Niko ozbiljan neće reći da je Donald Trump naivan i okružen hazarderski raspoloženim saradnicima, ali bilo je nečeg pokeraškog u njegovoj odluci da ukine sankcije Miloradu Dodiku i osobama i kompanijama sa još 48 adresa iz srpske političke strukture i biznisa. Američki predsjednik je sigurno smatrao da je takva odluka ispravna, a njegove namjere dobre, iako i dobre namjere mogu odvesti u pakao. I je li sve to bilo preuranjeno? U svakom slučaju, objašnjenje ove, mnogi kažu očekivane odluke, koje je dala američka administracija, ne nudi mnogo optimizma. Javnosti su predočena tri različita čitanja američkih diplomatskih hijeroglifa – bošnjačko, srpsko i hrvatsko.
I svako od tih čitanja je odražavalo interese konkretne politike. Svaka strana je, uz kiseli osmijeh, morala prihvatiti ono što ju je zapalo, i odmah je te “dobitke”, nemajući pametnijeg posla, iskoristila za nastavak političkih trvenja. Tako je, recimo, Željka Cvijanović tvrdila da ne postoji nikakav dogovor Dodika i Trumpovih ljudi, nego je čitavu priču povezala sa upozorenjem jednog visokog američkog funkcionera koji je, aludirajući na Trumpov drugi ulazak u Bijelu kuću, rekao: “Novi je šerif u gradu!” Pa je onda voljom tog šerifa, kaže srpska predstavnica u troglavom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, pravda stigla u Republiku Srpsku. Uzvratio joj je ministar inostranih poslova Elmedin Konaković, koji je svojevremeno bio spreman da Dodika nosi uzbrdo na leđima: “OHR ostaje, EUFOR-u produžen mandat, a sve uz saglasnost Rusije… Željka, Željka.”
Vrijeme će uskoro pokazati da li je Donald Trump učinio dobru stvar za Bosnu i Hercegovinu ili je iz rukava izvukao pogrešnu kartu? Nakon obraćanja ambasadorice SAD-a pri UN-u Dorothy Shea u Vijeću sigurnosti, prošlog petka, ne treba nikoga posebno uvjeravati da je Washington digao ruke od svoje posvećenosti Bosni i Hercegovini, koja se sastojala u čestom intervencionizmu i korekcijama ovdašnje dnevne politike. Zahvaljujući tome, imali smo garantovani tridesetogodišnji mir, iako po cijenu političkih i etničkih napetosti.
U međuvremenu su propali pokušaji američke administracije da u BiH uspostavi građansko društvo, da bi njena mirovna misija završila u žestokom sukobu sa secesionistom, od zakona odmetnutim Miloradom Dodikom. Sada je na sve to stavljena tačka. Ambasadorica Shea je obznanila novu američku doktrinu u Bosni i Hercegovini. Dva mjesta koja su ključna za tumačenje i razumijevanje novog pristupa složenoj balkanskoj stvarnosti kazuju da “Sjedinjene Države više ne vode politiku izgradnje nacija” i drugo, da “rješenja moraju dolaziti iznutra, od predstavnika tri konstitutivna naroda”. Ali, nismo li to čuli bezbroj puta? Nije išlo. Pa zašto bi išlo sada, sa istim ljudima koji nisu bili u stanju da se ni o čemu dogovore? I zašto da se zavaravamo – Donald Trump je ukidanjem sankcija Dodiku i kompanjonima prepustio Bosnu i Hercegovinu na milost i nemilost vladajućih etnonacionalističkih oligarhija koje decenijama vode ovu zemlju u propast.
To je ono što je neke poznate ličnosti u Americi, dobro upućene u ovu priču, poput profesora Daniela Serwera, okrenulo protiv ove Trumpove trgovine. Još nije do kraja poznato po kojoj je cijeni Dodik prodao Trumpu svoju političku kožu, ali ako je u nju bilo uključeno i ukidanje neformalnog američkog pokroviteljstva nad Bosnom i Hercegovinom, jasno je da je taj ulog bio najveći. I najrizičniji. Michael Murphy, posljednji ambasador SAD-a u Bosni i Hercegovini, Dodikov najomraženiji Amerikanac, smatra Trumpovu odluku u principu dobrom, ali podsjeća da međunarodna zajednica ima dugu istoriju loših dogovora sa Dodikom, koji nikada nije ispunio data obećanja. Murphyja to čini pesimističnim: “Da li će ukidanje sankcija predstavljati korak unazad? Nisam optimističan. Ako vlasti u Republici Srpskoj ponovo izmaknu kontroli i ako Dodik nastavi da podriva Dejtonski mirovni sporazum, onda će ovaj novi dogovor propasti brzo kao što su propali i prethodni. Istorija će suditi ljudima koji su ga sklopili. Uzdam se jedino u činjenicu da predsjednik Trump ne voli da bude prevaren.”
Nama u Bosni i Hercegovini to i nije bogzna kakva utjeha. Na kraju krajeva, ne radi se samo o bivšem predsjedniku manjeg bh. entiteta već o čitavoj političkoj strukturi koja ga je podržavala. Istine radi, treba reći da je u Dodikovoj opstrukciji svakog napretka ove zemlje, naročito njenog približavanja EU, bilo i drugih kooperanata – uvijek bi se našao neko, bilo u vlasti ili opoziciji, ko bi obavio svoj dio štetočinskog posla.
Šta to znači, može se zaključiti po tome što svi Dodikovi “vukovi” ističu da ništa neće promijeniti njihove političke ciljeve. I uvođenje sankcija i njihovo ukidanje, i ono što im je prethodilo i ono što će doći nakon što je trgovac Trump objavio da im je rok upotrebe istekao, samo je dokaz šta su sve etnonacionalističke politike učinile od ove zemlje i od njenih ljudi i naroda, a što je ovih dana u uličnoj TV anketi rezignirano i sažeto rekla jedna starija Sarajka: “Ova država ne vrijedi ni pet para.”
Sada je i trgovac Donald Trump odigrao svoje i Bosnu i Hercegovinu “stabilizirao” u tolikoj mjeri da iz nje nastavljaju odlaziti svi osim političara.
