Vlast u RS-u konačno priznala da je počinila zločine nad nesrpskim stanovništvom!

Piše: Dragan Bursać

Elem, prvi put nakon Biljane Plavšić, oficijelna politika Republike Srpske priznala je zločine koje je neko u njeno ime počinio. Progledala je vrhuška u manjem entitetu i vidjela kako je nesrbe nepune četiri godine držala u getu.

Posve je čudna ta stvar oko suočavanja sa prošlošću. Najčešće se sa njom suočavaju ljudi koji nemaju sa čim da se suoče. Umrtvljeni akademski građani ili prestarjeli NVO-ovci, do čije riječi se drži koliko i do političke konstantnosti Nikole Špirića. Međutim, Milorad Dodik i svita mu uspjeli su konačno preći Rubikon. Najzad je neko iz vlasti u Republici Srpskoj otvoreno rekao – Da, vojska, policija i druge oružane snage na čelu sa rukovodećim kadrom činile su zločine i kriminalne radnje nad nesrpskim stanovništvom za vrijeme rata u Republici Srpskoj. Nije mala stvar!

Još kad se iza ovog suočavanja sa prošlošću krije čitav niz boračkih organizacija, čini se da smo konačno dospjeli na zelenu (kud baš zelenu, majku joj) granu.

Dakle, pokajnici, realisti i dobri ljudi, inače pripadnici boračkih kategorija iz Prnjavora, u cilju opsežne denacifikacije, dostavili su Okružnom tužilaštvu u Banjaluci, Tužilaštvu BiH i bezbjednosnim agencijama prijavu protiv ministra bezbjednosti BiH Dragana Mektića za djela ratnog zločina, nedozvoljene trgovine i zloupotrebe službenog položaja.

Prema tome, čitava jedna kategorija ljudi, i to ona koja je direktno učestvovala u ratu, priznala je kako je jedan od lokalnih rukovodilaca počinio ratni zločin, i manje važne, ali ne i nebitne ratne psine.

Ovo je mala stvar za Bosnu i Hercegovinu, ali džinovski skok za Republiku Srpsku i njene stanovnike. Jer. Nije samo denacifikaciju podržalo tamo neko boračko udruženje. A, ne! I Predsjednik Republike Srpske reče kako svako mora odgovarati za počinjene zločine. I ne samo to. Oficijelna entitetska medijska agencija SRNA, koja je žarila i palila u ratu, prva je prenijela optužnicu kojom se jedan od lokalnih srpskih rukovodilaca tereti za ratne zločine i kriminal.

Dakle, kompletan politički vrh Republike Srpske, zvanična novinska agencija i boračka udruženja slažu se da su počinjeni zločini nad nesrpskim stanovništvom iza kojih stoje pojedini srpski funkcioneri.

Ako ovo nije priznanje zločina, ne znam šta je!

Ovim je indirektno priznat genocid u Srebrenici, najgnusniji zločini u Kozarcu, Korićanskim stijenama, Zvorniku, Višegradu, Foči, Bijeljini…

Vlasti u Republici Srpskoj konačno su napravile vilibrantovski potez bez presedana! Evo, Nataša Kandić, od koje su bježali kao đavo od krsta, najzad u Banjaluci ima svoju Meku&Medinu (kud baš, majku mu, ovo poređenje). Elem, prvi put nakon Biljane Plavšić, oficijelna politika Republike Srpske priznala je zločine koje je neko u njeno ime počinio. Progledala je vrhuška u manjem entitetu i vidjela kako je nesrbe nepune četiri godine držala u getu.

Kapa do poda!

E, sad, ima onih zlobnika koji vele kako je ovaj početak denacifikacije samo jeftino Dodikovo diskreditovanje ministra policije Dragana Mektića, koji mu je udario u osinje gnijezdo (čitaj buđelar). Javlja se ološ koji tvrdi kako se Mektiću samo pakuju stvari, ne bi li se spasila mafijaška hobotnica koja tuši RS. Ima onih hinja i prostitutaka (muški rod), koji kažu da Miloradu nije sveta ni unca prolivene krvi u ratu. Ono, istina, Dodik je rat promatrao iz tapacirane perspektive, ali opet, ne bi nikad zloupotrijebio boračke i druge organizacije u predizborne svrhe. Nije on takav! Znamo mi našeg dobrog i poštenog Dodika.

Hoću da vjerujem kako je 4. aprila 2016. godine vlast u Banjaluci i zvanično počela denacifikaciju.

Šta ćemo sad koleZe u Federaciji? Kad ćete vi prozvati svoje lokalne ratne moćnike koji su vedrili i oblačili za ratne zločine i kriminal?

Šta?

Aha, i vi ćete isto tako, kad vam muda budu u predizbornom procjepu. Pa dobro, bolje ikad nego nikad.

 

(buka.ba)