Piše: Vildana Selimbegović

Ko će nam, nakon onih isprepadanih lica, onesviještenih žena i gladne djece na Ivan-sedlu, povjerovati da smo drugačiji iako većinski glasamo za progonitelje svega što se humanim zove?

U trenutku kada nastaje ovaj tekst oči i uši ne samo Sarajeva i Bosne i Hercegovine već cijelog regiona okrenute su Recepu Tayyipu Erdoganu, turskom i predsjedniku tamošnje najjače partije AKP, koji boravi u jednodnevnoj posjeti našoj zemlji. I kako to obično kod nas biva, ovaj partijsko-državni spektakl promocije SDA po mjeri Izetbegovića potpuno je zasjenio međunarodni skandal koji je nesretnim migrantima, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini, priredio jedan posve opskurni lik, kojem je čak i domaći sud ukinuo pravo na plaću (?!) na poslu koji on i dalje, dakle nezakonito, obavlja i koji se drznuo da u petak “uspostavi” kantonalnu granicu na Ivan-sedlu na kojoj je više sati policijskom blokadom držao autobuse s nesretnicima što se pokušavaju domoći zemalja Europske unije. Pogađate, to je onaj za koga se odjednom čulo u cijeloj zemlji, ali i mnogo šire, do Bruxellesa i Strasbourga bez sumnje, izvjesni Ilija Lasić, volonter-policijski komesar Hercegovačko-neretvanske županije.

Status građanina-volontera u uredu policijskog komesara HNK-a, pokazat će vrijeme, iznimno je bitan dio cijele ove priče od čijih ozbiljnijih posljedica još istog dana smo svi spašeni zahvaljujući, nazovimo to tako, policijskom genu aktuelnog ministra sigurnosti Dragana Mektića i profesionalizmu Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA te, mora se priznati, pomalo iznenađujućom spremnošću v.d. državne tužiteljice Gordane Tadić da promptno reagira i naredi istragu kompletnog incidenta. Uprkos svemu, slike i snimci s lica mjesta obišli su svijet i tako na najdokumentiraniji način posvjedočili o odnosu prema izbjeglicama onih koji su prije nepune tri decenije tražili utočišta diljem planete bježeći, kao i ovi nesretnici danas, od ratnih progona i smrti. Ko će nam, nakon onih isprepadanih lica, onesviještenih žena i gladne djece, povjerovati da smo drugačiji iako većinski glasamo za progonitelje svega što se humanim zove?

Nama, koji živimo ovdje, bjelodano je jasno da su volonteru Lasiću migranti bili samo sredstvo da napravi incident i izvede policiju na “granicu” kantona. Njegova odluka, a neki mediji već izvještavaju kako se polupismeno ali zato vrlo drčno hvalio istražiteljima SIPA, kako ju je sam, bez ičije tuđe pomoći, donio, po vlastitoj svijesti i savjesti i tobože zato što građani neće u Salakovcu da gledaju migrante, nije ništa drugo do generalna proba plana B – blokada baš svega – koju poluzatajno najavljuje lider HDZ-a BiH i aktualni član Predsjedništva države Dragan Čović. Lasićev partijski šef. Onaj isti što se voli pohvaliti kako su Hrvati Europljani od renesanse, koji se tobože brine što Hrvati odlaze iz BiH, a zaboravlja da su i Hrvati kao i ostali Bosanci i Hercegovci ne tako davno bili u poziciji ovih današnjih nesretnika koje je na Ivan-sedlu satima blokirao njegov građanin i partijski volonter Lasić. Onaj isti kome je par dana prije Lasićeve građansko-policijske neposlušnosti Senat zagrebačkog Sveučilišta dodijelio počasni doktorat za brigu o Hrvatima u BiH koji je natjerao profesoricu Đurđicu Čilić, porijeklom iz BiH, da javno podsjeti na dijelove “zaboravljene” biografije počasnog doktora, a Juricu Pavičića da se odrekne vlastitog doktorata. Što akademika Čovića nije spriječilo da usred cijele afere u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, svojim akademskim nastupom proizvede novi skandal i ne samo izvrijeđa one Hrvate iz BiH čiji mu se politički stavovi ne dopadaju – poput Željka i Ive Komšića – već i da posve (ne)akademski objasni svoje prijateljstvo s Dodikom i plan B kao vlastitu potrebu da iskoristi prisustvo novinara (“kad je Dodik tu, sve su kamere oko njega, pa se ja onda malo nasmijem i kažem imam plan B, pa onda svi to analiziraju tri dana, ali da ne pričam sad o planu B”).

Zato smo nešto više iz plana B vidjeli na Ivan-sedlu, u incidentu čije je teže posljedice anulirao ministar Mektić odlučnim angažmanom na provođenju odluka Vijeća ministara BiH. SIPA radi svoj posao i treba sačekati kraj istrage i dalji angažman Tužiteljstva BiH iako je – po svemu sudeći – nezakonitost imenovanja policijskog komesara i iskorištena za generalnu probu plana B pod egidom da je nemoguće smijeniti komesara koji je na toj poziciji ionako nezakonit. Drugo je posve pitanje kako taj nezakoniti volonter Lasić uopće sjedi u uredu policijskog komesara, no krivicu je već preuzeo mostarski ogranak HDZ-a BiH tobožnjom odbranom Lasićeve odluke, a zapravo napadom na ministra Mektića. “O problemu migranata mogu da razgovaram samo u okviru institucija sistema, ali nikako sa političkim partijama, a posebno ne sa onima koje ne žele da rješenja tražimo u okviru pravnog sistema”, odbrusio je ministar i zapravo definirao cijeli problem, ali i događaj od petka. U kome su migranti kolateralna šteta, nikako ljudi od krvi i mesa koji traže pomoć.

A koji su u BiH, da tuga bude još i veća, postali na Ivan-sedlu moneta za domaće potkusurivanje u predizbornoj kampanji. Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik RS-a, iste je noći na hrvatskom RTL-u Lasića i njegovog partijskog šefa podupro pričom o “svojoj teritoriji”. No, uspio je ostati mrven ljudskiji od političkog pobratima, vrlo riješen, naime, da se pohvali pristojnim uvjetima koje migranti imaju u RS-u gdje im se, kako je rekao, pruža pomoć da idu dalje. Ali nije propustio priliku da optuži “političko Sarajevo” kako ne želi biti dio rješenja jer “blagonaklono gleda na migrantski talas zato što je riječ o ljudima iste vjere”. Što naprosto znači da će, kad Erdogan ode i sva halabuka oko njegove posjete prođe, migranti ostati domaća predizborna batina. Tako nam i treba kad imamo vladare naroda koji ne samo da su domaće konstitutivne Srbe, Hrvate i Bošnjake i sve Ostale sveli na prosjačke štapove, jad i bijedu već se u čuvanju svojih vila i porodičnih dinastija ne libe iživljavati i na izbjeglicama.

 

(oslobodjenje.ba)

Komentari