Piše: Jusuf Trbić

Već nekoliko puta novi srpski knjaz, gospodar Vučić, govori jasno i glasno kako Srbija podržava teritorijalni integritet BiH, i najavljuje kako će prvo zvanično putovanje predstavnika nove vlade Srbije biti upravo u Sarajevo. A ne u Banju Luku. Pametnom dosta. Ali Dodik ne odustaje od priče o nezavisnosti RS-a, uskoro ili u budućnosti, sanjajući kako će se, jednoga dana, njegov feud graničiti s Rusijom. Ako Rusi nastave pomjerati svoje granice, kako su počeli s Ukrajinom, pa stignu i do Laktaša. I navodi primjere drugih evropskih zemalja u kojima neke pokrajine teže separatizmu, a najčešće pominje špansku Kataloniju, kojoj on pruža punu podršku. A koliko Kataloniji znači njegova podrška, objasnila je nedavno Katalonska narodna skupština, pokret koji promoviše nezavisnost te pokrajine. Na svojoj službenoj web stranici oni su napisali da se ograđuju od takvih stavova.

“ Katalonija želi da gradi nezavisnu državu za sve njene građane, gdje će živjeti svi ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo i nacionalnost, u stalnom dijalogu različitih političkih opcija. S tim u vezi, naš projekat je baziran na toleranciji i poštivanju prava manjina i evropskoj integraciji. Zbog navedenih razloga, smatramo da Katalonija nije primjer, niti će ikada biti, za političke projekte Dodika i njegove partije, koji rade dijametralno suprotno idejama i vrijednostima naše zemlje.”

Baš su nepristojni ti Katalonci, ni da zahvale što ih podržava čuveni baja iz Laktaša, stub novog ruskog svjetskog poretka. Doduše, nisam primijetio ni da je Putin zahvalio Miletu na otvorenoj i svesrdnoj podršci. Kad je, naime, čuo šta Rusi rade na Krimu i oko njega, laktaški đuvegija je skočio na noge lagane i kliknuo na čistom srpskom jeziku, da ga ceo svet razume, da je Putin u svemu u pravu. “Ja ga podržavam”, čvrst je bio laktaški suveren, na šta se cio truli Zapad zabrinuo. Jer, Dodika, onolikog,  i Rusa –trista miliona. Snaga je to! Vjerovatno je Putin poslao Miletu tajnu poruku, jasno je da njemu ta podrška mnogo znači. A kome ne bi?

Jer, Dodik i njegovi pajtaši toliko su dobro upravljali svojim vilajetom, da su mnogo zadužili svakog građanina. I sve su učinili da buduća pokoljenja još dugo pominju ne samo njih, nego i čitavu im familiju. Ima da im se štuca dok su živi. Nije ni čudo što Dodiku mnogi obećavaju da će ga na idućim izborima izabrati za bivšeg predsjednika.

Zaslužna je ova vlast, nema šta.

Pokazala je, na ličnom primjeru, šta znači briga za čovjeka. Pa se pobrinula za žene i djecu, za punice i šurake, za kumove i rođake, za drugove i prijatelje. Al nije mogla za sve, puno je naroda ovdje, ostali neka malo sačekaju. Kad su Dodika pitali zašto je dao tri miliona maraka svom sinu, koji studira u Italiji, i to za podizanje voćnjaka, on je lijepo odgovorio : “ Bolje da radi, nego da se drogira.” Što je tačno.

A brine se vlast i za druge mlade ljude, nije da nije. Pogotovo za njihovo obrazovanje. Na primjer, toliko je demokratizovala školstvo, da su visoke škole i fakulteti nikli na sve strane. Pariz ima dva univerziteta, a Bijeljina pet. Fakulteti niču u svakom naselju koje ima više od pet hiljada naroda. Poljoprivredni fakultet u Glavičicama, muzička akademija u Han Pijesku, učiteljski fakultet u Laktašima, viša šoferska u Međeđi Donjoj, doktorski studij u Foči. Svuda u svijetu mladi ljudi doktoriraju kad se odluče da se bave naučnim radom, a kod nas pola političara doktoriralo u pedesetoj godini, ili kasnije, da se imaju čime pohvaliliti suseljanima. Nek im zavide! Ko god nije uspio završiti fakultet onda, sad je doktor. Što bi se reklo : to je osveta bivših ponavljača. Neki se ubacili na fakultete, pa uče studente ono što ni sami nisu stigli naučiti. Uče studente, a ni prilog za Veselu svesku nisu napisali, niti znaju. Za pet godina imaćemo dvije fakultetske diplome na svakih deset stanovnika, a za dvadeset godina po dvije diplome na svakog stanovnika, i malehnog i velkačkog. Ako ni tada ne uspije završiti fakultet, dobiće utješnu diplomu za pohađanje svečane akademije u Podguzu Donjem. Bićemo najškolovaniji narod, to jest narodi,  na svijetu, pa će nas svi moliti da se družimo s njima, a mi ćemo onda jordamiti : s ovima hoćemo, s onima nećemo.

A na televiziji gledam kako vlast uvodi nauku u narod, to jest u selo i poljoprivredu. Izvjesna Radisavka, vrijedna domaćica iz Mrčedola Donjeg, uzgaja tako na svom imanju, uz pomoć savremenih naučnih metoda, živinu koja je znatno naprednija od uobičajene. To jest veća. Kaže Radisavka : “ To vi je svud u ovod naše selo. Ovdena vam je tako plodno, i zemlja i ovi vazduh, i trava, života mi, da su nam paradajzovi ko bundeve, a papričice, bogu fala, ko banane. Samo ljute. Sve zbog ovi metodi naučni. A živina, kako da vi rečem, to vam je za pravo čudo. Eno ga pijeto Srećko, narasto ko tele, muda mu, diziviniš, ovolika, a samo skače s kokoši na kokoš. Sve nam napreduje  od kako su ovi s fakulteta došli da nam pomognu, brez nauke se više ne more. I ja ću najesen da se upišem, makar da postanem oni magister. Kad je mogla strina Milka da bidne doktor u šesetoj, mogu, vala i ja, mlađa sam od nje iha-haj, a i pametnija, što da krijem. I, velim, od kako smo se odali toj nauci, sve nam raste, fala ti bože, ne mož da bidne bolje, jedino, eto, u ljudi nam ništa ne raste, sve isto, ako nije i manje, jebo i njiov otac.”

Tako, eto, i Radisavka iz Mrčedola Donjeg potvrđuje, i to ličnim primjerom, da je Republika Srpska bolji entitet, da je uređena i prosperitetna,  i da je, takoreći, već dostigla nivo najrazvijenijih evropskih zemalja. Pardon, regija.

Doduše, tu sliku ponešto kvare penzioneri koji prevrću po kontejnerima, zaposleni koji ne primaju plate, nezaposleni koji nemaju šta da jedu, mladi koji odlaze u inostranstvo, opšti nemoral, kriminal i korupcija, haos u privredi i društvu, tu sliku kvare i kojekakvi opozicionari, nevladine organizacije i stranci koji vazda nešto zakeraju, pa ti preostali Bošnjaci i Hrvati, koji se samo nešto bune.  Ne vide oni koliko je uspješna Dodikova vlast, šta ne vide, neće da vide, zlobnici. Doduše, i baja iz Laktaša nekad izusti da možda ipak ima nekih problema i u RS-u, sitnijih, doduše, jebiga, nigdje nije savršeno, ali to će nestati, dok dlanom o dlan, samo ako on i njegovi budu ponovo izabrani.

I to kaže sasvim ozbiljno. Pa, ko da mu ne povjeruje?

Komentari