Piše: Josip Vričko

Prođe, evo, i ovaj Vidovdan. A proslavljen je, s obje strane Drine vode, kao što i jeste red, svečano. No, i radno. Nije, naime, vrijeme da se samo slavi – čak ni na slavi!

Aleksandar se Vučić zato usred slave sjetio Konfučija. Logično! Jer, na Vidovdan je premijer otvorio Fabriku memorijske pjene za madrace i jastuke. Nije, međutim, stvar u tome da se kad slavite proizvodnju madraca sjetite mudraca. Nešto sasvim, sasvim drugo je inspiriralo i inače nerijetko emotivnoga prvog srpskog ministra. Kako bi, naime, Srbi imali miran san, novac je uložila kineska kompanija, pa je Vidovdan, svojom nazočnošću, uveličao i kineski ambasador Li Man Chang. Eto zato i prigode da premijer pred visokim (hmm. hmm…) gostom pokaže kako nije samo visok – ne Kinez nego Vučić! – nego i pametan, te da je savladao toga kineskoga mudraca. A imao je i kad, jer je taj “kineski Sokrat” umro prilično davno.

Ali, nisu braći Srbima ruke dali samo braća Kinezi, već i jedna danska kompanija. Kinezi jastuke, Danci madrace – i što više Srbima za sreću treba?! Pa je, dakle, Vučić imao obavezu da se, u tom svečanom trenutku, sjeti i Andersena. Kad je već Konfučija.

Bilo jednom u Danskoj

Budući mu i inače bajke (baš) idu, lako je spojio glasovitog Kineza i glasovitog Danca. “Na današnji sveti dan Vidovdan mogu da kažem da smo počeli da pravimo i gradimo našu srpsku planinu”, parafrazirao Konfučija neimar Aca, koji je vjerovao kako se donošenjem jedne kante zemlje svakog dana može napraviti planina. Andresen, da je kojim slučajem živ, sigurno ne bi imao primjedbi na ovu bajku. O tome, pak, kako je Vučić nonšalantno spojio ovu dvojicu, djeca će tek učiti u školi. Zanimljivo, nekada, u Andersenovo vrijeme, u Danskoj se moglo živjeti od bajki. A danas, eno vam Vučićeva najboljeg primjera, od istoga posla se dobro živi u Srbiji. Mada, eto, srbijanski premijer nosi i kante. Na vlastitu inicijativu, doduše!

A svoju je kantu, ili kante, svejedno, nosio i Milorad Dodik. Eresovski je vožd Vidovdan slavio u manastiru Moštanica kod Kozarske Dubice, gdje, jer ne zaboravite i Predsjednik je dijete s Kozare, ne rađa majka izdajice. Iako je slava ove, baš kao i svake druge godine, trajala (samo) jedan dan, laktaški se rodoljub uspio sjetiti svih srpskih junaka od Kosovskog boja do današnjih dana.

I bilo je, ne treba dušu griješiti, tih junaka! Ali, što su Radovan K. i Ratko M., to (više) majka ne rađa. Kazao je to, dok se borio da mu se ne otme suza teška muška, današnji srpski junak Milorad D. I čim je prelomio slavski kolač, zahvalio je utemeljiteljima Republike Srpske. Koji se, nažalost, nisu mogli javiti videolinkom sa službenog puta.
Ganulo je to gotovo sve prisutne, ali nikoga kao episkopa bihaćko-petrovačkog Atanasija. Očito inspiriran Dodikovom junačkom nazočnošću, episkop je obznanio kako Kosovski boj još traje. U tijeku je, uči nas Atanasije, sudačka nadoknada u kojoj će se voditi, doduše, samo intelektualne i pravne bitke. Ipak, iako boj neće biti svijetlo oružje, već mudra glava, i dalje će biti važno – i to ubrzo! – utvrditi (t)ko je danas Lazar, a (t)ko Branković. I tko je spreman prodati veru za večeru.

Ni(t)ko nema što Srbin imade

No, kako je, vidjeli smo, bajku ispričao Vučić, nije mogao – iako u Moštanici nije bilo Danaca, odoljeti ni Dodik, te je zato ispričao ono što u posljednje vrijeme priča svakom onom tko god ga želi – a pogotovo može – slušati. Zašto je, dakle, cijeli svijet (opet) protiv Srba?! Pa zato, lako je to pitanje za “eresovskog Sokrata”, što su u stanju napraviti dvije države, Srbiju i Srpsku, napraviti metropolu kakav je Beograd, te, i pored sve rasutosti, biti dominantni na Balkanu.

I, eto, nose Vučić i Dodik svoje kante, na različitim, doduše, lokacijama. Svakim danom sve više! A sve u nadi da će, kako je to obećao Konfučije, niknuti planina. Srpska. Ili, možda dvije. K’o i dosad. Kako bi se, međutim, odgovorilo na pitanje: Kakve su im šanse(?!) trebalo bi prvo, ali objektivno, utvrditi kakav je sadržaj kanti. Ovako, na daljinu i na prvi pogled, čini mi se kako je sadržaj prilično problematičan. I da ga ne može oprati cijeli Beograd. Na vodi.

 

(oslobodjenje.ba)