Otvorene rane i moralni idiotizam

Piše: Andrej Nikolaidis

Hajde da se pretvaramo da Ivan  Ivanović nije mislio ono što je rekao. Ako je tako, to ne govori dobro o njegovim intelektualnim sposobnostima. Jer Ivanović nije držao predavanje o teoriji struna, nego pokušao da ispriča zlobni vic o komšijama. Pa ni to, po sopstvenom priznanju, nije umio.

Zašto su njegove riječi izazvale tako snažnu osudu, uključujući i neprihvatljive prijetnje njemu i njegovoj porodici? Jer, ako ćemo pravo, niti jedan od monstruma koji su učestvovali u planskom zločinu silovanja Bošnjakinja, kao dijelu morbidne slagalice genocida koji je sproveden u Bosni i Hercegovini, nije javno žigosan kao Ivanović, koji je nezacijeljene ranezbog tih silovanja svojim riječima povrijedio?

Pitanje već sadrži odgovor. Zato što su rane još otvorene. Zato što zločin nije pratila kazna. Zato što zločinci šetaju ulicama, a ideologija u čije ime je zločin počinjen je živa, zdrava i djelatna. Zato što za žrtve silovanja nije bilo pravde, time ni mogućnosti za utjehu.

Publika i njeno zaštitno lice

Dalje: zašto je Ivan Ivanović uopšte bljucnuo, da ostanem u referentnom okviru koji je on postavio, abortiranu “šalu” o Bosankama koje rađaju prije petnaeste godine?

Rekao je to zato što je znao da će se njegova publika smijati.

I smijala se.

Takav je to tip emisije: Ivanović se obraća najgorem u ljudima koji ga gledaju, a oni uživaju u tome što neko po glavi gladi hulju u njima. Životi tih ljudi puni su bijede: žive u bijednoj zemlji, kakve su sve naše postjugoslovenske države, bijedan im je standard, bijedan je bio njihov nacionalizam devedesetih i bijedan je njihov današnji nacionalizam… pa ipak, veseli ih kada se voditelj njihove bijedne emisije sprda s komšijama.

Neće se Ivanović valjda zamjerati publici od koje živi, pa joj na nos nabijati njene zablude i grjehove? Nije on figura prosvjetitelja, nego dvorske budale, on vrijeđa one koje publika mrzi i veliča one kojima se publika divi. On nije od onih koje pred puk postave ogledalo u kojem ovaj vidi svoje nakazno lice, nego od onih koji na pitanje svjetine: “Ogledalo, ogledalce moje, najljepši na svijetu reci mi ko je”, odgovara sa “Ti, moja predivna publiko, moja kraljice”.

A predivna publika u studiju se smijala. Draga publiko: svako od vas kome je Ivanovićev vic bio smiješan, moralni je idiot. Ivanović? On je samo glasnogovornik i zaštitno lice vašeg moralnog idiotizma.

Zato bijesne reakcije na njegovu “šalu” neće nauditi njegovoj karijeri. Naprotiv. Emisija ide dalje, zvijezde se rado odazivaju na Ivanovićev poziv, publika uživa. Čovjek zna posao. Zna pravila vremena u kojem živi.

Zato je njegovo izvinjenje u emisiji zapravo značilo: ovdje sam ja žrtva. On je onaj kojem su prijetili. On je onaj koji ima široka shvatanja i najbolje najmere, ali je pogrešno shvaćen (”Oh Lord please don’t let me be misunderstood”). On je, napokon, žrtva silovanja bliske mu osobe.

Prije “hajde dobro, izvinjam se, iako sam ja onaj kojem bi trebalo uputiti izvinjenje” nastupa, Ivanović je na Twitteru dao objašnjenje iz kojega zaključujemo da on, uprkos tome što je u prvoj isprici saopštio da ne poznaje dobro prilike u Bosni i Hercegovini, zapravo ekspert za Bosnu, pa čak otkriva stvari koje su u bosanskohercegovačkom društvu prekrivene plaštom ćutnje:

“Stotinu četrdeset devet devojčica je rodilo posle rata u dobi prije 15. godine i po tome ste vi prvi u Evropi. POSLE RATA. Čak i prošle godine… Te devojčice nisu silovane. Rađaju prije 15. godine i u razdoblju posle rata, zaključno s 2013. godinom. I ta tema je zabranjena u BiH”.

Ozbiljan problem

Poznaje li Ivanović prilike u Srbiji?

Jer, nije valjda da ne zna ono za što nam o trudnoćama maloljetnica u Srbiji kazuje obična internet-pretraga?

U tekstu objavljenom u Politici pod naslovom “Maloletne trudnice napunile bolnice”, na primjer, stoji:

“Samo u prvih deset meseci ove godine, u smederevskom porodilištu porodila se 61 maloletna Smederevka, isto toliko devojčica ispod 18 godina imalo je spontani pobačaj, a broj adolescentskih abortusa dvostruko je veći od ovog broja!”.

Autor teksta dodaje da je tokom posjete smederevskom porodilištu tamo zatekao dvije maloletne porodilje. Uz to, na ginekološkom odjeljenju su zbog prekida trudnoće za to vrijeme bile hospitalizovane dvije devojčice: jedna od 14 i druga od 15 godina.

Na sajtu Novog Magazina, datum je 28.09.2012, nalazimo tekst u kojem piše:

“U Srbiji se svake godine registruje 16.000 adolescentskih trudnoća, a više od 90 odsto njih je neplanirano i neželjeno i završi abortusom, što predstavlja veliki rizik za reproduktivno zdravlje.
Kako je saopšteno danas iz novosadskog udruženja ‘Fokus’, prosečna devojka-devojčica u Srbiji ima prvo seksualno iskustvo sa 15 godina, a oko 60 odsto mladih na prvi ginekološki pregled odlazi zbog sumnje na trudnoću, straha od polno prenosivih infekcija ili zapaljenja polnih organa. Istraživanja pokazuju i da u osnovnoj školi u seksualne odnose stupi sedam odsto sedmaka i osmaka, a u prvom srednje njih 14 odsto”.

Naslov citiranog teksta saopštava nam da je Srbija vodeća zemlja u Evropi po broju maloljetničkih trudnoća.
Na serbianforum.org nalazimo sljedeće podatke (kao izvor se navodi Institut za javno zdravlje Srbije): broj djevojčica mlađih od 15 godina koje su rodile 2008. godine – 96. Broj novih majki starih od 15 do 19 godina – 4.866.

Jasno je, dakle, da Srbija ima (još jedan) ozbiljan problem.

Jasno je, takođe, da je Ivanović, koji živi u zemlji sa najvećim brojem trudnih djevojčica u Evropi, našao za shodno da se našali sa komšijama, u čijoj zemlji, kako tvrdi, ima naviše trudnih još mlađih djevojčica.

Jasno je, još, da se publika, očevi, majke, sinovi, sestre i rođaci trudnih šesnaestogodišnjakinja, od srca smijala Ivanovićevom vicu o trudnim petnaestogodišnjakinjama.

Samo jedno nije jasno: šta je, za ime Boga, u svemu tome smiješno?

 

(kliker.info)