Piše: Jusuf Trbić
Sudu za ratne zločine u Hagu ne piše se dobro! Doduše, prestaje s radom, ali čekaju ga teške posljedice za sve ono što je učinio. Jer, definitivno je izašao na loš glas među Srbima, posebno Dodikovim, koji taj sud optužuju da se sistematski i uporno bavio antisrpskim djelovanjem, to jest utvrđivanjem istine, a svaka istina je, zna se, uperena protiv srpskog naroda. Još pri tome nije koristio najnovija naučna dostignuća, što je za dodikovce, tako sklone nauci, neoprostiva greška. Neće dobro proći ni UN, koji je taj sud i osnovao, ni Amerika i druge svjetske sile koje su ga podržavale, vlast u Banjoj Luci se ozbiljno naljutila na njih, pa će se vidjeti čija majka crnu vunu prede!
To je postalo sasvim jasno nakon međunarodne konferencije “Srebrenica, stvarnost i manipulacije”, nedavno održane u Banjoj Luci, koja bi trebalo da posluži kao uvod u rad dvije posebne komisije Vlade RS-a za utvrđivanje definitivne istine o takozvanim nemilim događajima u tom dijelu Dodikovog feuda u periodu od 1992-95. godine. Na tom naučnom skupu ponuđeno je 48 referata, od kojih su 16 radovi autora izvan prostora bivše Jugoslavije. Učesnici su ocijenili da je “Haški tribunal nezakonita, zavisna i pristrasna krivično-pravna tvorevina, koja nije primjenjivala opšteprihvaćene standarde međunarodnog prava, već je sudila na osnovu svojih pravila koja ne mogu biti relevantan izvor međunarodnog prava, zbog čega je potrebno preispitati sve izrečene presude.” Dakle, pravila ovog suda, kojeg su podržale sve članice UN-a, među njima i Srbija i BiH, ne mogu važiti za Dodikove Srbe, jer svijet očigledno ne shvata da za nebeski narod ne mogu važiti ovozemaljski zakoni. A pogotovo ne mogu biti smetnja da se pravim naučnim metodama dokaže istina koja važi samo za taj narod, i ni za koga više.
“Nikakve presude, pa i one Haškog suda, ne mogu biti prepreka za naučna istraživanja radi ustanovljenja cjelovite istine”, navodi se u zaključcima. U završnom dokumentu se kaže i to da da je na skupu “snagom argumenata razobličena neosnovanost optužbi i presuda usmjerenih protiv srpskog naroda u namjeri da mu se pripiše krivica i odgovornost za navodni genocid nad Bošnjacima Srebrenice tokom jula 1995.” Iako svako dijete zna da se u Hagu nije sudilo čitavom narodu, niti je iko ikada izrekao takvu optužbu, naučnici, očigledno, znaju više, valjda zato i jesu naučnici. Oni priznaju da je u proteklom ratu bilo zločina tu i tamo, ali “ne postoji dovoljno naučnih i pravno verifikovanih dokaza da je na srpskoj strani u građanskom ratu u BiH postojao udruženi zločinački poduhvat o prisilnom uklanjanju muslimanskog stanovništva, kao ni zajednička namjera i cilj za tako nešto, pa time nema ni dokaza o genocidu i udruživanju radi njegovog vršenja.” One tone dokaza, uključujući i dokumente
Skupštine RS-a o šest strateških ciljeva ili odluku da na teritoriji RS-a može ostati do 5 posto nesrpskog stanovništva, nauka proglašava nevažećim. Puj, pike, ne važi. Kao ni Ustav RS-a, donijet znatno prije referenduma o nezavisnosti BiH, ni mnogobrojne masovne jame, logori i stratišta, ni mezari u Potočarima, ni preživjeli svjedoci, ni temeljito i potpuno rušenje svih muslimanskih vjerskih objekata, ništa to više ne važi, Što je bilo, bilo je. Dodikovi naučnici tvrde da Sud u Hagu nema pojma, jer “pravne kvalifikacije zločina u Srebrenici koje je dao Haški tribunal…nisu zasnovane na naučno, stručno i profesionalno verifikovanim činjenicama i dokazima, već uglavnom na neistinim izjavama pojedinih svjedoka iz reda bošnjačkog naroda i drugih. Zbog toga one moraju biti podvrgnute naučno-stručnoj i profesionalnoj verifikaciji .” Tako isto, kažu, “ nema naučno potvrđenih dokaza o tačnom broju stradalih u borbenim dejstvima i van njih u Srebrenici tokom 1995. godine.”
Naučnici su, doduše, mogli iščitati sudske dokaze, a mogli su jednostavno prebrojati mezare u Potočarima, dosta bi im bilo, ali to, očigledno, ne spada u naučne metode. Bar u ovim prilikama. Umjesto da makar riječ kažu o žrtvama, koliko god ih je, oni konstatuju da je sud unaprijed odredio krivce. Sam Dodik je istakao da je “istina o stradanju Srba užasna i teška, jer kreatori projekta Srebrenica nemaju interes da se o tome govori, te činjenice narušavaju njihovu interpretaciju, koja je opet u funkciji njihovog interesa.”
Tako su, eto, Dodik i njegovi naučnici otkrili veliku svjetsku zavjeru protiv Srba, koju je podržao cijeli svijet, sve članice UN-a, pogotovo one važnije, pa čak i Rusija , potvrdivši staru tezu Radovana Karadžića, koji je jednom izjavio : “ Nisu Srbi protiv cijelog svijeta, cijeli svijet je protiv Srba”. Sudije u Hagu, očigledno, nisu poznavale najnovije naučne metode, pa su, u tom neznanju, osudile kompletno političko i vojno rukovodstvo Karadžićevih Srba za organizovane, planske i sistematske zločine, kakvi nisu viđeni u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Uključujući i genocid. Uz to, drugi jedan sud, Međunarodni sud pravde, takođe sa sjedištem u Hagu, donio je 26. februara 2007. godine presudu protiv Srbije i Crne Gore zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Tom presudom je utvrđeno da je genocid u i oko Srebrenice planiran, organizovan i izveden u ime vlasti RS-a, a da su “izvođači radova” bili dijelovi vojske i policije RS-a. One iste koju režim u Banjoj Luci dodatno naoružava i planira ga proširiti novim rezervnim sastavom. Ali, sad kad su Dodikovi naučnici utvrdili novu istinu, koju će svakako potvrditi i dvije komisije Vlade RS-a, bojim se i za ovaj sud. Dodik će i njemu smrsiti konce.
Normalnom čovjeku ostaje da se zapita čemu sva ta farsa, kad ona ne može ništa promijeniti i ni na šta uticati. I zašto to nije učinjeno ranije, dok su trajali procesi u Hagu, možda su haške sudije mogle nešto naučiti od tako mudrih i istinoljubivih naučnika kakvi su ovi Dodikovi. Odgovor može biti samo jedan : histerično negiranje čak i najočiglednijih zločina treba dodatno da izludi i homogenizuje ionako sluđeni narod i da ga pripremi za neke buduće burne događaje. Nije to namijenjeno svijetu. Nikoga više ne interesuju laži i falsifikati velikosrpske ideologije. Ali, to može da posluži kao dio taktike Karadžićevih sljedbenika : da upornim provokacijama izazovu neku oštru reakciju, ne bi li to poslužilo kao opravdanje za nešto drugo. A nakon Dodikove najave mogućeg blokiranja entitetske linije i policijske vježbe te blokade na liniji između dva Sarajeva, jasno je šta bi to moglo biti.
Ne treba zaboraviti da su naučnici, a posebno članovi SANU, pripremili teren za Miloševićeve ratove i dali mu “nož za klanje Jugoslavije”, kako kaže Tomislav Marković. Mnogi od njih su bezrezervno stali iza Karadžića, a ne napuštaju položaje ni danas. Umjesto objedinjavanja “srpskih etničkih prostora”, što su tražili nekad, sad objedinjavaju “srpske kulturne prostore. Što je jedno te isto.
Šta je sljedeće? Kako reče Jasmin Mešković predsjednik b/h logoraša, vjerovatno će početi iskopavati mezare ubijenih Bošnjaka, da “naučnim metodama” dokažu da su žrtve bili samo Srbi, i niko drugi. Mnogi su govorili da je negiranje zadnja faza genocida, ali Dodik i njegovi pacijenti ponudili su novu definiciju : posljednja faza genocida je njegova glorifikacija. Patrijarh Irinej je RS već proglasio “Božijim djelom”, pa su i metode stvaranja te “nove srpske države” i same božanski nalog. Što važi i za genocid. Potvrđuje to i sve žešće veličanje ratnih zločinaca, koji se polako pretvaraju u svece. Još samo da Dodikovi lobisti, izaslanici i naučnici uvjere u sve to Sud u Hagu, UN i međunarodnu zajednicu, pa da poteku med i mlijeko širom pravdoljubive, bogate i prosperitetne “Zapadne Srbije”, kako ovom b/h entitetu tepaju Nenad Kecmanović i ostali velikani nauke i borbe za istinu. Ako to ne uspiju, pokušaće sami da ostvare Dodikove ideje, oličene u njegovoj novoj mapi Velike Srbije. Njih ne interesuje koliko će to da košta.
Ceh ćemo ionako platiti mi.
