Ko sramoti Bosnu?

Reakciju prenosimo u nastavku:

Posljednjih dana svjedočili smo nekolicini ispada članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na koje sam osjetio potrebu da se osvrnem.

Najprije je član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda kazao da ‘ima mnogo iskompleksiranih Bošnjaka koji ne vole Erdogana’. U toj izjavi je tačno samo ovo – mnogo. Ne možete vrijeđati građane, koji se ne slažu sa vama, kroz davanje negativnih psiholoških ocjena. To jedan član Predsjedništva BiH sebi ne bi smio dozvoliti, jer treba poštovati sve Bošnjake, i one s kojima se slaže i one s kojima se ne slaže. Svaki državnik, koji poštuje suverenitet naše zemlje, naravno da je dobrodošao u Sarajevo. Ali to ne znači da svi moraju, niti trebaju u Sarajevu voljeti Erdogana. Ne vole ga svi ni u Istanbulu, pa ih nećemo nazvati iskompleksiranim Turcima. Mislim da niko, pa ni Erdogan ne želi niti traži od nas da ga svi vole, već da se uvažavamo. Ako ga gospodin Izetbegović lično voli, iako mu je obaveza samo da ga uvažava, to je njegovo individualno pravo, ali ne smije sebi dopuštati da ta ljubav prelazi u vrijeđanje Bošnjaka – građanki i građana Bosne i Hercegovine. Bilo bi dobro da se Izetbegović izvini svima koje je uvrijedio.

Danas je Bosni i Hercegovini ogromnu sramotu i štetu načinio i član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda – Dragan Čović, koji je „uveličao“ okupljanje u Bleiburgu.

Godinama je skup u Bleiburgu mjesto okupljanja filofašističkih udruga, koje spadaju među najradikalnije udruge u Evropi, te predstavljaju opasnost po sigurnost ne samo manjina i stranaca, već i samih građana Hrvatske. Godinama se od strane stručne javnosti ukazuje na revizionističke tendencije ove manifestacije. Slavljenje tekovina NDH, koja je odgovorna ze genocid i kolaboraciju sa najmračnijim silama koje je Evropa vidjela, predstavlja pravi gubitak moralnog kompasa. Još skandaloznijom ovu posjetu čini to da Čović nije prisustvovao obilježavanju 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom na Partizanskom groblju u Mostaru. Štaviše, preko lokalnih zvaničnika je napao šefa EU u BiH Larsa Gunara Wiegemarka, koji je časno došao na Partizansko groblje da oda počast civilizacijskim vrijednostima.
Bilo bi dobro da Čović više ne ide u Bleiburg, već da na Partizanskom groblju, rame uz rame sa gospodinom Wiegemarkom, oda počast antifašističkoj borbi, kao istinskoj evropskoj vrijednosti.

Želio bih iskoristiti Bleibrug (Austrija), kao šlagvort, da se osvrnem i na saopćenje Austrijske ambasade u Bosni i Hercegovini, u kojem je poručeno da predstojeću posjetu predsjednika Turske treba kritički preispitati, zbog mogućih podjela koje može izazvati.

Slažem se, važno je da Erdoganova posjeta nije u Sarajevu dočekana u jedinstvenom tonu glorifikacije, koji kako smo vidjeli u slučaju izjave Izetbegovića može dovesti do štetne izjave o ‘iskompleksiranim Bošnjacima’. Posebno je važno ne upasti u zamku anti-evropske retorike, niti dati za pravo nekome na mitingu u Zetri da nas uvuče u takvo nešto. Međutim, osim dobronamjernih savjeta, valjalo bi da nam prijateljske zemlje poput Austrije pomognu, tako što će se pozabaviti ne samo skupom u Sarajevu, već i skupom u Bleiburgu, na austrijskoj teritoriji, koji također proizvodi podjele, strahove i nepovjerenje koji sežu čak i do BiH. Kako da se osjećaju žrtve nacističkih i NDH zločina, ako će se to tolerisati na austrijskoj teritoriji? Mislim da je, u ljudskom, moralnom pa i političkom smislu, uvijek deplasirano ako ste više zabrinuti onim što se zbiva u tuđem dvorištu, nego u vašem.

Na kraju želim reći da sam očekivao da neko važniji i moćniji iz opozicije kaže sve ovo, ali jedina sreća opozicije je izgleda što ne nosi odgovornost, s obzirom da su lideri opozicionih stranaka zauzeti svojim međusobnom trvenjima, burama u čašama vode, odsustvom vizije i mogućnosti da motivišu ljude. Sve dok joj jedini cilj bude samo da dođe na vlast, opozicija neće ni doći na vlast. Sve dok se bude plašila da bude korektiv vlasti, zaboraviće šta znači odgovornost donošenja odluka za dobrobit države (a ne nas samih). Potrebne su nove ideje i glasovi kojima istinski možemo uvjeriti ljude da želimo raditi za zajedničko dobro!

Ogromni su izazovi pred Bosnom i Hercegovinom, a glavni cilj Bosne i Hercegovine jesu integracije u Sjevernoatlantski savez i Evropsku uniju.

Svako ko predstavlja BiH mora jako dobro paziti na svaku riječ koju izgovara i svaki postupak, pa tako i naši prijatelji iz NATO-a poput Turske, ili iz EU poput Austrije, koji, zasigurno želeći nam dobro, pokatkad “prelete”, pa zapadnu u tutorski odnos. Oni moraju, sve češće, nadam se, čuti i naš samostalni glas – kako bismo u duhu dijaloga zajednički radili na stvarima od obostrane koristi.

Inače, pravi domaćin se prepoznaje po jednakoj dobrodošlici i bratu, prijatelju, putniku namjerniku, i dobronamjernom gostu. Svi su dobrodošli u BiH, koji žele dobro ovoj zemlji i njenim građankama i građanima!

(Vijesti.ba)