Piše: Dragan Bursać

“Od 1995. godine porastao je broj Bosanki koje su rađale decu pre 15 godine. I posle kažu da Plavi šlemovi tamo ništa nisu radili”.

Ovako je popularni beogradski voditelj drmeknuo po ćiverici gledatelja koji se prije neko veče zatekao pred malim ekranom svoga TV prijemnika.

Sad, dal’ su Plavi šljemovi počeli prvi silovati i zlostavljati djevojčice, dal’ je taj “trend” nastavljen i poslije, vjerovatno nam Ivanović nikada neće objasniti. Niti zna, niti razumije, niti ga pretjerano interesuje. Tek, silovanje i zlostavljanje bosanskih djevojčica od kraja rata, pa naovamo, dežmekastom voditelju je bio puki vic u pokušaju, debilizirano vulgarna hopcupica, kakvih u svojoj emisiji ima na kilotone.

Inače, narečeni šou “Veče sa Ivanom Ivanovićem” je baš to. Veče sa dotičnom personom, koja u nedostatku humora, inteligencije i one odistinske ingenioznosti, surduče ksenofobične seljakluke i budalaštine kad stigne. I to je negdje legitimno pravo svakog supismenog i neinventivnog voditelja koji svoj “kursadžiluk” širi narodnim masama. Niti je prva, niti posljednja persona koja, čitajući na idiotu svoj ili čiji tuđi scenario, izvali hiperglupost, vrijeđajući narod, djecu, prava djeteta, žrtve rata, manjine, druge i drugačije…

Silovanje, ‘ajmo aplauz!

Veći problem od Ivanovića predstavlja  publika kojoj je ova vrsta humora, dakle – silovanje djevojčica – neviđeno zabavna i zanimljiva. Ispade šala mala. Ono, nije šala mala kad neko u komšiluku otme  dijete, kad ubije maloljetnicu, kad izvrši silovanje, pa ubistvo i samoubistvo. To baš nije za šalu.

Zašto? Jer je to bolesno.

Ali eto, nije bolesno, duma Ivanović i stručni tim mu, sprdati se sa tamo nekim djevojčicama iz Bosne. Nije bolesno ustvrditi kako te mora biti sramota kad imaš albansko dijete, što je pomenuti Ivanović ispucao to veče u svojoj “drugoj šali”.

 

Sad, te pučke, desničarske emisije uvijek imaju isti narativ i zanavijek isti koncept. Nije to neki Ivanovićev recept, niti doskočica. Ismijavati se tuđem, drugom, i drugotnom, stranom… Ali, ne sad toliko stranom, sačuvaj Bože. Mora biti strano taman da nam je smiješno kad siluju dijete, a da nas ne uzruja. Ta vikend je. Opuštaju se široke narodne mase!

Tako je Ivan, mali “junak” naše priče odabrao Bosanke (pretpostavljam Bošnjakinje) i Albanke. Užasavajuća bića koja egzistiraju tu na obodima srpstva. Malo južnije i malo zapadnije. Znali su to biti i gejevi, lezbijke, Romi…Nek’ je blizu, samo da nismo mi, stari je fašistički recept za uspaljivanje masa i relaksaciju “dobrog domaćina i skromnog komšije”.

Hoće li se neko naći u studiju, a ko pripada skupini mrskih, hoće li neko iz reda inokosnih  gledati emisiju, zaboli Ivanovića i što je bitnije njegov “kreativni tim” donji dio leđa. A, taj “kreativni tim” i treba prvo pozvati na odgovornost. Tu šaku brejmstormera u pokušaju, kojima niti je baš najjasnije šta i kako rade, niti zašto to rade.

Sad, ni ovo nije najveći problem. A, ne!

Šta će uraditi srbijanska Republička radiodifuzna agencija, kad su u pitanju Ivan i “ivanovi”? Najvjerovatnije ništa. Što bi i uradili kada je bivši Fox, a sada Prva televizija, ionako  izdašna krava muzara koja hrani brdo lezilebovića na sve strane.

Nije đavo da će je zbog tamo nekog Ivana i njegovih šala o silovanoj djeci zatvoriti. Ne budite smiješni. Naravno da neće.

Vjerovatnije je da će Ivanović dobiti ukor od svojih korporativnih šefova, da će se malo posuti pepelom po glavi, izviniti eventualno i –Teraj dalje, bate!

A još je vjerovatnije da se ništa neće desiti. Jebo Bosnu i silovanu djecu, jebo Albance. Ma jebo sve dok je visok šer i dok mase “dobrih komšija” ozarenih lica promatraju i frenetično aplaudiraju ksenofobičnim ispljuvcima.

A sada spetakl!
¨
Kada je pijani prosjak onomad u nadrealistima govorio – A sada spetakl!, narod je veselo aplaudirao čakajući sljedeću sprdnju Đure i drugova, koji su u infantilne domove donosili valjane konkluzije glede bliske budućnosti. Taj isti Đuro, istina bog, privremeni je uposlenik u jednom drugom šou programu narečene televizije, i njegovi drugari iz Nadrealista su odavno izgubili moć spoznavanja futura.

Velim, narod je aplaudirao nečemu što je bio humor i što je, nažalost, imalo veze sa zdravim razumom koliko god se nadrealno zvalo. Danas taj narod iskasapljen porodičnim i ličnim traumama, nakon svih ovih klanja, zdušno uzdiše za čitavom Jugoslavijom, zajedno sa Ivanom Ivanovićem, rado se sjeća “nekih boljih vremena”, uopšte uzev, patetiše kao i svaki narod. Sve radi, samo ne vidi kako im se neko tu, metar od televizora i par metara od publike, sprda u svom volšebnom neznanju i kretenizmu na račun zlostavljane djece.

I taman kad zdrav razum pomisli – Gospode Bože, kad god Ivan Ivanović pokuša da nasmije nekoga, negdje umre mladunče pande, u šou uleti Čola, da izreklamira svoje koncerte, svi se rado prisjete “Lokica”, ispriča se neka hopcupica, malo se i zapjeva, podijeli se svjetini “Orbita” za, o apsurda, oralnu higijenu i sve se smiri.

Jebana Bosna

Cinik bi rekao –Mirna Bosna. Mirna i jebana, dodao bih. Pa neka Ivan pročita i uputi se malo u crni humor. Ta Bosna je oduvijek bila nekako mirna i jebana. Metaforički, i u Ivanovima šalama, sa pretenzijom ka bukvalnom snošaju.

Nego, ako je taj Ivanović neki džek, neka uplati kakvoj BiH udruzi za pomoć unesrećenoj djeci. Imamo ih. Ne mora zbog mene. Jebo mene. Ne mora ni zbog Prve televizije ni svog tima. Neka sam odreže koliko bi nekoj djevojčici koja drhti u sigurnoj kući trebalo. Koliko bi majci koja je izgubila svoje dijete u ratu trebalo? Koliko bi Albancu koji drži pekaru negdje na potezu od Subotice do Leskovca trebalo, dok u insomničnom stanju čuva ono malo bijede i razmišlja kako poslati djecu u školu? Golemo je to čak i za džeka Ivanovića. Ali i njegovo golemo za nekog će biti dovoljno.

Nego, kad se nekorektno šupamo, da vidimo dal’ je taj Ivanović “pička” ili čovjek.

Meni se svakako ono sa početka ne sviđa, ne samo zato što je uvredljivo i nije smiješno, nego zato što je naprosto glupo.

 

(buka.ba)