Piše: Jusuf Trbić
“Ovo je takva zemlja, da moraš trčati najbrže što možeš da bi ostao u mjestu”, kaže jedan od junaka “Alise u zemlji čuda”. Bosanska zemlja čuda je slična, ali mnogo prizemnija. Sjećam se kako su naši ljudi, odmah po dolasku u izbjeglištvo u Njemačku, lansirali dosjetku o bosanskoj verziji ove čudesne dječije knjige. Ona glasi : Fata u ALDI-ju. ALDI je čuveni lanac marketa sa jeftinom robom, pa ti zamisli Fatu kad upadne među police krcate svim mogućom guzinim i drugim radostima, u džepu socijala, a sve jeftino! Ali, vrag je danas odnio šalu.
BiH jeste zemlja čuda, ali na drugi način. Jedinstvena je, recimo, po tome što njeni političari uporno i javno rade protiv sopstvene države, ali ne samo što ne snose ama baš nikakvu odgovornost, već ih birači redovno nagrađuju glasajući ponovo za njih na izborima. Dok građani BiH, u oba entiteta, propadaju, pa je već svaki sedmi došao dotle da nema šta da jede, a svaki peti je pao ispod granice siromaštva, narodni poslanici, i ostali kormilari naših života ne rade ništa, a primaju debele plate, plus naknade za odvojen život, za sjedenje u kojekakvim komisijama, plus auta, šoferi, besplatno telefoniranje… Al im i to malo, donijeli su propise o posebnom načinu penzionisanja za sebe i drugove, pa čim odsjede jedan ili dva mandata u skupštini, mogu pravo u penziju pod najpovoljnijim okolnostima. I sve bi im to čovjek oprostio, kad bi radili bilo šta. Ali, zemlja ubrzano tone u blatu ekonomske krize, kriminalci su pokupili sve firme, pa ih uništili, političari su sve bogatiji i sve bezobzirniji, broj penzionera je već dostigao broj zaposlenih, uz najveću nezaposlenost u Evropi, vlast nas je zadužila do grla, a naši lideri kao da se trude da nam zatvore i posljednja vrata u život. Ovih dana stigla je vijest da će nam Evropska unija zavrnuti sve finansijske slavine zbog nerada naših političara, pa će BiH, po svemu sudeći, u nekoliko narednih godina izgubiti 1,5 milijardi eura bespovratne pomoći iz IPA fondova. “I neće biti moguće dogovoriti bilo kakvu novu podršku, sve dok vođe ne uspostave funkcionalan mehanizam za koordinaciju sa EU”, kaže Najdžel Kejsi, britanski ambasador u BiH. Poređenja radi, Hrvatska, koja je odnedavno član EU, dobiće oko 24 milijarde eura podrške do 2020. godine, što je oko 6.500 eura po glavi stanovnika. Uz to, naravno, dolazi u pitanje i bezvizni režim za građane BiH, i mnogo drugih privilegija.
I dok se građani, nakon ovakvih vijesti, hvataju za glavu, političare ni briga nije. Zauzeti svojim svađama i borbom za fotelje, oni ne vide dalje od sopstvenog novčanika. Dok su im puna usta brige za narod, oni hladno posežu za novim i novim zaduženjima, samo da bi ostali na vlasti, ne brinući se što će buduće generacije morati da plaćaju ceh njihovog bezobrazluka i pohlepe. Na takozvanom ESCROW računu Vlade RS, na koji su stizale pare od privatizacije i restitucije, 2007. godine bilo je skoro 1,6 milijardi maraka, a danas je ta cifra spala na 12,8 miliona. Gdje su pare, to više niko ne zna. Ali se zna da u oba entiteta nije sugurno da će biti para za penzije i iduće godine.
A šta su nam sve obećavali kad smo ih birali! Posljednje analize govore da su stranke na vlasti u RS-u ispunile samo 6 od 389 datih obećanja, dok je u Federaciji rezultat još gori. Lažu, dakle, bez mjere, a građani ćute i okreću glavu od svega, kao da se ne radi o njima, njihovim životima i njihovoj budućnosti. Nedavno se čulo da će EU, kao jedan od uslova, tražiti od vlasti u BiH da ispita imovinu svojih političara, a Crna Gora je već najavila da će ona učiniti svoje, i dostaviti spisak vila, stanova, firmi i ostalog u vlasništvu naših političara domaćem pravosuđu. Šta će se onda dogoditi? Naši političari su i do sad, kad je u pitanju približavanje EU, radili na guranje, a i to jedva, jer njima ne odgovaraju pravila civilizovanog svijeta. Ceh smo mi plaćali.
A ako EU ustraje u tom zahtjevu, bojim se, tek onda smo najebali!
