Željana Zovko bi belgijski model u BiH?

Željana Zovko ponovo je krenula uređivati Bosnu i Hercegovinu, ovoga puta s Belgijom i njeni. Ustavnim uređenjem pod rukom, pa je hrvatska europarlamentarka objasnila kako bi “hrvatska izborna jedinica ili izborna jedinica na hrvatskom jeziku“ bila sasvim evropska stvar, čak “najelegantnije rješenje“ za Bosnu i Hercegovinu.

Kao dokaz ponudila je Belgiju, zemlju čiji ustavni poredak njenom političkom prijedlogu radi otprilike ono što činjenice obično urade propagandi: Pokvari joj cijelu priču.

Zovko je za RTV Herceg-Bosne kazala da u Belgiji birači glasaju za liste prema jeziku i pripadnosti određenoj skupini, a zatim iz toga izvela zaključak da bi slična “virtualna izborna jedinica“ omogućila Hrvatima u BiH da “u punini ostvare svoju izbornu volju“. Uz Belgiju je prizvala Njemačku i Južni Tirol te zaključila kako je federalizam jedini način funkcioniranja Evropske unije. Lijepo zvuči dok čovjek ne otvori belgijski Ustav.

Nije vam Belgija HDZ!

A upravo su to uradili politički analitičar Jasmin Mujanović i historičar Marko Attila Hoare, pa se iza “belgijskog modela“ ukazao problem za Željanu Zovko: Belgija koju ona priziva mnogo je bliža građanskoj državi sa složenim federalnim mehanizmima nego HDZ-ovoj zamisli etnički ograđenih političkih torova.

Hoare podsjeća na rečenicu koja čitavu konstrukciju ruši već na ulaznim vratima belgijskog ustavnog poretka. Član 33. belgijskog Ustava kaže da sve vlasti proizlaze iz belgijske Nacije i izvršavaju se na način utvrđen Ustavom. Belgija, dakle, ustavno polazi od jedne belgijske Nacije. Ustav zatim poznaje tri zajednice – francusku, flamansku i njemačku – te tri regije: Valoniju, Flandriju i Bruxelles.

Tu počinje politička i logička nevolja Željane Zovko.

Ako ćemo zaista prepisivati Belgiju i njeno državno-ustavno rješenje, hajde da je prepišemo. Do kraja!

Odlično rješenje!

Umjesto da iz belgijskog sistema pincetom izvlačimo ono što odgovara HDZ-u BiH, možemo krenuti od člana 33. i napisati da sva vlast u Bosni i Hercegovini proizlazi iz bosanskohercegovačke Nacije. Možemo zatim Bošnjake, Hrvate i Srbe ustavno urediti kao zajednice unutar te države, sa širokim kulturnim, jezičkim i drugim pravima, dok bi politički suverenitet pripadao jedinstvenoj državnoj političkoj zajednici.

Pretpostavljam da bi nakon takvog prijedloga oduševljenje belgijskim modelom u HDZ-u trajalo otprilike koliko i čitanje prve stranice belgijskog Ustava.

Hoare je još ranije upozoravao upravo na tu grotesku: zagovornici “belgijskog modela“ među pristalicama HDZ-a uzimaju Belgiju kao argument za etničku organizaciju BiH, dok belgijski ustavni poredak govori o jednoj belgijskoj Naciji iz koje proizlazi vlast. Belgija ima zajednice, ali te zajednice nisu konstitutivne nacije koje međusobno dijele državni suverenitet. Federalni parlament predstavlja belgijsku političku zajednicu, a cijela konstrukcija počiva na državi čiji suverenitet prethodi unutrašnjim zajednicama.

Nije vam Belgija švedski stol!

Drugim riječima, kada Željana Zovko kaže Belgija, ona zapravo želi jedan pažljivo odabrani komadić Belgije koji se može uklopiti u političku ambiciju HDZ-a BiH. Belgijski model u cijelosti donio bi joj sasvim drugu Bosnu i Hercegovinu od one koju zagovara.

I tu Jasmin Mujanović dodaje drugi važan element koji se u ovoj priči zgodno prešućuje: belgijski sistem podrazumijeva mnogo čvršću odanost proporcionalnom predstavljanju u političkom i institucionalnom poretku nego što je ono što se tokom godina pretvorilo u bosanskohercegovačku praksu. Drugim riječima, Belgija nije švedski sto sa kojeg HDZ može uzeti jezičke zajednice, odbaciti zajedničku političku naciju, uzeti federalizam, preskočiti proporcionalnost, uzeti autonomiju, zanemariti građanina i na kraju sve to nazvati evropskim rješenjem.

Takva Belgija postoji jedino u političkim nastupima i pričama Željane Zovko.

Stvarna Belgija mnogo je zanimljivija, složenija i, za ovu raspravu, poučnija. Belgijski Ustav precizno razlikuje zajednice i regije. Zajednice su vezane prvenstveno uz jezik, kulturu i obrazovanje, dok regije imaju teritorijalne nadležnosti. Bruxelles je posebna, dvojezična regija, što dodatno pokazuje koliko je belgijski sistem udaljen od banalne formule „jedan narod – jedna izborna jedinica – jedan legitimni predstavnik“.

Upravo tu dolazimo do suštine.

Nije HDZ vlasnik hrvatskog naroda!

HDZ-ova politička ideja već godinama pokušava demokratiju svesti na vlasništvo političke partije nad jednim narodom. Kada Željana Zovko govori o tome da Hrvati moraju “u punini ostvariti svoju izbornu volju“, iza te naizgled demokratske formulacije ostaje pitanje koje se uporno gura pod tepih: Ko to određuje šta je hrvatska izborna volja?

HDZ? Dragan Čović? Željana Zovko?

I šta ćemo sa Hrvatom koji glasa za SDP, Našu stranku, neku novu građansku partiju ili kandidata kojeg HDZ smatra politički nepodobnim? Je li njegova hrvatska volja manje hrvatska? Šta ćemo sa građaninom hrvatske nacionalnosti iz Sarajeva, Tuzle, Banaluke, Bihaća ili Zenice čiji politički interes nema nikakve veze sa stranačkim interesom HDZ-a? U kojem trenutku nacionalna ravnopravnost postaje stranački hipermonopol nad nacionalnim identitetom?

Belgija na ta pitanja daje mnogo neugodnije odgovore od onih koje bi Zovko željela čuti.

“Građanin” nije za HDZ uši

Jer Belgijanac ostaje politički subjekt države bez obzira na svoju jezičku zajednicu. Flamanski identitet ne proizvodi vlasnički list jedne flamanske stranke nad svim Flamancima, kao što francuski jezik ne pretvara jednu partiju u jedinog autentičnog tumača političke volje svih frankofonih građana.

HDZ-ov etnonacionalizam, nasuprot tome, već tri decenije pokušava upravo to: hrvatski narod pretvoriti u izborni posjed, a stranačkog lidera u vlasnika njegove političke volje.

Zato se u priči o “legitimnom predstavljanju“ riječ građanin izgovara sa nelagodom, jer građanin ima opasnu osobinu da sam bira. Hrvat može glasati za Bošnjaka, Bošnjak za Srbina, Srbin za Hrvata, a svi mogu glasati za nekoga četvrtog. Čovjek može promijeniti stranku, političko uvjerenje i kandidata, može odbiti etnički ponuđeni meni i ponašati se kao slobodno ljudsko i političko biće. Za HDZ etnonacionalističku konstrukciju upravo je ta sloboda najveći problem.

Vrag je u detaljima

Zovko zato iz Belgije uzima jezik, a ostavlja po strani belgijsku Naciju; uzima zajednice, a ostavlja koncept suvereniteta; uzima federalizam, a ostavlja proporcionalnost; uzima evropsku etiketu, a unutra pakuje domaći HDZ-ovski sadržaj. I sve to naziva “najelegantnijim rješenjem“. Elegancija je, međutim, kao i vrag u detaljima.

Hajmo sad ozbiljno!

Ako ćemo uzimati Belgiju, gospođo Zovko, možemo ozbiljno razgovarati o Belgiji. O državi kao nosiocu suvereniteta. O građanima kao političkim subjektima. O zajednicama sa snažnim kulturnim i jezičkim pravima. O proporcionalnosti. O federalizmu koji služi upravljanju razlikama, a ne cementiranju partijskih feuda. O parlamentarcima koji predstavljaju političku zajednicu, umjesto koncepcije prema kojoj svaki narod mora imati političkog vlasnika sa partijskom knjižicom u džepu.

Takav razgovor bio bi čak vrlo koristan za Bosnu i Hercegovinu. Samo sumnjam da bi Željana Zovko dugo ostala za stolom.

Jer belgijski model, pročitan od prvog do posljednjeg člana, vodi prema jednoj političkoj zajednici sastavljenoj od različitih jezičkih i kulturnih zajednica, sa snažnim mehanizmima federalizma, autonomije i proporcionalnosti. HDZ-ov model kreće obrnutim putem: od etničke pripadnosti prema političkom predstavljanju, od političkog predstavljanja prema ekskluzivitetu, a od ekskluziviteta prema teritorijalnom i institucionalnom zaokruživanju.

Željana Zovko može raditi šta hoće, ali javnost, ponavljam, javnost zauzvrat ima puno pravo tražiti elementarnu intelektualnu pristojnost: Nazovite svoj politički projekat njegovim pravim imenom i prestanite mu lijepiti Belgiju na čelo kao evropsku deklaraciju porijekla.

Jer Belgija zaista može biti zanimljiva Bosni i Hercegovini. Samo bi prije toga Željana Zovko morala prihvatiti Belgiju kakva ona jeste.

A ta Belgija kaže da sva vlast proizlazi iz jedne Nacije. Pa izvolite, gospođo Zovko.

Ako ćemo belgijski – krenimo od člana 33. Bosanskohercegovačka Nacija, pa sve ostalo.