Zatvori vrata i ne daj mraku

da uđe

Obnovi fenjer oka

I ruke pogleda

U duboku sjenku vjetra

U moje srce zavuci

Zagrli me kao rijeka koja

miruje

Dok njene obale teku

 

 

Zar ne čuješ

Tvoje korake u pijesku grizu

Bijesni psi noći

I mlada mora kraj njih

Umiru bez zvuka

 

 

U osvit pjesme se budiš

Na dnu plitkoga dana

U nicanju stvari koje

umnožavaju tišinu

A tek rođena sunca

U tvoje se žedne kosti

cijede

I voda jutra na dvoje

slomljena

U tvoje meso uranja

U tvoju tvrdu krv

Voda što te s ćutanjem

svojim izravnava

 

 

Ustani i lijepo se obuci

Gosti nam tamni dolaze

Vina im ponudi i hljeba

S njihovih se glasova kruni

malter mraka

I njihove oči nad visinom plove

Njihovo ime niko ne smije

izgovoriti

 

U tom imenu naša kuća niče

U kući zvjezdane ptice kruže

Nad mrtvim tijelom neba

Jusuf Trbić