S ove strane Drine | Dragan Banjac: Srbija “gori”, a Vučić u Sevilji
Slavija – drugi put. Prije toga Novi Sad, Niš, Kragujevac, pješačenja, špartanje kroz Srbiju što biciklima što pješice, sve to i preko pola Europe i kao da se na novom skupu na Slaviji sve vratilo na “srpsku mjeru”. To, otprilike valja tumačiti da je srbijansko društvo pred nekoliko teško rješivih problema.
Piše: Dragan Banjac
Prvi, i naravno najveći je Aleksandar Vučić, bivši umišljeni vođa navijača (“srpskog kluba”, Crvene zvezde), zapravo navijačkog huligana druge kategorije (notorna je kukavica), preko ratnog huškača, do glavnog promotera dramatične polarizacije građana Srbije, gradeći svoj javni angažman, kako u autorskom tekstu nedavno navodi sociolog Sandi Blagonić, na podjelama, mržnji i nasilju. Nažalost veoma uspješno. Slijedi opozicija. Tim landohanima obično kačim da su takozvana oporba, a možda ih je najbolje opisao bivši premijer Zoran Živković koji im je nalijepio “političku impotenciju, političku prepotenciju i prevrtljivost”.
A tek pučina, rulja koja u ovako zabrinjavajućoj većini obožava Aleksandra Vučića i ne zaslužuje ništa bolje. Resto (po)ređajte sami: Rusija, Putin, SPC, SANU...
LAŽ I PROPAGANDA: Slobodna Bosna, prenoseći sa portala Nezavine, bilježi da su naučnici dokazali da “Dodik produžava život građana”. Ili poruka iz 2018. godine kada je tadašnji Natpop (Irinej) rekao: Hvala Bogu na Dodiku i Vučiću. “Blagodarim Gospodu što nam je podario čovjeka koji se lavovski bori za srpski narod, a posebno za mučeničko i stradalno Kosovo i Metohiju”. Za Zadribatinu iz Laktaša rekao je da “mudro vodi svoj narod i lavoski (i on – prim. D.B.) se bori da sačuva Republiku Srpsku”.
Bivša državna sekretarka u srpskom MUP-a, Dijana Hrkalović otišla je mnogo dalje: “Ja toliko divljenje i poštovanje osjećam prema njemu da je to meni nanijelo neizreciv bol. Ja ne znam kako to do sad nije očigledno jasno. Moj je idol. Ja sam ponosna na njega. Ponosna što nas on vodi kao predsjednik. U Aleksandra Vučića gledam bukvalno kao u sunce.”
Trudio se i Slobodan Popović, odbornik iz Šapca: “Svi mi smo dužni, obavezni, svi mi moramo da obećamo ovom čovjeku, svaki sekund, svaki milimetar naših života, moramo dati kao pomoć njemu, na njegovom putu bolje i naprednije Srbije.”
Predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, “razborito” kako samo ona umije kaže: “Ne postoji čovjek koji je 100 posto posvećen Srbiji. Osim Aleksandra Vučića. Ne postoji. Tko će razmišljati o Srbiji non-stop? Niko više. I zato sam rekla: Neće biti takvog čovjeka u narednih trista godina Srbiji”. Bravo devojko!
Srbi nikako da usvoje značenje riječi mit koja, osim – starinsko predanje o božanstvima, legendarnim ličnostima i zbivanjima – ima i figurativno, nevjerovatan, fantastičan događaj, bajka. Toliko je mitova, bajki i laži da će to klupko biti teško razmrsiti.
Hodajuća enciklopedija – Mirko Đorđević neprestano je razotkrivao debele naslage mitova i laži, posebno kosovske.
“Davno je nauka utvrdila da car Lazar uopšte nije slavio slavu koja se zove Vidovdan, nego je slavio svetog proroka Amosa, to je jedan jevrejski prorok. Vidovdan uopšte nije hrišćanski praznik i nije se pominjao u našem crkvenom kalendaru sve do balkanskih ratova. Vidovdan nije bio zapovjedni praznik, niti je bio crkveni praznik, a sada su ga digli u duplo crveno slovo. Zašto? Zato što su ljudi odlučili da fatalno lažu. To je dan vezan za ime jednog paganskog, ratničkog božanstva, koje se zove Beli Vid. Sve to vi znate, nisam ja došao u Ivanjicu da vam držim predavanje o tome, ali vladika je zahumsko-hercegovački je doktor nauka i on mirno tvrdi u novinama da je Vidovdan hrišćanski praznik i da je postojao neki sveti Vid koji je stradao na Kosovu. Briga njega, on ima kamilavku na glavi, ali smatra da treba da laže i da su svi dužni da mu vjeruju. Pet para on ne daje za nekog Čajkanovića, Erdeljanovića i pravoslavnu enciklopediju koju je objavila naša crkva, u kojoj doslovce stoji da Vidovdan nema nikakve veze sa srpskom pravoslavnom tradicijom. Nastupilo je vrijeme užasne, brutalne laži”, rekao je Đorđević za Peščanik u radio emisiji “Mračna propaganda” 16. novembra 2007. godine.
NA SLAVIJI KAO NA VAŠARU: Jesu li se studenti pogubili? I je li Vučić spremio u zaborav sve ono, slavljenje po Srbiji i Europi, gdje su, vidjelo se, dočekivali srdačno, s poštovanjem i ponudama.
Otkud profesor Milo Lompar kao glavni govornik na bini. Čovjek koji je nešto ranije govorio na promociji knjige osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Predsjednik Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić u intervjuu za RTK kaže da su studenti nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu (“kao posljedica naopake politike i modela razvoja po ugledu na Kinu i Rusiju”), reagovali organski, emotivno, iskreno tražeći istinu i pravdu. Ispravno su shvatili, ističe Vuletić, da jedino političkim angažmanom mogu da utiču na procese, zatražili su vanredne izbore i najavili izbornu listu. Tu počinju njihovi problemi, a posljedično i problemi cijelog društva. Ne možemo ih više zvati studenti-djeca. To su mladi ljudi, koji su odlučili da se bave politikom i dužni su da odgovaraju na sva pitanja i ponude rješenja na sve probleme. Vidovdanskim mitingom su u najvećoj mjeri i dali sve odgovore.
Pojašnjavajući odgovore, Vuletić navodi da je Milo Lompar, kolumnista Milorada Vučelića, poštovalac Radovana Karadžića, Ratka Mladića i ratnog rukovodstva entiteta Republika Srpska i da je u dobroj mjeri iskazan stav studenata na problem koji Bosna i Hercegovina ima sa Srbijom. Uz Lompara, Momčilo Trajković sa kosovskim božurima iskazao je na preko potrebni završetak pregovora Srbije i Kosova. Odgovor na istinu i pravdu nije novo zaklinjanje na “kosovski zavet” i mitske Obiliće.
Je li odgovor na perspektivu koju čekamo dao i student Nikola Marčetić koji je se pojavio sa šajkačom i vatrenim vraćanjem u 1389. godinu. Ako im je Lompar glavni guru podsjetio bih na Vitolda Gombroviča koji tvrdi da u svakom Poljaku stoji Papa, tako i u (svakom) Crnogorcu “čuči” rusofil.
DRŽAVA, TO SAM JA: L'état, c'est moi, glasi navodno uzvik francuskog kralja Luja XIV dok se obraćao nesposobnom parlamentu. Iste noći poslije panađura na Slaviji Prepodobni Josif se “obratio naciji”. Pričao je o putevima, o tome šta će sve da gradi balkanski ekonomski tigar (zapravo on lično), obraćajući se blokaderima i građanima koji ih podržavaju, rekao je samouvjereno: Jeste li stvarno mislili da ste jači od države!?
Potom je, procijenjujući da svoju državu ostavlja bezbjednu (“biće hapšenja, neće biti pomilovanja”) otišao je do Sevilje da se vidi sa europskom “rajom”. Moj komšija Mihajlo V. zažalio je što niko nije zbog ovog puta otišao makar do španske ambasade. Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić izjavio je agenciji Beta da je predsjednik Vučić izmislio razgovor s predsjednicom Europske komisije (EK) Ursulom von der Leyen, iz opsesivnih razloga.
“To što je Vučić izmislio razgovor s Ursulom von der Leyen predstavlja opsenarstvo za domaću upotrebu. On je htio da u svojoj umišljenoj veličini domaćoj javnosti pokaže da mu politički vrh EU posvećuje mnogo vremena i da su oni zainteresovani da od njega čuju ocjene geostrateške situacije u svijetu i u Srbiji. Međutim, istina je da su Vučić i von der Leyen samo u mimohodu razmijenili pozdrave ‘dobar dan’ i ‘kako ste'”, rekao je Jakšić. Ništa novo za srbijanskog barona Minhauzena.
KAD BI BILO: Na kraju još jedan citat iz intervjua Zorana Vuletića kosovskoj RTK. “Sve je moglo i ovako: Studentski Vidovdan 2025. godine i slika Zorana Đinđića koji predaje Miloševića Hagu. Govore Srbin sa sjevera Kosova, Albanac iz Prištine, Bošnjak iz Sarajeva, predstavnik EU…
Siguran sam da bi se odazvali i Kaja Kalas i ambasador SAD. Otpjeva se Oda radosti i stavi tačka na mitove i poraze. Time bi se matirao Vučić i sva srpska lažljiva politika, rekao je čovjek koji u Srbiji ne može da pređe cenzus. Razumljivo!
(radiosarajevo.ba/metromahala/ja-mislim/s-ove-strane-drine-dragan-banjac-srbija-gori-a-vucic-u-sevilji/596110)