Za dom prespremni

58

Piše: Dragan Bursać

Sad je i zvanično. Potpisnici peticije za uvođenje pozdrava “Za dom spremni” u službenu upotrebu u Oružanim snagama RH zatražili su u ponedjeljak od predsjednice Republike, Kolinde Grabar-Kitarović, i predsjednika HDZ-a, Tomislava Karamarka, da predlože izmjene Zakona o Hrvatskoj vojsci, kako bi pozdrav “Za dom spremni” bio uveden u službenu vojnu upotrebu.

Ali krenimo redom.

Sjedio tako posljednji komandant odbrane Vukovara, Branko Borković – Mladi Jastreb, ispred svoje vile i zadovoljno škiljio u daljinu. Upravo je sa kamaradima i zvanično protjerao ćirilicu iz Hrvatske, EU se napravila luda i proglasila nenadležnom po tom pitanju, pa se sve smješkao. Razmišlja Jastreb Borković šta dalje uraditi.

Kako očistiti i rafinirati tisućljetnu Hrvatsku državu? Kako podići stijeg domovinski u stratosferu, pa mu pade na pamet ingeniozna ideja. Kad je prošlo ovo sa ćirilicom, zašto ne rehabilitovati i zvanično ustaški pozdrav „Za dom spremni“? Nezvanično ga ionako svi koriste.

Poskoči Mlad Jastrebe, napravi fejsbuk grupu i sastavi sitno slovo predsjednici Hrvatske, Kolindi Grabar Kitarović:

Uvođenjem takvog pozdrava u službenu upotrebu njegovala bi se hrvatska kultura i tradicija, u protivnom, protivnici ovog pozdrava mogli bi sutra doći na ideju da nam zabrane naš pleter, zagrebačku katedralu ili čak Sinjsku alku”, kaže se u pismu.

Borković je sa saborcima zatražio još da se predlože izmjene Zakona o Hrvatskoj vojsci, kako bi pozdrav “Za dom spremni” ušao u službenu upotrebu u Oružanim snagama RH.

 

Ima smisla

I ovo nije bilo kakva peticija, tamo nekih budala čobana, koji bi ustaški pozdrav rehabilitovali i uskrsli. Dobro, jesu budale čobani, ali imaju zvučna imena i prezimena, titule i sve pripadajuće časti i počasti koje Republika Hrvatska nudi viđenijem puku.

Tako organizatori tvrde da je peticiju potpisalo više od 3.200 osoba, a među potpisnicima se navode akademik Josip Pečarić, pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić, sisački biskup Vlado Košić, fudbaler Josip Šimunić, akademik Stanko Popović, bivši direktor Hrvatskog instituta za istoriju Mirko Valentić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Zvonimir Šeparović, advokat Zvonimir Hodak, bivši politički emigrant Nikola Štedul, don Anđelko Kaćunko, franjevac Miljenko Stojić, novinar Velimir Bujanec i dr.

I dok bi sad kakav lijevo orijentirani intelektualus uskliknuo – Ko su ovi, sunce ti jebem, ja se ne bih olako odrekao ni peticije, ni protagonista.

Pogledajte, osim nogometnog šljakera Džoa Šimunića i ustaškog emigranta Štedula, sve su to advokati, svećenici, povijesničari, akademici, poneki novinar. Može se sad Kolindi kobajagi dizati dlaka na punđi, ali ovo je legalna i legitimna akcija jedne grupice, dobro, grupetine ljudi. Može se sad građanski liberalni puk zvijezditi do neba, ali ova grupetina bi u nekoj kombinaciji i referendum izvela. Jer, ne zaboravite, participativna demokratija je jedno od najvećih dostignuća modernog svijeta, koje Republika Hrvatska ima pravo kao članica EU u potpunosti da konzumira. Pa, da!

Evo, prije par dana je, u okviru  Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, u Vodicama otkriven prvi spomenik žrtvama „jugoslovenskog komunizma u Hrvatskoj“, koji su zajednički podigli Grad Vodice i udruga Hrvatski domobran Šibensko-kninske županije.

Dabome da je podignut spomenik žrtvama komunizma. Pa neće žrtvama fašizma? Mada, istorijski gledano, Vodice su bile fašistički italijanski teritorij, pa bi se moglo i o tome raspravljati. Poenta je da se, eto, niko u Hrvata nije dosjetio da napravi spomenik žrtvama genocidne nacističke NDH u vascijeloj Hrvatskoj. Kobiva, Tito i komunisti su ih podigli previše, pa nema potrebe???

Nego, ja sam za potpuno otvoren pristup. Totalitarni režimi možda jesu malo uz kurac demokratiji i ostalim felama, ali demokratski mogu da se vazdignu. I šta, na kraju krajeva, fali jednoj Sjevernoj Koreji? Dobro, fali joj sve osim socijalizma, koji kao prelazni oblik uzgaja već sedam-osam decenija. Ali, sjetite se fašističke Španije i Portugala, sjetite se peronovske Argentine. Lijepo zemlje proglasile neutralnost u Drugom svjetskom ratu, samoizolovale se i praktikovale fašizam sa diktatorima i simpatizerima. A poslije rata su bile mecene i turoperateri mnogih bjegunaca i zločinaca. Ta, da nije Španije i Argentine, crnog đavla bi Ante Pavelić uživao u vrhunskim latino vinima sa četničkom i ustaškom migracijom na donjoj polulopti. Zar ne?

Budimo iskreni, budimo Hrvati, ne moramo biti samo slijepi ljudi.

 

Fašistički referendum, nego šta!

Namjesto previranja unutar lijepe naše, zar nije pametnije organizovati referendum, ljudi kulturno izađu, zaokruže „Za dom spremni“ i srećni i zadovoljni žive u svojoj fašističko-klerikalnoj džamahiriji. Dobro, ovaj konstrukt bi bio u izolaciji, ali boli te ćuna za izolaciju, kad veliko hrvatsko srce, od Dubrovnika do Vukovara, ponosno bije sve u 16.

Ne bi onda bilo nekakve zle ćirilice, četnika koji hoće svoja prava, azilanata sirijskih koji smrde po granicama. Ne bi se niko pitao kako i zašto je ponosan ‘Rvat sa teheranske visoravni prije dvije tisuće ljeta došao u Dalmaciju. Djeca bi na miru mogla učiti stoljećima zatomljenu istoriju. Našao bi se i pokoji povijesničar ili biolog koji bi tačno u gen pronašao vezu između Zvonimira i Darija. Jel’ tako? Nestalo bi patološkog straha za hrvatski pleter, zagrebačku katedralu i Sinjsku alku.

Sami potpisnici peticije vele kako je pozdrav “Za dom spremni”, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio službeni pozdrav ustaškog pokreta, zapravo starohrvatski pozdrav. Šta ima veze što su ga koristile ustaše??? Pa, prije njih je vjerovatno i Kserks na Termopilu, udarajući na pedere Spartance, uzvikivao na starohrvatskom „Za dom spremni“. Još su u srednjem vijeku vitezovi križari, predvođeni slavnim hrvatskim junacima, podno Al Akse u Jerusalimu, uzvikivali isto. Diljem poznatog (i nepoznatog) svijeta, čuo se ovaj pozdrav. Mislite da Maje i Inke nemaju slične pozdrave? Za koga ste spremni, nego za dom, za kuću, familiju, obitelj???

I savim pravično je i iskreno što Branko Borković – Mladi Jastreb sjedi ispred svoje vile, škilji, radosno se smješka i osmišljava nove projekte. Vremena su zajebana i samo uz pomoć ovakvih rezolutnih ljudi, koji ispunjavaju svoja obećanja, Hrvatska se može nadati boljoj budućnosti.

Naravno, izolacija nikom nije mila, ali čuti na Poljudu kako 30 tisuća ljudi uzvikuje „Za dom spremni“, dok u redu čekaju humanitarnu pomoć iz Irana, pa to nema cijenu!

 

(buka.ba)