Zločinac Pandurević na mjestu zločina: Mladićevi generali u novoj ofanzivi

Piše: Mehmed Pargan

U naselju Kozluk, nedaleko od Zvornika, po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, u petak 4. decembra 2015. godine otpočela je ekshumacija masovne grobnice za koju se vjeruje da skriva posmrtne ostatke bošnjačkih civila ubijenih u julu 1995. godine, tokom okupacije Srebrenice i provođenja genocida nad njenim stanovništvom. Mještani Kozluka, sudeći po prostoru koji grobnica zauzima, vjeruju da se radi o jednoj od najvećih masovnih grobnica iz posljednjega rata. U julu i augustu 1995. godine na području Zvornika, pod kontrolom i naredbom vrha Vojske Republike Srpske, vojnici Zvorničke brigade VRS-a izvršili su masovna pogubljenja nekoliko hiljada civila. Ruta kojom su se muškarci kretali iz Srebrenice prema Sapni i Kalesiji vodila je upravo preko zvorničke teritorije, tako da su najveći zločini počinjeni u Pilici, na Crnom vrhu, u Orahovcu i Branjevu, te u šumama između Snagova i Udrča, gdje su jedinice Zvorničke brigade vršile masovna strijeljanja i organizovale zasjede. Masovna grobnica, nedavno pronađena u Kozluku, zapravo je stvarna slika onoga šta se desilo u danima kada je počinjen najveći genocid na tlu Evrope poslije Hitlera – u julu 1995.

Relativiziranje genocida

Druga istina ovih dana se iznova pokušava kreirati u Zvorniku, kao što se to čini i u posljednje dvije decenije u permanentnim pokušajima relativiziranja genocida. Osuđeni ratni zločinac general Vinko Pandurević, nekadašnji komandant Zvorničke brigade Vojske RS-a u Domu omladine u Zvorniku predstavlja svoju knjigu “Život se brani istinom“. Promotori knjige su Branko Grujić, također osuđeni ratni zločinac, nekadašnji predsjednik Skupštine općine Zvornik, kojeg je Specijalni sud za ratne zločine u Beogradu osudio zbog sudjelovanja u etničkom čišćenju Zvornika 1992. godine, Milan Jolović Legenda, nekadašnji komandant ozloglašene četničke jedinice Vukovi sa Drine, zatim Miroslav Toholj, ratni novinar i ministar informisanja RS-a, urednik i književnik, te recenzent knjige Miodrag Popov.

Okupljanje ratnih zločinaca u Zvorniku dešava se mjesec dana nakon prve promocije knjige “Život se brani istinom“ koja je održana u Beogradu u prvoj polovini novembra. Ništa čudno, neko bi rekao da je i 1992. godine sve krenulo iz Beograda! Ovoga puta na promociji, koja se desila u Press centru Udruženja novinara Srbije, pored brojnih uglednika bio je i Nikola Šainović, nekadašnji predsjednik Vlade Srbije, inače osuđeni ratni zločinac za zločine počinjene nad Albancima, na Kosovu, te brojni „uglednici“ iz političkog i vojnog rukovodstva Srbije i SR Jugoslavije. Također, u najmanju ruku indikativno je da se promocija pred napunjenom salom održala upravo u Udruženju novinara Srbije.

U svome obraćanju, prilikom predstavljanja knjige, ratni zločinac Vinko Pandurević pokušao je plasirati jedan novi pristup koji treba zauzeti srpska politika, a on se temelji na odricanju odgovornosti sistema za genocid u Srebrenici. Predstvaljen kao general i doktor socioloških nauka, on je na stanovištu da je u ovom trenutku potrebno dokazati kako VRS i rukovodstvo RS-a nisu panirali ni organizirali genocid, već da se situacija otrgla ispod kontrole.

-Skoro da nema srpske verzije događaja. Uglavnom ima osporavanja onoga što je već rečeno. Zašto se bojimo ispričati našu priču? Istinitu priču. Ona je vrlo sumorna, mračna, tragična… Ali svakako manje tragična, manje mračna nego su do sada ispričane priče. Zašto se bojimo reći kakav je bio razvoj događaja na terenu? Zašto ne kažemo naprimjer: zarobljeni su vojnici 28. divizije na određenom mjestu, odvezeni su na neko mjesto, zatočeni, strijeljani, pokopani… Grobnice su prekopavane, zločini neko vrijeme prikrivani. Temeljnu sliku koja je utvrđena o navedenim događajima vrlo je teško osporiti, ako je uopće moguće osporiti. Nemoguće je osporiti mjesta zarobljavanja, mjesta zatočenja, pogubljenja…. U osnovi svih interpretacija leži jedan zločin. Međutim, vrlo je važno naglasiti, da iza te velike tragedije, ne stoji ni jedna organizovana i planska aktivnost institucija države i vojske. Stvari su se jednog trenutka otrgnule kontroli i neki pojedinci su odgovorni za to – kazao je tada Pandurević.

Ključni oficir

Podsjetimo, u vrijeme okupacije Srebrenice Pandurević je bio ključni oficir VRS-a na području Zvornika, što ga je učinilo interesantnim istražiocima u Hagu, s obzirom da se na ovome području desilo najviše masovnih pogubljenja. Nakon provedene istrage i suđenja, Pandurević je pravomoćno osuđen na trinaest godina zatvora, da bi na proljeće ove godine, nakon dvije trećine odležane kazne bio pušten. U knjizi koju, vraćajući se na mjesto zločina, Pandurević predstavlja, na 570 strana objavljene su ekspertize, dokumenti, svjedočanstva, te kompletna Pandurevićeva odbrana, odnosno svi njegovi odgovori na pitanja tužilaca i sudija tokom suđenja pred Tribunalom za ratne zločine u Den Hagu. Zapravo, knjiga je Pandurevićeva verzija dešavanja u Srebrenici, a sam autor je napisao kako je ona zapravo njegov „prilog istini o događajima u i oko Srebrenice u julu 1995.“, nakon koje Srbi “neće moći reći da nisu znali“ ništa o Srebrenici.

Stvarna slika o genocidu u Srebrenici i ulozi zvorničkih jedinica su masovne grobnice: u Kozluku, u Pilici, Orahovcu i na Crnom vrhu. Nažalost, vrijeme ratnih zločinaca u našoj zemlji još nije prošlo. Naprotiv, agresivnost i podrška sa kojom nastupaju pokazuju da njihovo vrijeme tek dolazi!

 

(faktor.ba)