Piše: Emir Imamović

„Zlatko Lagumdžija živi u paralelnoj stvarnosti“, poručili su Željko Komšić i Emir Suljagić, predsjednik Demokratskog fronta i kandidat te stranke za člana Predsjedništva BiH, čelniku SDP-a, odgovarajući mu na već nešto. I, fakat, imaju pravo: Zlatko Lagumdžija ne samo da živi u paralelnoj stvarnosti, već se u njoj rodio i u njoj će umrijeti. Mi smo nekada, teorijski, živjeli u društvu jednakih šansi, ali praktično nikada u društvu jednakih ishoda. Drugačije rečeno, nije isto biti sin Salke i Raze Lagumdžija i sin Salke Raze iz Tojšića, rudara i domaćice. Znaju, uostalom, svašta o tome i Suljagić i Komšić: dovoljno su dugo i predano glancali Lagumdžijin lik.

Živi, dakle, Zlatko Lagumdžija u paralelnoj stvarnosti, samo što mu nije u njoj dosadno. Ozbiljna je gužva tamo. U paralelnoj se stvarnosti, naime, odvija politički život Bosne i Hercegovine. Tako su, zapravo, Emir Suljagić i Željko Komšić komšije, pored ostalih, i Zlatku Lagumdžiji, na jednom gusto naseljenom području iz kojeg se kolektivno izlazi s vremena na vrijeme, ali uvijek na kratko.
U toj paralelnoj stvarnosti se SDP-ov kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, Bakir Hadžiomerović, iskreno čudi tome što poslanici u raznim parlamentima zarađuju pet, šest, osam, milijardu hiljada maraka, dok su penzije tristo – četiristo. U stvarnosti još nije nađen niko ko je samo šest mjeseci sebi ostavljao tristo-četiristo maraka – a razliku uplaćivao nekoj humanitarnoj organizaciji – čisto da vidi kako je predeverati mjesec sa tri-četiri marke dnevno, koliko ostane kada se plate režije.

U paralelnoj stvarnosti je, uostalom, Željko Komšić i bio hrvatski član Predsjedništva, a Živko Budimir predsjednik Federacije, iako je broj bosanskohercegovačkih Hrvata koji su za njih glasali, manji od broja Hrvata što su na prošlim izborima podržali Nebojšu Radmanovića. Ili je, da ne pretjerujem, isti.

U paralelnoj stvarnosti Fahrudin Radončić pri čistoj svijesti kaže kako nema koristi od toga što će reći da je Milorad Dodik četnik. U stvarnosti, Milorad Dodik koristi svaku zgodnu priliku da pokaže kako izgleda četnik u tijesnoj, civilnoj odjeći. U njoj, toj stvarnosti, za predsjednika RS-a u slobodnom padu, Srebrenica je nešto kao saobraćajna nesreća sa malo većim brojem učesnika. Prijedor nije ni to. U paralelnoj stvarnosti mu se to za zlo uzima, ali tek ako iznevjeri međustranački dogovor o nečemu.

U stvarnosti, ovoj našoj, postoje dva entiteta, tri konstitutivna naroda, deset kantona, jedan distrikt i jedan, a ustvari dva Mostara. U paralelnoj stvarnosti lideri stranaka sa centralama u Sarajevu jedni druge spojeno optužuju za pristajanje na podjelu Bosne i Hercegovine i sebe, samo sebe nude kao garanciju da je, te podjele zemlje sa dva entiteta, tri konstitutivna naroda, deset kantona, jednim distriktom i jednim, a ustvari dva Mostara, nikada neće biti. U stvarnosti nema nikoga ko će, dok prolazi kroz, recimo, Bratunac, pomisliti da je u Federaciji, u Čitluku povjerovati da nije na hrvatskom području ili će mu se učiniti kako Travnik nije bošnjački.

U paralelnoj stvarnosti su skoro svi savršeno naučili igrati igru rušenja i odbrane Republike Srpske. U stvarnosti je još uvijek najviše onih što nisu čuli kako se RS može ukinuti samo voljom Srba, a otcijepiti  (i) voljom Bošnjaka i Hrvata.

U paralelnoj stvarnosti svi narodi i građani BiH žive u višestranačkom sistemu. U stvarnosti, za većinu Hrvata u BiH višestranačje podrazumijeva postojanje dva i više HDZ-a. Iz one, paralelne stvarnosti, Martin Raguž hercegovačkim Hrvatima poručuje kako je i njima Sarajevo glavni grad. U ovoj, našoj stvarnosti, većini hercegovačkih Hrvata Sarajevo je emocionalno dalje od Osla u Norveškoj.
U stvarnosti je bio direktan prijenos svega najgoreg što je o Željku Komšiću rekao Dragan Čović i onoga što je o HDZ-u kazao Željko Komšić. Tamo, u paralelnoj stvarnosti i ovdje u jedinstvenom zapadnom dijelu Mostara, su se susreli i razgovarali o šta će i kako će poslije izbora.

U paralelnoj stvarnosti traje čuđenje nad time što Predsjedništvo BiHne može imati jedinstven, civilizacijski stav o zločinu Izraela nad Palestincima, jučer u Sabri i Šatili, danas u Gazi, a sutra već negdje. U stvarnosti ni Predsjedništvo ni kompletna politička scena, ni narodi u Bosni i Hercegovini, nemaju jedinstven, civlizacijski stav niti o, recimo, Tomašici i svim tomašicama u zemlji punoj ljudskih kostiju.

U stvarnost Dragan Čović iskorači sa obećanjima o trećem entitetu. U paralelnoj stvarnosti mu je daleko važnije ko će biti direktor Elektroprivrede Herceg-Bosne, a ko Eroneta. Politika i život vođa, naime, koštaju, a nema te banke koja velike riječi mijenja u čvrstu valutu.

Bakir Izetbegović u stvarnosti važi za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Iz paralelne stvarnosti on na posao ide u Bosnu i Hercegovinu kao istureno odjeljenje Republike Turske, i to ove Erdoganove, države koja sve viši liči na onu od koje je jednom Kemal Ataturk spašavao sunarodnjake.

U stvarnosti je Fahrudin Radončić neko ko se snašao. U paralelnoj stvarnosti i u SDA je, dok je nije ispraznio, bila sehara sa parama za poslovni start onih što će biti predstavljeni kao snalažljivi. Mustafi Ceriću je jednako i u stvarnosti u paralelnoj stvarnosti. Sa obje strane granice samo smeta.

Ni tamo ni ovdje nema nikoga ko ozbiljno shvata Sefera Halilovićakao kandidata za člana Predsjedništva. Osim, možda, Semira Halilovića.

Svaki pripadnik svakog naroda je nekome važan u paralelnoj stvarnosti. U stvarnosti pola miliona pripadnika konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina ne radi. Još ih, u najboljem slučaju, toliko radi za džaba.

U paralelnoj stvarnosti svi znaju da se u stvarnosti teško živi: priznaju to u kameru, pa se izgube. Jebeno je znati gdje stanuješ kada imaš nekretnika koliko i prstiju na rukama, a u svakoj više kvadrata nego centimetara visine.  Živo je ovih dana u paralelnoj stvarnosti. Kao što je bilo živo prije četiri godine i kao što će biti za četiri. Idu izbori, historijski normalno, a nakon njih više ništa neće biti isto. Ali tamo, u paralelnoj stvarnosti. Ovdje, kod nas, u stvarnosti, optimisti se nadaju da neće biti gore.

 

(radiosarajevo.ba)