Vukovarski logoraši o Tihiću

108

Redovno je dobijao batine kao i svi mi

Sulejman Tihić je nekoliko ratnih mjeseci s Vukovarcima proveo u logoru u Sremskoj Mitrovici.

“Sulejman Tihić bio je, prije svega, veliki čovjek i još veći prijatelj, koji svoje prijatelje iz logora u Sremskoj Mitrovici nikada nije zaboravio”, rekao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracionih logora Danijela Rehak nakon što je saznao za vijest da je predsjednik Stranke demokratske akcije, ali i bivši logoraš, preminuo, piše Al Jazeera Balkans.

Za vrijeme rata, od maja do avgusta 1992. godine, Tihić je bio zatočenik u logorima u Bosanskom Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici i Sremskoj Mitrovici.

Prisjećajući se logoraških dana, Rehak kaže da je Tihić nekoliko mjeseci s Vukovarcima proveo u logoru u Sremskoj Mitrovici. Bio je smješten u sobi broj tri, a kako je u to vrijeme u Sremskoj Mitrovici velika većina logoraša bila iz Vukovara, ili su bili vukovarski branitelji, većina ih nije niti znala ko je s njima u sobi i dijeli sve zlo u kojem su se našli.

“Naši dečki tada nisu znali ko je on. Međutim, bilo je to doba kada se nije smjelo puno ni pričati, ni raspitivati. Niti u vrijeme šetnje nije se puno pričalo, pa je on po malo ostao svima nama tajnovit. I on je, kao i svi mi, dobivao redovno batine, jeo je što smo i mi, a na kraju je zajedno s nama i razmijenjen 14. avgusta u Nemetinu”, kaže Rehak.

 

Miran, tih, umjeren i razborit

Prisjećajući se Tihića iz vremena u Sremskoj Mitrovici, Rehak kaže da je on uvijek bio miran i tih, kao i da ga je onda krasila umjerenost i razboritost.

Odmah nakon razmjene u Nemetinu, Tihić se vratio u Bosnu i Hercegovinu, ali svoje nove prijatelje iz Sremske Mitrovice nikada nije zaboravio. Ostali su sve ove godine u kontaktu, a redovito je dolazio i na obljetnice najveće razmjene ratnih zarobljenika koja je održana u Nemetinu 1992. godine.

“Iako se nismo znali do tada, postali smo prijatelji. Vrlo rado je dolazio u Osijek, koji je veoma volio. Volio je i Aljmaš i Ilok. Nije se promijenio niti kada je postao član Predsjedništva BiH. Znao je reći, komentirajući svoj život, da je on preko logora i batinanja došao do crvenog tepiha i predsjedničkog mjesta. Imali smo prilike sjesti i razgovarati i u njegovom uredu u Sarajevu”, ističe Rehak.

Zanimljiv je i detalj iz Potočara, s jedne od prvih masovnih dženaza ubijenim Srebreničanima, kada je među pozvanim bilo i izaslanstvo iz Hrvatske. Rehak s ponosom kaže kako je Tihić tada prvo pozdravio Billa Clintona, koji je također bio tamo među gostima, a onda odmah i izaslanstvo iz Hrvatske. Rekao je tada domaćinima kako “gostima iz Hrvatske ništa ne smije faliti”.

 

Pomogao Vukovarcu Purdi

Rehak navodi i malo poznatu činjenicu da je Sulejman Tihić odigrao veliku ulogu u puštanju na slobodu Vukovarca Tihomira Purde, koji je, radi starih optužnica iz Srbije, uhapšen na Graničnom prijelazu Orašje i zatvoren u zatvoru u Zenici.

“Purdu je tada Tihić posjetio u zatvoru u Zenici. Odmah nam je rekao da će učiniti sve da našeg Tihu, kako je nazivao Purdu, puste na slobodu. Nije nam izravno rekao, ali znamo da je pomogao da Purda bude pušten na slobodu i da se vrati svojoj obitelji. Tihić je bio iznimno kvalitetan čovjek, intelektualac i nije slučajno bio i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine”, zaključio je Rehak, piše Al Jazeera.

Iz HDLSKL najavljuju da će ožalošćenoj obitelji uputiti iskrenu sućut u ime svih njegovih prijatelja iz logora u Sremskoj Mitrovici.

 

(Bportal.ba)