18.8 C
Bijeljina
Srijeda 28 Septembra 2022

Bijeljinske priče (XII dio)

Piše: Jusuf Trbić Davno sam napisao ovaj tekst o mom komšiji, starom majstoru Hazimu Ganiću. Kad sam ga nedavno ponovo pročitao, učinilo mi se kao da iz njega progovara stara bijeljinska čaršija, onakva kakva je nekada bila. Zato ga ponovo...

Oproštaj s majkom

Pored tebe smo a tebe već nema majko Zriju ledene ptice na tvojim ramenima Kljunove oštre Nad uspravnim tvojim licem I piju tamnu gustinu zore Pod tvojim kapcima očnim Njihova šutnja poput pepela pada Na crnu čohu grada Na gluhe ulice koje se raspadaju Leptir tvog sna udaljava...

UMIRU RIJEČI

Mi smo narod odbjegao od svakojakih čuda Narod što sahranio je pamćenje u sebi U nevini prostor na tuđe vrijeme naslonjen U nama se tuđe smrti produžavaju I tuđi gradovi cvjetaju kao gorde bolesti Krvari vazduh u zjenicama i mlade zvijezde U našem posljednjem snu...

Bijeljinske priče (X dio)

Piše: Jusuf Trbić        Kad proljeće, kao šarena ptica, doleti u bijeljinski kraj, pa oboji zelenilom krošnje i zemlju ispod njih, kad mirisni vjetar proleti kroz kosu, a u očima se rastopi nebeska duga, dođite u Gradski park, među sjenke....

KAD SE ULIJEMO U TIŠINU

Jednom kad beskrajna riječ proguta svemir cio Počeće naša sopstvena vječnost Naše nevidljivo umiranje svijeta Spojiće se naša čela dok sanjaju dubinu Prsti moje i tvoje krvi u tom će se snu dodirnuti   Kad dan se izgubi sasvim u vodi zaborava Bićemo dvije zvijezde koje...

Ponoćni sat

Sat ponoćni kuca I zima stiže Trunu uspomene na stolu U mraku žudi Cvijet za svitanjem   Raste grad Pulsira u njemu sjeme smrtno Našim rukama posijano Probija već zid Između tebe i mene Između tijela i sjenke Između danas i nekad   Zima stiže I stiže gluhi čas Prokleto vrijeme kada Umrijeće ono što volimo Jusuf...