Piše: Saud Grabčanović

Kule i zadužbine Begzadića u Skočiću

Nema podataka o vremenu gradnje kule u Skočiću. Prema porodičnom predanju, skočićku kulu je sagradio Smail-beg Begzadić stariji, vjerovatno u 18. vijeku. Postoji predanje po kome su skočićki Begzadići prvobitno imali odžak u obližnjim Jusićima (današnji zaselak Miloševići), pa u Ugljarima i na kraju je izgrađen odžak sa kulom u samom Skočiću(usmeno kazivanje Uzeira Nuri-bega Hasanbegovića iz Skočića 1936.god.). Inače, ovakve kule su građene na većim begovskim posjedima, imale su odbrambenu funkciju, ali su predstavljale i neku vrstu prestiža. Obično se na istoj lokaciji nalazio i begovski odžak, kao objekat u kojem je živio beg sa familijom, kao i pomoćni objekti za poslugu i stoku, koji su obično građeni uz odžak. (Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog nasljeđa Tuzla). Pored kule koju je izgradio Smail-beg postojala je još jedna kula u selu. Predanje kaže da je drugu kulu u Skočiću sagradio Derviš-beg Begzadić, i da je tom prilikom podigao bedem oko cijelog kompleksa. Kula je bila dimenzija 5,40 x 6,60 m, imala je pravougaonu osnovu, i sastojala se od prizemlja i dva sprata. Kula se nalazila u širem kompleksu opasanom kamenim bedemom. U tom kompleksu bio je odžak u kojem se stanovalo, a pominje se još jedna kula, takođe i česma. Kompleks je, osim za stanovanje begovske familije, služio za odbranu. Kula je građena od tesanog kamena, debljina zidova u prizemlju je bila 1,30 m. Sastojala se od tri etaže. U prizemlju su bila dvoja vrata sa nadsvođenim nadvratnicima. Ulaz na prvi sprat bio je odignut 4 m od nivoa terena, sa zapadne strane. Svaka od dvije gornje etaže imala je po jednu prostoriju sa dva nadsvođena prozora sa južne strane. Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika, kula je 1990. godine bila u ruševnom stanju, bio je uzgor samo dio zapadnog zida sa ostacima odžaka u vidu tornja. Sa unutrašnje strane tog zida nalazilo se udubljenje u vidu niše koja je služila kao kamin.Oko kule i ostalih objekata kompleksa bio je bedem. Ostali objekti kompleksa porušeni su 1898. i 1899. godine. (Hamdija Kreševljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše starine II,Sarajevo 1954). Odžak, stambeni dio kompleksa, bio je masivna građevina, sa kaminom i razvedenim grijanjem, sa otvorima koji su vodili do soba i hamama. U kuli se živjelo do njene paljevine od strane četnika u avgustu 1942. godine. Posljednji stanovnik kule bio je Hajrudin-beg Hadžinurbegović. Skočić je jedno od rijetkih mjesta koje je još u osmanskom periodu imalo izgrađen vodovod. Voda je bila dovedena sa vrela Radava ispod Gradine, a vodovod je izgrađen od kamenih ploča, kao vezivno sredstvo korištena je glina, a bio je zatvoren kamenim pločama s gornje strane. Postojale su 3 česme: navrh sela, kod kule i pred džamijom. Kuće pojedinih ogranaka skočićkih Begzadića u drugoj polovini 19. vijeka podizane su izvan kompleksa sa kulom, bile su prostrane, građene su na sprat, imale su velike avlije ograđene visokim tarabama, sa muškim i ženskim avlijama, velikim baščama i drugim sadržajima.

 

U Skočiću su Begzadići podigli i svoju džamiju.Tačno vrijeme izgradnje džamije u Skočiću nije poznato, ali s obzirom na to da je kao vakif džamije u austrougarskim dokumentima naveden Nurbeg Begzadić, može se sa sigurnošću utvrditi da je izgrađena u osmanskom periodu, vjerovatno polovinom 19. vijeka. Moguće da je džamija i prije postojala, i da je Nurbeg obnovio džamiju i uvakufio zemljište i druge objekte u njen vakuf. Prema Proračunu vakufa za 1889.  godinu, hadži Nurbegov vakuf u Skočiću imao je sljedeće prihode: kirija za jednu magazu, kirija za jednu kahvu, kirija za jedan mlin, mukata i dohodak od 3 njive. Navedeni su troškovi: plaće za imama, mualima i mujezina, zatim troškovi opravke vakufskih zgrada, rasvjeta džamije i porez. Mutevelija džamije je bio Ibrahim-beg Hadžinurbegović. Ovaj proračun je i najstariji pisani dokument o postojanju džamije u Skočiću. Prema navedenom proračunu vakufa za 1913. godinu vakuf Hadži Nurbegove džamije imao je prihode: kirija od 2 magaze, kirija od jedne vodenice, ćesim (kesim) od njiva Lugovi, Šib, Mujevine, kao i prihod od trave (bašča). Navedeni su troškovi: plaće imamu, mujezinu i muteveliji, rasvjeta, popravak zgrada, hatma, kurban, hatma hajrat sahibiji, porez. Kao mutevelija naveden je Sejfi-beg Hadžinurbegović. Vakuf je kasnije proširivan prilozima drugih članova familije, a i danas još egzistira kao jedan od rijetkih sačuvanih vakufa na području Medžlisa Zvornik. Objekti materijalne kulture iz naslijeđa familije Begzadića bili su predmet razaranja i uništavanja u ratovima, pa tako i u posljednjem 1992-1995. U toku je obnova Salihbegovića džamije u Bijeljini i Hadži Nurbegove džamije u Skočiću. Što se tiče obnove kule Smail-bega Begzadića u Skočiću, na tom planu za sada nema nikakvih aktivnosti.

                                                           (Nastaviće se)