Piše: Gordana Katana

Kako bi slavlje bilo što uvjerljivije i iskazalo jedinstvenost naroda, predstavnici etažnih vlasnika u Banjoj Luci dobili su “uputu” o isticanju zastava na zgradama. Što je dovelo do doslovno tragikomične situacije. Konzola za zastave više nema čak ni na najstarijim stambenim zgradama. Izjelo ih je vrijeme nestalo s bivšom nam državom. Na one nove nikada nisu ni postavljeni, pa se stoga sada traže rodoljubi koji će zastave okačiti na svoje balkone

Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvijer pokaže trag. U Banjoj Luci na iznenadnom i nada sve neočekivanom snijegu u januaru ostale su stope vlasti. Koja je u bezočnoj otimačini svega, a pod umivenim imenom privatizacije državnog kapitala omogućila svojim kompanjonima kupovinu gradskog komunalnog preduzeća. Koje obilato ubire novac za komunalnu naknadu kako od građana, tako i gradskog budžeta. To što njihov kilometar čišćenja snijega košta preko hiljadu KM, odnosno 87 puta više nego u prosječnoj opštini u susjednoj Hrvatskoj za Banjalučane ništa ne znači. Jer već sedmicu dana ako su pješaci hodaju ili po kolovozima ili prtinama na trotoarima. I to u centru. U većini naselja izvan najužeg gradskog jezgra na cestama je još desetak centimetara ugaženog snijega.

Ali “Srpska slavi”. Dan RS-a, unatoč odluci Ustavnog suda BiH koji je, uz ocjenu da je riječ o diskriminatornom prazniku, stavio ga van snage i Narodnu skupštinu RS-a pozvao da postupi u skladu s odlukom. E pa pošto Srpska slavi, komunalci su, bit će, imali prečeg posla. Da grad okite novosašivenim zastavama. Koje su postavljene na svaki kandilaber uzduž i poprijeko grada. I da raščiste snijeg oko stubova za bilborde kako bi urbi et orbi poručili da Srpska slavi.

“Veličanstvenije nego ikada do sada”, poručio je eresovski predsjednik Milorad Dodik. A kako bi bilo veličanstveno za scenarij i režiju proslave angažovani su Matija Bećković i neimar, režiser i najveći srboljubac s obe strane Drine, Emir Kusturica. Slavi posebno i SNSD. Koji je, navodno, o vlastitom trošku, odštampao i platio poštarinu za hiljade “razglednica” s ružnim porukama i još ružnijim i neumjesnijim karikaturama upućenom visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku i sudijama strancima u Ustavnom sudu BiH. S kojih ih se poziva da “idu kući i probleme prave u svojim zemljama”.

Kako bi slavlje bilo što uvjerljivije i iskazalo jedinstvenost naroda, predstavnici etažnih vlasnika u Banjoj Luci dobili su “uputu” o isticanju zastava na zgradama. Što je dovelo do doslovno tragikomične situacije. Konzola za zastave više nema čak ni na najstarijim stambenim zgradama. Izjelo ih je vrijeme nestalo s bivšom nam državom. Na one nove nikada nisu ni postavljeni, pa se stoga sada traže rodoljubi koji će zastave okačiti na svoje balkone.

Ali ključno je pitanje šta to RS slavi? Dan RS-a, tvrde uglas ovdašnja i vlast i pozicija, “koja je stvorena u miru, prije izbijanja ratnih sukoba u BiH, koja je mirna kategorija i izraz volje srpskog naroda”. Odgovarajući lideru SDA Bakiru Izetbegoviću da je nastavak obilježavanja 9. januara čisti inat vlasti u Banjoj Luci, Dodik je kazao da “RS nije inat, već ljubav”. Ljubav?! Nastala na etničkom čišćenju. Progonu blizu milion nesrba. Stotinama porušenih džamija i katoličkih crkava. Katoličkom svećeniku i časnoj sestri živim spaljenim u crkvi nadomak Banje Luke. Slavi li RS genocid u Srebrenici? Ubijenu nesrpsku djecu Prijedora? Tomašicu, Korićanske stijene, nestale za koje se ni danas ne zna gdje su im kosti razasute… Ali u toj i tako nastaloj RS, temeljno očišćenoj od drugih i drugačijih 20 godina od okončanja rata većinskom srpskom stanovništvu ne stigoše bolji dani. Armija nezaposlenih, penzionera više nego radnika. Uništena srednja klasa. Raslojavanje na ekonomskoj osnovi koje nikada nije bilo izraženije. Dug od preko pet milijardi maraka koji će se samo uvećavati da bi vlast vladala. Od kojeg zavisi isplata i plata i penzija i inih socijalnih davanja.

Hoće li RS 9. januara slaviti i propadanje jedne po jedne banke u čiju propast je vlast direktno umiješana? Hoće li slaviti nasilje nad predsjednicom Saveza sindikata Rankom Mišić u Narodnoj skupštini, jer se usudila dići svoj glas protiv porobljavanja radnika? Jer nasilje nad njom nasilje je nad cijelom radničkom klasom. Trebaju li građani RS-a, a uz njih i opozicija slaviti 9. januar zbog donošenja novog Zakon o policijskim službenicima? Koji od RS-a pravi policijski entitet ravan onom kakva je bila Rumunija u eri Nikolaja Čaušeskog. Ovo su razumna pitanja. Ali tek šačica građana u RS-u ovako razmišlja. Oni ostali zdušno su za očuvanje svog praznika. Penzioneri poniženi da ne mogu biti gore. Koji od vlasti, kojoj su usta puna srpstva, nisu dobili ni penziju pred Božić ne bi li bar taj jedan dan u godini sjeli za pristojnu trpezu. Za slavlje su, pa šta košta da košta, i radnici na minimalcu, uključujući one iz prijedorskog Mittala upućene na neodređeno dugi “godišnji odmor”.

Slavlju će se u subotu u Banjoj Luci priključiti i srpski patrijarh Irinej i srbijanski premijer Aleksandar Vučić koji će predvoditi delegaciju Vlade. Onaj Vučić koji kaže da poštuje BiH i njene institucije, da se ne želi miješati u unutrašnje stvari ove države, ipak će svojim dolaskom toj istoj državi gurnuti prst u oko.

Od Vučića i ostatka svijeta pažljivo će se 9. januara skriti istinska slika RS-a. Ona o siromaštvu i besperspektivnosti većine građana. Od Banja Luke do Nevesinja, Novog Grada, Bijeljine. O ružnim i tužnim redovima ispred javnih kuhinja. U kojima iz dana u dan sasvim pristojni ljudi, penzioneri, bivši radnici… čekaju s plastičnom kanticom u rukama na svoj jedini obrok toga dana, jer javne kuhinje bit će zatvorene da ne pomute svekoliku radost svekolikog puka.

 

(oslobodjenje.ba)