Piše: Saud Grabčanović

Bijeljinski begovi Begzadići-Salihbegovići

Poznati bijeljinski begovi Salihbegovići su u Bijeljinu došli iz Skočića gdje su se prezivali Begzadići. U Bijeljinu se  nakon Beogradskog mira 1739. godine doselio njihov rodonačelnik Salih-beg, koji je u okolini Bijeljine dobio nove begluke od sultana kao nagradu za zasluge u ratu. Ogranak bijeljinskih Begzadića danas spada u najstarije bijeljinske porodice. Oni su od druge polovine 19. vijeka u gradu poznati kao Salihbegovići. Svoje novo prezime dobili su po Salih-begu Begzadiću koji je bio sahranjen uz Atik džamiju u centru Bijeljine. U haremu Atik džamije u Bijeljini nalazili su se i nišani Hasan-bega Begzadića, sina Salih-begovog, umrlog 1867/8. godine, Omer-bega Salihbegovića, sina Salih-begovog, umrlog 1902/03. godine. Ove mezare su bestijalno uništili Karadžićevi sljedbenici u agresiji na BiH 1992./1995.godine. Ostali istaknuti pripadnici ove porodice bili su sahranjivani uz džamiju koju su podigli Salih-begovi potomci. Ovu džamiju, kao i mezare Salihbegovića, takođe su u ratu uništili srpski fašisti. Bijeljinski Salihbegovići su se vremenom razgranali. Oni su dali više vrlo značajnih ličnosti i imali značajnu ulogu u životu grada Bijeljine. Između njih se posebno mogu izdvojiti:  Avdi-beg Salihbegović, koji je bio posljednji osmanski i prvi austrougarski gradonačelnik Bijeljine, Mustaj-beg Salihbegović Lika veliki posjednik, Šemsi-beg Salihbegović, prvi Bošnjak veterinar i urednik sarajevskog Behara 1908. godine, te zet poznatog bošnjačkog prvaka Mirze Safet-bega Bašagića,  kao i drugi. Rodbinskim i ženidbenim vezama Salihbegovići su bili povezani sa najznačajnijim begovskim familijama sjeveroistočne Bosne i šire. (Mustafa Grabčanović, Bijeljina i Bijeljinci, Tuzla 2006.) Avdi-beg Salihbegović se  ženio tri puta.Imao je četiri sina : Izet-bega, Muharem-bega, Omer-bega, Šemsi-bega i tri kćerke, ne znam imena.U austrougarsko doba značajna je bila uloga Šemsi-bega Salihbegovića, koji je bio prvi evropski školovani veterinar u Bosni i Hercegovini i urednik Behara 1908. godine.Također,bio je politički aktivan, i to u proaustrijski orijentiranoj Muslimanskoj samostalnoj stranci (u ovaj krug spadali su i Esad-ef. Kulović, Adem-aga Mešić i dr.), a uz to je bio  član Bosanskog sabora i česti govornik na saborskim sesijama, te glavni urednik časopisa Hrvatska misao, koji je izlazio u Sarajevu 1913./14.godine. Dva puta se ženio: prvi put  Marijom, Austrijankom, s kojom je imao kćerku Selmu (umrla u dubokoj starosti 2000. godine) a drugi puta sa Kanita-hanumom Bašagić, sestrom Safvet-bega Bašagića i unukom Derviš-paše Čengića, s kojom je imao dva sina: Hikmeta i Nedima.

Bijeljinski ogranak Begzadića ostavio je značajan trag u samom gradu. Između ostalog, izgradili su mekteb i džamiju, koja je dobila naziv Salihbegovića džamija. Po natpisu koji se nalazio na ulazu u džamiju i odnosi se na hidžretsku godinu 1292. godinu (1875/76.), izgrađena je iz zavještanja hadži Ahmed-bega Salihbegovića.

U haremu Salihbegovića džamije nalazio se veliki nišan Avdi-bega Salihbegovića, posljednjeg osmanskog i prvog austrougarskog gradonačelnika grada Bijeljine, te manji nišani Ahmed-bega Salihbegovića (umro 1871. godine), hadži Salih-bega Salihbegovića, gradonačelnika Bijeljine (umro 1894. godine) i drugih. Prema Proračunu vakufa u Bosni i Hercegovini za 1889. godinu vakuf džamije Hadži Ahmed-bega Salihbegovića u Bijeljini imao je sljedeće prihode: kirija za jednu pekaru, kirija za jednu njivu, kirija za zemljište i prihod od parcele koja je uvakufljena za mezarje. Navedeni su troškovi: plaće imama, plaće mujezina, zatim troškovi popravke vakufskih zgrada i porez. Mutevelija vakufa je bio hafiz Jusuf Ramazanagić. Ovaj vakuf se navodi i u ostalim sačuvanim popisima vakufa. Tako je u Proračunu vakufa za 1913. godinu vakuf Hadži Ahmed-bega Salihbegovića imao sljedeće prihode: kirija od dućana i pekare, kirija od 2 magaze, mukate od 4 placa i ćesim za njivu. Navedeni su troškovi: plaće imamu, plaća mujezinu, plaća muteveliji, popravak mekteba, učenje mevluda i porez. Kao mutevelija naveden je Abid Joldić. Iz ovog popisa vakufa vidi se da je u okviru vakufa postojao i mekteb, a takođe se vidi da je u odnosu na popis iz 1889. godine vakuf proširen i uvećan, vjerovatno se radi o prilozima Ahmed-begovog potomstva. (Proračun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo, 291)

Bijeljinski Begzadići-Salihbegovići su ostali upamćeni i u predanjima o naseljavanju srpskog stanovništva u sela Semberije nakon Beogradskog mira i 1739. godine. Nakon višedecenijskih ratova između Osmanskog carstva i Austrije, u kojima je Semberija bila razbojište, naš je kraj bio potpuno opustio i zarastao u šumu i šikaru. Pošto su zatekli svoje novodobijene posjede potpuno zapuštene i bez radne snage koja bi ih obrađivala, bijeljinski begovi Salihbegovići su bili prisiljeni da na svoje posjede u Semberiji nasele kmetove pravoslavce iz Crne Gore i istočne Hercegovine. Tada su na njihovim posjedima u Semberiji nastala mnoga nova sela, a i neka stara su bila ponovo podignuta, to su sela: Amajlije, Batković, Obarska, Crnjelovo, Brodac….

                                                  (Nastaviće se)