Piše: Jusuf Trbić
Dabogda živio u zanimljivom vaktu.
Tu kletvu su nekada davno izmislili stari, iskusni ljudi, koji su doživjeli svašta i svašta znali. Izgleda da je nas na ovom dijelu Balkana neko tako teško prokleo, da nam je zanimljivo preko svake mjere, mnogi to nisu mogli preživjeti. Kako ustanemo ujutro, nama zanimljivo, nemamo vremena ni prebrojati sitniš u džepovima da vidimo ima li za hljeba, il makar za kiflu, a već nas usred čela udari vijest da je ovaj rekao ovo, a onaj ono, da nam stari dušmani rade o glavi, i ne prestaju, da se sprema katastrofa, oni hoće da nas unište, a mi ne damo, da samo što nije puklo, tutnji uzduž i poprijeko države i regiona, oluja ne prestaje, i nemamo kad ni da mislimo o sitnicama kakve su posao, plata, standard i kako ćemo sljedećeg mjeseca sastaviti kraj s krajem. Naša himna sve više je krčanje crijeva, naša zastava gaće na pola koplja. I mnogi su već shvatili da nikome ne treba mnogo da bi uspio u životu.
Samo pasoš. I dozvola za boravak i rad u Njemačkoj.
………………
Jeste, odoše ljudi. Odoše mladi, školovani, sposobni, oni koji mogu, hoće i znaju. Ostaju oni s kupljenim diplomama, ostaju nacionalisti svih boja i tipova, ostaju neobrazovani, zatucani, primitivni, ostaju ratni i mirnodopski profiteri i kriminalci, partijski poslušnici i borci do posljednje kapi tuđe krvi, ostaju sinovi i amidžići guzonja svih fela, ostaju oni koji nikome ne trebaju.
Kakva li će biti budućnost ove zemlje s njima?
……………..
U Bosni je veselo, a najveselije je kad na scenu izađe Milorad Dodik. A on se, takoreći, sa scene i ne skida. Nedavno je upriličio skupštinsko sijelo u Banjoj Luci i cijeli bogovetni dan pljuvao po opoziciji, ne gledajući koga i kako udara. Pa je tako, u nastupu nesputanog rasizma, ispričao i ovo : “ Kada sam krenuo na studije u Beograd, moj djed, koji ima tri-četiri razreda osnovne, rekao mi je : “ Sine, ideš u veliki svijet, sa gospodom gospodski, sa Ciganima – ciganski.” I još mu to bilo malo, pa je poručio opozicionarima da su oni “najobičniji lijeni i nesposobni Cigani”.
Ovakav rasistički istup nekog važnog političara danas je nezamisliv bilo gdje u svijetu. Ne znam šta o tome misle sljedbenici Velikog Baje, ali mogu zamisliti šta bi mu na to rekli : kralj slikara Pablo Pikaso, veliki Čarli Čaplin, virtuoz Nikolo Paganini, glumci Majkl Kejn, Bob Hoskins, Ava Gardner, Rita Hejvort, Jul Briner ili Natali Vud, “otac modernog Brazila”, nekadašnji predsjednik ove velike države, Žoselino de Oliveira, najprevođeniji engleski pisac Džon Banjan, španski pjesnik Antonio Maćado, nobelovci Avgust Krog i Sofija Kovalevskaja, pa muzičari Đango Renart i Roni Vud, slavni pjevač Elvis Prisli, fudbaleri Andrea Pirlo, Erik Kantona i Hristo Stoličkov i mnogi drugi pripadnici naroda Roma. Ili, kako bi to Dodik živopisno rekao : “najobičniji lijeni i nesposobni Cigani.”
Nakon svega, ostaje neizrečen odgovor na pitanje ko je tu gospodin, a ko nije.
………………….
Ali, uvredljivi govor za Dodika nije ništa novo, jer se, kako se čini, njegov način vođenja politike sveo na proizvodnju verbalnih incidenata, koji, kao dimna zavjesa, pokrivaju sav jad i čemer života običnih građana. Recimo, u posljednje vrijeme on Bošnjake redovno naziva muslimanima, negirajući usput i bosanski jezik, iako dobro zna da su oba termina (Bošnjaci i bosanski jezik) ustavne kategorije, a Ustav je sastavni dio Dejtonskog spoprazuma u koji se on zaklinje svakoga dana po nekoliko puta. Uz to, na posljednjem popisu više od 54 posto građana BiH izjasnilo se da govori upravo taj jezik – bosanski. Ne znam kako bi reagovao kad bi neko izjavio da u Bosni, pored muslimana i katolika, žive i pravoslavci, i to bosanski, dakako, i da svi govore jedan jezik koji većina stanovnika te države zove bosanski jezik. Bilo bi sigurno još veselije nego do sad.
Naslušali smo se, inače, njegovih izjava o državi Bosni koja ne postoji, koju on mrzi i ne priznaje, o Sarajevu kao Teheranu, o Srbiji kao njegovoj jedinoj domovini, a sad saznajemo da ga Tužilaštvo BiH progoni jer, eto, želi da spriječi njegovu namjeru da postane član Predsjedništva BiH. Kako sad to : da bude na čelu države koju ne priznaje i koja ne postoji, i da stoluje usred Teherana?
Ali, u ovako zanimljivoj zemlji sve je moguće.
…………………
Dodik je Bošnjake nazvao muslimanima i prilikom nedavnog susreta sa Vučićem u Beogradu, kad je obnarodovano da se radi na izradi najavljene Deklaracije o opstanku srpskog naroda i nacije. Vučić nije ni trepnuo, kao što nikad nije reagovao na Dodikove izjave o Bosni i najave otcjepljenja RS-a. Najavljen je, dakle, još jedan (među)državni dokument o okupljanju Srba u regionu, još jedan u nizu programa za ostvarenje velikog cilja koji se zove Velika Srbija. Zanimljivo je da u svim tim dokumentima postoji jasna razlika između Srba iz dijaspore, dakle iz drugih država, i Srba iz regiona, pa se prostor na kojem oni žive smatra, na neki način, dijelom Srbije, i označava se kao “srpski duhovni prostor”, koji će se jednoga dana pretvoriti u jedinstvenu teritoriju. Ali, ni Srbi koji žive u našem regionu nisu svi isti, pa na sastanak u Beogradu nisu pozvani predstavnici ovog naroda iz Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Kosova. U tekstu na portalu Radio Slobodna Evropa profesor Enver Kazaz to ovako objašnjava :
„Taj čin treba da prizove mogućnost da Republika Srpska bude kompenzacija za Kosovo i to je jedini ozbiljan, politički smisao tog čina. Činjenica da Vučić nije pozvao nikoga od predstavnika Srba iz Hrvatske, gdje je srpska kultura, na neki način, dovedena u pitanje, ili Srba sa Kosova, pokazuje da on te Srbe smatra manje vrijednima, a njihove kulturne ostatke, također. Moglo bi se reći da je takva gesta stigmatiziranje onih ‘nepravih’ Srba, pravi Srbi su samo oni u Republici Srpskoj i oni u Srbiji“, zaključuje Kazaz.
Treba reći i ovo : ako Deklaracija bude pominjala srpsku naciju, znaćemo tačno o čemu se radi. Jer, i Dodikov deda zna da ne postoji srpska nacija, već samo srpski narod. Naciju čine svi stanovnici neke države, a u Srbiji žive i neki drugi osim Srba. Onaj ko govori o srpskoj naciji, govori o državi u kojoj će živjeti svi Srbi i samo Srbi, za druge i drugačije tu nema mjesta. Uz to, ko uopšte ugrožava opstanak, dakle postojanje srpskog naroda? Pojašnjeno je da će se Deklaracijom, pored ostalog, braniti pravo Srba na svoj jezik i ćirilicu, koje niko ne ugrožava, pravo na pravoslavlje, što niko živ ne dovodi u pitanje, pravo na srpsku kulturu, mada nikom normalnom ne pada na pamet da prisvaja njihovog Matiju Bećkovića, Dobricu Ćosića, Nogu, Đogu i slične uzvišene umove, pravo na sopstvenu istoriju, koja više nikoga ne interesuje. Ali, eto, čitav svijet je opet protiv Srba, i spasiti ih može samo još jedna Deklaracija pisana ćirilicom, uz, dakako, polovne ruske MIG-ove i nova događanja naroda. A ne mogu ih nikako spasisti rad, znanje, ekonomija, povezivanje sa svijetom, demokratija… Jok, samo Deklaracija i ništa više.
A ta buduća Deklaracija, kao i svi dosadašnji, slični dokumenti, ima za cilj hegemonizaciju Srba u regionu i nastavak rata za teritorije, ali drugim sredstvima. Stvari postaju još jasnije ako se zna da će Srbija, pod pritiskom EU i Amerike, morati vrlo brzo da prizna samostalnost Kosova i da prestane sjediti “na dvije stolice”, kako je to u Beogradu, na čistom srpskom jeziku, poručio Hojt Brajan Ji. Šta onda ostaje Vučiću i Dodiku, već da ubrzaju točkove velikosrpskog ideološkog stroja, moleći za pomoć Boga i Rusiju. Jednom su uspjeli, u Miloševićevo doba, pa što ne bi i sad? Doduše, od tada do danas Srbija je doživjela radikalnu političku promjenu. Tada su na vlasti bili socijalisti i četnici, a sad je obrnuto. Sad su na vlasti četnici (koji su, doduše, promijenili odjeću i rječnik) i socijalisti ( koji se, za razliku od onih nekadašnjih, dobro slažu s Arapima. A i turski jezik i pjesma dobro im idu).
Kao što se vidi, na ovom dijelu Balkana je toliko zanimljivo, da se to neće moći izdržati. Ko preživi, pričaće.