Tužni izbjeglički Bajram

61

Tužni izbjeglički Bajram u Opatovcu

Umjesto sa svojim porodicama i u domovini, mnoge izbjeglice dočekale su Kurban-bajram u prihvatnim centrima.

Tekst objavljen u rubrici Šta drugi pišu preuzimamo s portala Al Jazzera Balkans.

Piše: Branimir Bradarić

Kada su kretali na put prema zemljama zapadne Europe, koji mnogi nazivaju i putem nade i vjere u bolji život, mnogi muslimanski vjernici nisu niti sanjali kako će Kurban-bajram dočekati na putu. Svi oni nadali su se kako će ovaj veliki praznik dočekati smješteni negdje na sigurnom i gdje će zajedno s obitelji moći proslaviti Bajram.

Međutim, okolnosti putovanja kao i dugačak put do Hrvatske doveli su do toga da će u toj rijeci izbjeglica dio vjernika Bajram dočekati u autobusima, dio u Prihvatnom centru Opatovac, a dio dok se pješice kreću prema nekoj od granica. Neki će imati priliku kako-tako obilježiti ovaj veliki vjerski blagdan, dok neki, nažalost, to ove godine neće moći.

“Krenuo sam na put prije dvadesetak dana iz Sirije. Mislio sam kako ću se do Bajrama negdje smjestiti i da ću ga tamo moći proslaviti. Međutim, kako stvari stoje, od toga neće biti ništa jer kraj puta je još daleko”, kaže Ilfat, s kojim smo razgovarali ispred Prihvatnog centra u Opatovcu.

Kada je vidio da se interesiramo za Bajram, odmah je pitao hoće li u Prihvatnom centru u Opatovcu biti organizirana mogućnost obilježavanja Bajrama, kome se treba obratiti…

“Ne treba nama ništa posebno, nego samo toliko da se Bajram dostojno obilježi klanjanjem bajram-namaza. To je naš veliki praznik i svima bi nam bilo drago kada bi nam se to omogućilo. Svjesni smo da ne možemo provesti sve naše običaje, ali valjda ćemo moći barem dio njih”, rekao je Sirijac Ilfat.

U osam dana izbjegličke krize kroz Hrvatsku je prošlo više od 47.000 izbjeglica. Kurban-bajram u Prihvatnom centru Opatovac dočekalo je njih 2.000, dok još nekoliko tisuća izbjeglica u četvrtak pristiže u Hrvatsku.

Vjerojatno zbog trauma u putu i straha od svega što ih još čeka, izbjeglice u Prihvatnom centru Opatovac ne žele previše govoriti. Međutim, kada govore o proslavi Bajrama, najčešće se prisjećaju članova obitelji koji su ostali u domovini i s kojima neće biti na taj veliki praznik. Drugi, pak, strahuju hoće li uopće moći obilježiti Bajram.

Nada u bolje sutra

“Krenuo sam sam s ciljem da ubrzo u Njemačku prebacim i svoje. Bajram ću obilježiti koliko to budem mogao, ali iskreno, nije mi ni do čega. Jedva čekam dan da se opet spojim sa svojima. Navikli smo na takve velike praznike da se obiteljski okupimo, da bude bogata trpeza, prisjetimo se mrtvih… Bude i darivanja djece. Ove godine zbog rata i svih tih problema nema ništa od toga. Nadam se kako će iduće godine sve ovo što proživljavamo svi zajedno biti samo ružno sjećanje”, kažeFarid, suznih očiju.

Kaže kako mu je teško o svemu govoriti i da ne zna kako će to preživjeti. U životu ga drži samo nada da će im uskoro svima biti bolje i da će opet ubrzo biti svi zajedno.

“Samo o tome razmišljam. Kada mi je teško, gledam fotografiju svoje obitelji. Ne znam kako ću sve to moći na Bajram. I meni i njima će biti veoma teško. Imamo toliko uspomena i lijepih momenata iza sebe, a sada nismo zajedno“”, kaže Farid.

Govoreći o običajima Kurban-bajrama Farid kaže kako za ovaj blagdan očevi i majke daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu. Žene tradicionalno pripremaju bogatu trpezu za članove obitelji, ali i sve goste toga dana. Bajram se dočekuje u domovima s tim da u zoru odlaze na sabah-namaz, čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Nakon toga slijedi međusobno čestitanje, poslije čega posjećuju i groblja.

“Običaji ovise od mjesta do mjesta, ali to je uglavnom to. Najvažnije je da je riječ o blagdanu koji se proslavlja u krugu obitelji”, dodaje Farid.

Među izbjeglicama u Opatovcu moglo se vidjeti i mnogo djece koja ove godine neće biti darivana, kako je kod većine bio običaj proteklih godina.

Porodica na okupu – najveći dar

“Nažalost, darivanja neće biti. Ne znamo niti gdje ćemo biti. Uostalom, nemam ni novac da kupim neki dar djeci. Umjesto darivanja nekom igračkom ili odjećom, valjda ćemo pronaći barem neki bombon. Naša djeca i inače nisu navikla na skupe poklone. Važno je da je dar od srca”, rekao je Sabit iz Sirije dok je zajedno s obitelji strpljivo čekao ulazak u centar u Tovarnik.

Dodaje kako je njemu i obitelji najvažnije što su uspjeli ostati zajedno i da im je to zapravo najveći bajramski dar.

“Kako god bude, mi ćemo obilježiti Bajram kako i koliko možemo. Nije sve u trpezi, poklonima i slično. Jest ćemo što bude od hrane. Ove godine je tako. Vjerujem da će nagodinu biti bolje i za sve nas mnogo sretnije. Žao mi je samo što nećemo moći na groblje i što nećemo vidjeti i čestitati drugim članovima obitelji. Sve drugo je zapravo manje važno”, kaže Sabit.

Za sve izbjeglice unutar Prihvatnoga centra Opatovac osigurana je prikladna hrana. Za djecu su osigurane razne igračke, ali i posebni timovi iz nevladinih udruga koji rade s djecom. Izvan kampa omogućen je i besplatan Wi-Fi kako bi se izbjeglice mogle čuti sa članovima svoje obitelji u domovini.

Nadležni u Prihvatnom centru Opatovac rekli su uoči Bajrama kako je moguće da će na blagdan u centar doći i imam kako bi se vjernicima omogućilo klanjanje bajram-namaza.

 

(Radiosarajevo.ba)