Piše: Jusuf Trbić

Kako mi, Bošnjaci u RS-u, dočekujemo ovogodišnji Kurban bajram? Udarani sa svih strana, diskriminisani, osiromašeni, ojađeni i dezorijentisani, pomalo uplašeni i podosta razočarani, dočekujemo ovaj praznik kao malu radost, kao predah u mukotrpnom guranju kamena uzbrdicom od sabaha do jacije, kao priliku da udahnemo vazduh, prije nego što nas ponovo gurnu pod vodu, kao kratku, ali jarku svjetlost koja obasja i učini ljepšim ovaj naš zakrpljeni život.

Pa kad ti dani prođu, nazad u tunel koji, kako se čini, nema kraja. A izbori su blizu, još jedna prilika da ustanemo, da kriknemo, da pokažemo da smo živi, da pokušamo promijeniti bar malo ovu sivu svakodnevicu. Izgleda da su ovi izbori za nas važniji od svih dosadašnjih, jer grmalj  iz Laktaša i njegova svita prijete da će nas sasvim  uništiti. Najavljuju otcepljenje, nema dana da to ne pomenu, niko im ne daje za pravo, ali oni ne posustaju. Mnogo njih odmahuje rukom, pa veli da su to samo prazne riječi, predizborne. Zaboravljaju pri tome da Baja itekako radi na tome, zaboravljaju da su Bošnjaci i Hrvati u ovom entitetu ljudi treće kategorije, koljima se stalno daje na znanje da je ovdje sve srpsko, i da za njih nema mjesta. Zaboravljaju da ova vlast drži do sopstvenog Ustava i zakona kao do lanjskog snijega, pa za nepoželjne nema ni posla, ni osnovnih ljudskih prava, nema ni njihovog jezika, nema ni trunke od onoga što imaju Srbi, formalno samo jedan od tri konstitutivna naroda. Entitet Republika Srpska koji nije ni republika, a nije ni srpska, postao je svojevrsna pravoslavna država koja je sve dalje od Bosne. Ovdje nema ni traga države Bosne i Hercegovine, njeno ime se pominje samo kad se mora, nema ni njenih obilježja, ni institucija, ni zakona, ovdje je sve srpsko, a sve drugo je, na ovaj ili onaj način, osuđeno da nestane. Ovdje nema ni riječi o zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima, građanima ovog entiteta, sve se to prešućuje i gura u zaborav, a Dodik najavljuje da će se uskoro podizati spomenici Karadžiću i Mladiću i njihova imena davaće se ulicama i ustanovama. Nakon Draže Mihajlovića i njegovih koljača, nakon Arkanove garde i pravoslavnih svetaca, eto nam i dvojice najvećih evropskih zločinaca s kraja dvadesetog vijeka. Samo su nam još oni trebali! Nakon spomenika mržnje, poput krsta na Zlatištu i crkve iznad Potočara, nakon masovnog i sistematskog otimanja bošnjačke imovine, nakon Fatine crkve i bijeljinskog Kačavendinog Versaja, podignutog na temeljima bošnjačkih kuća, dobili smo i Zakon o premjeru i katastru, kao podlogu za dalje otimanje bošnjačkih kuća i imanja, pa Vladinu uredbu o prebivalištu ( uinat odluci Ustavnog suda BiH da to nije u skladu sa Ustavom države), pa stalne pokušaje ukidanja bosanskog jezika i tjeranja bošnjačke djece da idu u škole u Federaciji, i, najzad, otvorene prijetnje.  Dodik je jasno i glasno rekao da se Bošnjaci, ako ne glasaju za njega i njegove, ne mogu ničemu dobrom nadati od vlasti. Uz sve to, najavio je izmjene Ustava RS-a, kojima će se ukinuti sve ranije odluke Visokog predstavnika i sve što ovaj entitet čini dijelom BiH. Šta treba još da uradi Dodikova vlast, pa da je domaći političari i međunarodni predstavnici shvate ozbiljno?

Po svemu sudeći, SNSD pada s vlasti na ovim izborima. Oni dobro upućeni kažu da Dodik neće bez krvi sići s vlasti, jer to mu je jedina zaštita od krivičnog gonjenja i zatvora. Sukob između SNSD-a i SDS-a otkrio je mnogo prljavog veša, afere se kače jedna na drugu, otkrivene pronevjere i pljačke sustižu jedna drugu ( posljednja je s gradnjom bijeljinske Bolnice, na kojoj je, kako dokazuje opozicija, ukradeno ravno 160 miliona, dok je sama Bolnica koštala 35), mediji bruje o svemu tome, a borba se zaoštrava preko svake mjere. Meni se čini da će u žestokom sukobu dva srpska tabora najviše najebati Bošnjaci. Kao i do sad.

Poplave su izbacile na površinu svu političku prljavštinu u ovoj zemlji. Dok su, u jeku nesreće, ljudi priticali u pomoć jedni drugima, ne gledajući na to ko je ko, političari su uglavnom bili nijemi. Njihov moralni bankrot bio je potpun, ali se oni nisu na tome zaustavili. Svakoga dana možemo vidjeti Dodika i njegove klonove kako lično dijele humanitarnu pomoć, kao da su je platitli iz svog džepa, ogrnuti peškirima daju nesretnim ljudima vaučere, koji su se pokazali kao još jedan prevara, još jedna šarena laža koja će malo šta riješiti. Dodik leti helikopterom iznad naših glava, a kolona vozila stiže iz Banje Luke u svako mjesto koje on posjeti, da Baja ne bi morao sjesti u kakav lošiji auto. Pa onda on opet u helikopter, kolona automobila u Banju Luku, pa sutra sve iznova. I ni briga ga nije što sve to plaća narod, koji više nam hljeba da jede, mnogi od njih neće se moći još zadugo vratiti u svoje uništene kuće, a zima ide.

Nemoral vlasti nema kraja. Pokazalo se to i na sahrani Gavrila Bate Bobara u Bijeljini. Bobar je bio izuzetno sposoban i uspješan, ali i dobar čovjek, ja to znam.  Nema broja ljudi kojima je pomogao, stotine djece je iškolovao, a čak i u ratu nije želio da otpušta Bošnjake, bez obzira na cijenu. Kad sam se vratio u Bijeljinu, početkom ovoga vijeka, kod njega su normalno radili Bošnjaci, mnogo njih, što je za sve druge bilo naprosto nezamislivo. Jednom, mislim da je to bilo 2003. ili 2004. godine, zavladala je nestašica nafte na tržištu, a mi u Udruženju povratnika i Preporodu nismo, uz to,  imali ni marke, i nismo znali kako da preguramo zimu. Nije bilo pomoći niotkuda. Onda sam otišao kod Bate Bobara. Nisam stigao ni da ga zamolim, on me upitamo u čemu je problem, i kad sam izustio : “Grijanje, nemamo nafte”, iste sekunde me  upitao : “Može li vam biti hiljadu litara?” Ja sam samo klimnuo glavom, on je odmah pozvao nekog saradnika i rekao mu da to završi. Nije mi dozvolio ni da mu zahvalim. “Hajde da popijemo piće”, rekao mi je uz smiješak. I nikad više to nije pomenuo.

A nafta je stigla sutradan, grijali smo se cijele zime bez problema.

Znam za mnogo takvih slučajeva. A onda je Bobar iznenada umro, a u Bijeljinu su se slegli svi mogući političari, pogotovo iz SNSD-a. Po želji Milorada Dodika ( ne vjerujem da je mrtav Bato Bobar to tražio), pogrebna povorka je prošla kroz cijelu Bijeljinu, što je odavno zabranjeno, i nikom drugom se to ne može dozvoliti. Ali, Dodik je glavni Baja, pa ne mora poštovati nikakav zakon, oko njega je bilo brojno obezbjeđenje, policajci su stajali na svakih dvadeset metara, i bila je to prava pokazna vježba moći, bahatosti i samovlašća. I to  mu je bilo malo, pa je na groblju, u najsvečanijim i najtužnijim trenucima, održao predizborni govor, i tom prilikom izjavio : “ Sa najvišim poštovanjem za ono što je učinio u životu, ostajem pri svemu što smo zajedno planirali, i pobjedu na izborima posvećujem Bati Bobaru.”

Nešto tako sramno i bijedno odavno nisam ni vidio ni čuo.

Tako se nastavio sunovrat morala, a dokle će to još ići, vidjećemo. U takvoj atmosferi dočekali smo, evo, još jedan bajram. Pa, hajde da ga proslavimo kako treba, ko zna šta nas još čeka poslije toga.

       Bajram šerif mubarek olsun od našeg Preporoda.