polovice 19.vijeka, a prepisivani su u Sarajevu, Banjoj Luci, Trebinju i drugim mjestima. Pored ta dva rada do danas su nam poznate još samo dvije njegove pjesme, jedna pjeva o osvajanju Krita, a druga nam govori o štetnosti pušenja duhana, koji se pojavio u Osmanskom carstvu u to vrijeme i brzo postao veliki“hit“. Kaimijin stil pisanja je jednostavan i vrlo razumljiv, te tako blizak i manje obrazovanom čovjeku. Ovim načinom pisanja Kaimija se dijametralno razlikuje od ostalih divanskih pjesnika iz tog vremena. Kaimijina pjesma o Kandijskom ratu i osvojenju Kandije (Krita) je svojevrsna hronologija zbivanja na Mediteranu, a i u Dalmaciji u sedamnaestom vijeku. Kaimija u pjesmi o osvojenju Kandije govori Mlečanima : „Nemojte se kladiti, a Hrvate paliti, zato ćete platiti, kad vam ode Kandija“. Kaimijina pjesmu o osvojanju Kandije je uvrštena i u antologijsku „Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas“. Druga Kaimijina pjesma propagira odbacivanje duhana kao štetnog. Neke strofe ove pjesme imaju puno turskih, ali i naših riječi. Ovo su prva, treća i četrnaesta strofa ove pjesme od sedamnaest strofa, koja spada u alhamijado literaturu :
Bujrumuštur gospodar
Ustente se tutuna
Kim iterse Božji dar
Nek se odvada tutuna.
Zločesta je rabota
Pušit ga je sramota
Jer je vrlo grehota
Ostante se tutuna.
Frenkler bunu satarlar
Suduk ičre tutarlar
Bak ne zekih jutarlar
Ostante se tutuna!
Djela koja je napisao Hasan Kaimija :
- Divan (na turskom)
- Varidat (na turskom i bosanskom)
- Pjesma o osvajanju Kandije (na bosanskom)
- Pjesma o štetnosti pušenja duhana (na bosanskom)
Uvodna kasida iz „Divana“ Hasana Kaimije :
Slava Bogu, u ovim časima
On nam je pomogao
I sa učiteljem ćemo sretan pazar ostvariti
Svojim znanjem i riječima
on nam je objelodanio Istinu.
Misli i razum imama, vaiza, šejha,
dosegnut ne mogu Nju.
U šeriatu zna da razluči, istinitost
zna da dokuči;
U mističkim spoznajama, u tarikatu, molitvom
njegovom i zikrom ništa se ne može uporediti
Ovo srce se zaljubilo i stalno (Ga) traži,
crni zuluf stalno gladi
Ono ljubljeno biće grli, to izuzetno biće (traži).
U svom srcu nađi predah ugodan,
ti koji si viđen u Njemu kroz Njega
Ni naprijed, ni nazad, ni desno ni lijevo,
ni gore ni dolje nema Njega
Kada se ukaže čovjeku koji ga voli,
to čovjeka muči
O Njegovom savršenstvu misli, Njegovu
nadarenost ne može da dokuči
Kada je vođa moćan, mnogi to može da odriče,
Al’ Bog vidi njegove mahane, i kad ga
Munkir poriče
I neka ga poriče. On je uvijek na čelu
prijatelja Istine,
Neka zloba od muke prsne, nek onaj ko čuje
tome ne povjeruje.
Nevažne su hvale i kuđenja kad sa
Prijateljem protiču časi
Neće li prijatelji, istomišljenici,
pojas nevjerstva presjeći
Ako se neko (na nevjerstvo osloni),
neže li ostat sam,
Hoće li biti naš saputnik, zar neće ispravne
pozvati za spas.
Na kog je on pogledao, taj miljenik
derviša je ostao,
I sve što postoji obilježeno je tim
bezimenim znakom.
Vani je nebo od sedam katova, do njeg će
suptilni stići,
Ovo uspeće je jedino stvarno, u srcu
ta svjetla nađi!
I srce ima sedam zavjesa, srce onog ko voli,
Istinska sreća je u tebi samom, u sebi
te tajne nađi!
Onaj ko se na privid stvari osloni,
u sedam raznih vatri će da izgori,
Spašen je onaj ko se probudi i
iz tog sna udalji.
Duše koje samo Njega slijede, koje su
od “šiva” boje oprane,
Duše koje ga osjećaju ovdje suštinu
stvari su spoznale.
Ko sebe u Bogu prolaznim spozna.
On je tvorac svega, saznat će
Koliko Mensura s riječima “Ja sam Bog”, koliko
Attara, sve nisko i prolazno napustiše
Onaj što oštro oko ima u stanju je uvijek da vidi,
Onaj što baširet ima, uvijek će s Istinom biti.
Oduvijek ti postojiš i sam sebi si veo,
Jer ova duša, strast i tijelo ti si;
I Njega nemoj zaboraviti.
Uđi unutra, otvori oko, iz privida
Njemu pobjegni
Tanani most pređi i lice Beskonačnog
ćeš vidjeti.
Dva svijeta su duša i tijelo, lice
ljubljenog pod velom,
I sve na ovom svijetu od Njega dolazi,
zavjese će mu s lica spasti.
Udaljio si se od sebe samoga,
Sve što postoji s Njim je i od Njega.
Istina, što ti se kroz tebe samog javi
u svemu je sadržana,
U svem postojanju nema Joj ravna, sjemena
su cvjetove dala.
Ako vjeruješ u nered stvari, u Ka’bu
trebas otići,
Kao žrtva tamo je stigao i Ismail bin Ibrahim
bin Azeri.
Oni što na svijet jedinstveni dođoše,
Istina s Istinom postaše,
Gore visoko se digoše i mošus tatarski udisaše.
Popni se gore visoko, na visine od devet sfera,
U Svevišnjeg ćeš se zaljubiti, ime Plemenitog
nećeš zaboraviti!
(Nastaviće se)
