“Jedina prava opasnost za opstanak europskih vrijednosti dolazi od onih koji neprekidnim huškanjem podrivaju vrijednosti na kojima je sagrađena”
Piše: Vesna Rajnović
Što nama znači najnovija izjava Milorada Dodika u kojoj kaže kako do maja neće biti konstituirana vlast na nivou Bosne i Hercegovine? “Vidim da ovi tamo muslimani nešto se pate, ko će, šta će. Oni bi kao nešto određivali, ali mislim da oni nisu sada u poziciji da ništa određuju i da će blok Srbi – Hrvati politički odrediti ko je tamo od muslimana da će ući u zajedničke institucije. O tom ćemo pričati, a ne oni. Dakle, ovdje ćemo mi birati ko će ući, šta god oni misle o tome”, kazao je.
Ma kako se to samo po sebi činilo čudnim, svaki dio ove Dodikove izjave je, nažalost, potpuno istinit. Prije svega, paradoksalno je, ali istovremeno realno postojeće stanje na terenu da Savez nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, s ukupno 12 zastupnika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i jednim članom bh. Predsjedništva, drže u pat poziciji bošnjačke i stranke građanske orijentacije (Stranka demolkratske akcije, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Narod i Pravda, Demokratska fronta, Naša stranka i Narodni evropski savez), koje zajedno imaju 24 državna zastupnika i dva člana državnog Predsjedništva.
Razotkriva se jad i bijeda međunarodne politike
Partnerstvo Dragana Čovića i Milorada Dodika postojano je i čvrsto. Ono im omogućuje da određuju uvjete na koje bilo koji od dva zavađena bloka (bošnjačkih stranaka, s jedne strane, i stranaka građanske orijentacije, s druge) mora pristati ukoliko želi uspostaviti institucije vlasti. Tako se pokazuje da je suradnja radi ostvarenja zajedničkog cilja mnogo veći i značajniji pregovarački kapital čak i od izrazite većine u broju zastupničkih mandata. Pokazuje se i to da takozvanim probosanskim snagama nedostaje jedinstvo.
Druga i još opasnija istina Dodikovog govora skriva se u njegovom već uobičajeno uvredljivom i potcjenjivačkom korištenju izraza “musliman”. Iako u toj riječi samoj po sebi nema ničeg uvredljivog, Dodik, a od nedavno i njegov bliski suradnik, hrvatski predsjednik Zoran Milanović, učestalom zamjenom izraza “Bošnjak” izrazom “musliman” nastoje uvrijediti i poniziti Bošnjake.
Pa iako mu to vjerojatno nije bila namjera, takvim korištenjem jezika Dodik zapravo razotkriva sav jad i bijedu međunarodne politike, u kojoj se, prepoznajemo to i u nedavnim izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u režiji međunarodne zajednice i njenog glasnogovornika, visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta, jasno ocrtava drevni sukob Zapada i Istoka, kršćanske Europe i islamskog svijeta.
‘Pozivam hrišćane da odbranimo Evropu od muslimana’
Ima već neko vrijeme kako je križarska bojna postavljena u balkansku obrambenu zonu, jer Antemurale Christianitatis više nije primarno pred Turcima, nego “poturicama”, kako vole pogrdno nazivati Bošnjake. Utoliko nije čudna mlaka i gotovo nikakva reakcija Europe i SAD-a prema svim nepodopštinama koje mjesecima izvode Dodik, Čović, Milanović i hrvatski premijer Andrej Plenković, a kakve bi bile okarakterizirane apsolutno neprihvatljivima te osuđene i sankcionirane da se događaju bilo gdje na tlu zapadne Europe.
Tako je najtužnije što je Dodik, zapravo, sasvim precizan kad, želeći poniziti i uvrijediti, očituje stav Europe prema Bošnjacima. Ona ih, čini se, doživljava kao dio svog tijela, ali bolestan dio, kojega, budući da ga ne možemo odstraniti, moramo redovito nadzirati da se bolest ne bi proširila pa zahvatila i okolno tkivo.
U istom kontekstu valja usporediti način na koji se Europa odnosi prema ukrajinskim izbjeglicama s načinom na koji se odnosila prema izbjeglicama iz Sirije i okolnih zemalja. Govorili su tada “branitelji europskih vrijednosti” kako će dolazak izbjeglica ugroziti naš način života, kako će oni donijeti terorizam te da nam prijeti ozbiljna opasnost od islamizacije. Pokušavali su nas uvjeriti kako svi ti nevoljnici što bježe od rata, jada, bijede i svega onog što je u dobroj mjeri posljedica zapadnih politika imaju samo jedan cilj – konačno osvajanje Europe.
Na kraju krajeva, štošta će nam biti jasnije prisjetimo li se izjave koju je prije godinu na Orbanovom Demografskom samitu desničara izjavio isti naš Dodik. “Mi smo hrišćani, i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu”, rekao je tom prigodom, pozivajući na mržnju i odbacivanje.
Izmišljenim podjelama otvoreno pozivaju nove ratove
Europu definitivno treba braniti, ali ne od opasnosti o kojima govore ovi širitelji straha i izazivači panike. Opasnost ne predstavljaju nikakvi fiktivni širitelji islama iz Sirije, jednako kao niti težnja Bošnjaka za očuvanjem suvereniteta i teritorijalnog integriteta vlastite države u odnosu na koju nikad nisu okončale osuđene, ali i dalje žive zločinačke politike dijeljenja. Jedina prava opasnost za opstanak europskih vrijednosti dolazi od onih koji neprekidnim huškanjem podrivaju vrijednosti na kojima je sagrađena: demokraciju, slobodu, jednaka prava za sve građane, pa i izvorne vrijednosti kršćanstva, poput ljubavi prema bratu čovjeku, oprosta i mirotvorstva.
Ako već želimo dizati zidove obrane, tada bi kudikamo produktivnije bilo pokušati obraniti ljudskost od izmišljenih podjela koje vode novim ratovima, a koje već sasvim otvoreno i prizivaju.
(autonomija.info)
